Američki generali razmatraju sve opcije u građanskom ratu u SAD-u 2016.

Autori najcrnjeg scenarija tvrde  da intervencija vojske protiv pobunjenih američkih građana ‘neće razočarati američki narod’, ne uzimajući u obzir da bi primjena smrtonosne sile protiv američkih građana mogla pokrenuti ogromne političke potrese i ozbiljno ugroziti legitimitet vlade koja bi takvu odluku donijela.

Photo: Marinko Bobanović

Vruća jesen koju sve češće najavljuju hrvatski mediji u razgovorima s hrvatskim ministrima poput tamnog oblaka nadvija se nad Hrvatskom. Ono o čemu se javno ne govori jest pitanje ima li hrvatska Vlada već razrađenu strategiju postupaka u slučaju izbijanja velikih socijalnih nemira u toj ‘vrućoj jeseni’. Prema nekima, uvođenje poreza na oružje kao obrana od navale 300.000 ljutih naoružanih građana, jedna je od tih mjera, no hoće li to biti dovoljno ako se broj nezaposlenih u kratkom roku poveća na 400.000, kako upozoravaju i nekih ugledniji ekonomisti. Što ako nezadovoljni stanovnici odluče sami uzeti stvar u ruke i odbiju poslušnost Zagrebu, postavljajući svoje dobrovoljačke snage na ceste i preuzmu kontrolu nad lokalnim gradovima protjeravši prije toga nesposobne političare.  Hoće li Vlada poslati na pobunjene građane specijalnu policiju ili čak vojsku? Poznato je da bijes i beznađe može biti moćno oružje gladnih i osiromašenih kojima ni nedostatak oružja neće predstavljati prepreku da  silom pokušaju ostvariti svoja prava i objasniti vladajućima da s dosadašnjom politikom uvođenja novih poreza i poskupljenja više ne ide. U tom, nacrnjem, scenariju, izlazak traktora i kamiona na ceste bila bi  ‘light’ verzija i uvertira u nešto puno ozbiljnije. Naravno, govorimo samo o zamišljenom scenariju i slučaju da naša država neplanirano klizne u još veći ponor.

Planiranje akcija u slučaju najcrnjih scenarija  uobičajena je praksa u izradi američkih strategija, posebno u situaciji kada aktualna gospodarska kriza sve više trese zemlju u kojoj je već  svaki treći stanovnik na rubu siromaštva. Ovi  zabrinjavajući trendovi i  posljedice koje bi mogle izazvati povod su ozbiljnim razmatranjima u američkim vojnim profesionalnim krugovima koji su dobili zadaću da prouče uporabu vojske u nemirima u kojima ‘Amerikanac kreće na Amerikanca’.

The Washington Times (WT) donosi jedan takav scenarij prema kojem ekstremisti iz pokreta Čajanka (Tea Party), preuzimaju kontrolu nad jednim gradom u  Južnoj Karolini. Federalne vlasti na grad šalju vojsku da uguši pobunu ustanika. Osvrt je to na članak koji je objavljen u uglednom Small Wars Journalu pod nazivom ‘Operacije punog opsega u domovini: Vizija  budućnosti’. Članak su napisali umirovljeni pukovnik Kevin Benson iz Vojnog sveučilišta za strane vojske i kulturne studije u  Fort Leavenworthu i Jennifer Weber, stručnjakinja za građanski rat na sveučilištu u Kanzasu. Tema je ‘okupacija grada Darlingtona u Južnoj Karolini, koju provodi ekstremna milicija motivirana pokretom Čajanka’. Godina je 2016., ustanici osvajaju gradsku vijećnicu, raspuštaju vijećnike i zarobljavaju gradonačelnika. Na državnim cestama  95 i 20  podižu kontrolne točke i provjeravaju vozila.  

Prema  WT-u članak je  kompilacija  ‘doktriniranog žargona i liberalne noćne more’  u kojem autori razmatraju legalnost upotrebe vojske i primjenu Vojnog operativnog koncepta za razdoblje 2016-2028 u spomenutoj situaciji. Prema autorima, jednom kada stupi na snagu, ‘Amerikanci mogu očekivati trenutačnu profesionalnu intervenciju vojske, kao i u slučaju prekomorskih operacija’.  U ovom šokantnom i, mogli bismo reći,  skandaloznom scenariju koji mogu smisliti samo pripadnici  bankarske i političke elite u strahu od opravdanog gnjeva naroda, autori  predviđaju da vojska neće razočarati američki narod, ne uzimajući u obzir da bi  primjena smrtonosne sile protiv američkih građana mogla pokrenuti ogromne političke potrese i ozbiljno ugroziti legitimitet vlade koja bi takvu odluku donijela.

Neki analitičari procjenjuju kako je ovakav scenarij teško shvatiti ozbiljno. Jedan od njih je umirovljeni časnik i bivši profesor na vojnoj akademiji West Point Russel D. Howard  koji je za WT rekao: ‘Ja sam pukovnik, pukovnici pišu razne stvari, ali nitko ne sluša pukovnike, tako da ne vidim u tome nikakav problem’. Prije dvadeset godina, tada 24-godišnji pukovnik zračnih snaga Charles J. Dunlap Jr. uzbunio je javnost člankom pod naslovom ‘Podrijetlo američkog vojnog puča 2012′.  U njemu piše kako je vojni puč samo literarno sredstvo napisano s ciljem da dramatizira moju zabrinutost zbog aktualnih zbivanja povezanih s vojskom, i svakako nije predviđanje’.    

Washington Times smatra ipak da scenarij predstavljen u Small Wars Journalu nije literarno sredstvo, nego operativni plan namijenjen predstavljanju razloga i mehanizama u borbi Amerikanaca protiv Amerikanaca.   Benson i Weber pišu:   ‘Vojni časnici su profesionalno obvezni razmotriti operacije na američkom tlu’. Za WT, to je mračan, pesimističan i pogrešan pogled na ono o čemu bi vojni lideri trebali razmišljati tijekom studija. Djelovanje vojske na američkom tlu bilo je zabranjeno, no ta je mogućnost otvorena u prosincu prošle godine kada je američki Senat u sklopu mjera za  borbu protiv terorizma, odobrio zakon National Defence Autorization Act –  NDAA, koji dozvoljava vojsci SAD-a da neograničeno zadrži u pritvoru američke građane, bez suđenja, bez podizanja optužice, bez naknade i bez bilo kakvog nadzora civilnih službi.

Ova priča dio je   sve užarenije rasprave koja se upravo vodi u Americi o kontroli osobnog naoružanja. Potaknuta je nedavnim masovnim masakrom gledatelja na noćnoj projekciji u Kinu u Koloradu ali i ubojstvom pripadnika manjinske zajednice Sika u Wisconsinu. Prema nekima to je povod za uvođenje strože kontrole osobnog naoružanja, a za druge sve češća pojava masovnih ubojica upravo je razlog za snažnije naoružavanje građana kako bi se zaštitili. Prije teksta u Washigton Timesu, u javnost je početkom srpnja procurio i navodni vojni priručnik za pripadnike američke vojne policije za u slučaju ‘Operacija u građanskim nemirima’ u kojima se daju instrukcije kako koristiti vojnu silu protiv pobuna, konfiskacije naoružanja pa čak i korištenja bojevog streljiva protiv nasilnih prosvjednika na američkom tlu. Dokument je sastavljen 2006. i navodno je namijenjen polaznicima Škole vojne policije u Fort McClellanu. U njemu se navodi kako se vojna sredstva koriste radi pružanja ‘pomoći lokalnim vlastima da obnove i održe red i provedbu zakona’ u slučaju masovnih prosvjeda, građanskih nemira i primjene policijskog sata’.

Autor: M.B./dnevno.hr

Odgovori

Skip to content