Sretan blagdan Velike Gospe
Uz Veliku Gospu ili svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo razmišlja p. Ante Lozuk
{jathumbnailoff}
Svetkovina Uznesenja Marijina je najstarija i ujedno najmlađa svetkovina naše Gospe. Oci već od najranijih vremena naučavaju istinu o Marijinu uznesenju na nebo, a kršćani u tu istinu vjeruju, časte blaženu Gospu i slave njezin blagdan. Podatke o tome imamo već počevši od IV. st. Sv. Epifanije, biskup Salamine, u jednom pismu iz 377. godine piše: “Nigdje nisam našao da je zapisano kako je Marija umrla i kako je pokopana… Luka (2,35) naviješta da je možda završila mučeničkom smrću, a Ivan (Otkr 12,14) da je živa uznesena na nebo… Moguće da se ovo zadnje ispunilo na Mariji… jer se ništa ne da usporediti s njezinom svetošću…” Tako Epifanije, a uz njega i mnogi drugi, ali se Crkva nije žurila s proglašenjem dogme. Proglasila ju je tek 1. studenog 1950. i time konačno prastaro uvjerenje kršćanskog Istoka i kršćanskog Zapada proglasila istinom vjere.
Istina o Mariji i njezinoj ulozi u povijesti spasenja probijala se i u Božjoj objavi vrlo polagano. Najstariji tekst NZ-a koji govori o Mariji jest Gal 4,4-5. Ovaj tekst pruža tek magloviti nagovještaj onoga što će snažno izroniti u kasnijim tekstovima. Pavao govori o Ženi od koje se rodio Isus. Ne spominje joj ni imena. Sljedeći tekst, Mk 6,3, daje tek jedan bojažljivi podatak – ime Isusove Majke; veli: Isus je sin Marijin. Istina o Mariji snažno se probija tek u prva dva poglavlja Matejeva i Lukina Evanđelja. Luka među sinopticima nastupa kao glavni objavitelj istine o Isusovoj Majci. Upoznaje nas s Djevicom iz Nazareta, koja se zvala Marija. Opisuje čudesno Navještenje, djevičansko Rođenje, tešku ulogu i visoko dostojanstvo Spasiteljeve Majke. Konačno, Ivan rasvjetljuje neslućene visine i dubine Marijine uloge: Ona je Nova Eva, Majka novog čovječanstva i Majka Božja. Knjiga Otkrivenja u 12. poglavlju donosi veličanstvenu viziju Žene obučene u Sunce, mjesec joj pod nogama, a oko glave kruna od dvanaest zvijezda. Tom slikom zaključuje se svetopisamski govor o Mariji. U prvom čitanju upravo smo slušali taj odlomak Pisma.
Ivan govori apokaliptičkim rječnikom. Ovaj rječnik i ove slike razumiju oni koji ih trebaju razumjeti, a ne razumiju oni koji ih ne trebaju razumjeti. Sunce jest Krist Gospodin, mjesec jest prvi odsjaj njegova sjaja, a zvijezde jesu maleni momenti, iskre njegova sjaja. Žena obučena u Sunce-Krista i okružena odbljescima njegova sjaja predstavlja idealno i najljepše ostvarenje ljudske sudbine. To je svakako Marijin lik, ali i slika Crkve, pogotovo ako uzmemo u obzir da na ovu Ženu neprestano vreba Zmaj. To je također slika svakog čovjeka koji dopušta da ga prožme i obuhvati Sunce-Krist.
Prema toj slici i poruci današnjeg blagdana, Marija pred nama stoji kao slika naše budućnosti i uzor za kojim trebamo krenuti. Kao na sam dan Uskrsa, danas smo suočeni s prodorom novog stvaranja u ovaj naš stari svijet, stvaranja koje je već zahvatilo i preobrazilo Mariju, a koje će sigurno jednom i nas zahvatiti i nas preobraziti.
Uznesenje Marijino jest dan kada je uz Isusa Krista i njegova blagoslovljena Majka doživjela puno ostvarenje svoga ljudskog bitka te tijelom i dušom uživa nebesku slavu. Svetkovina Marijina uznesenja od neprocjenjivog je značenja za našu kršćansku vjeru i naš život. Uznesenje Marijino, naime, pred nas postavlja sliku nade kakve na ovoj zemlji nema. U ovoj Slici i u ovoj Nadi gledamo cilj prema kojemu smo pozvani: rajsko ispunjenje svega stvorenja koje je Bogu otvoreno i čeka njegov dolazak…
Molit ćemo Uznesenu na nebo, da nas uvijek vodi svojim putem, putem poslušnosti i predanja, putem duboke vjere i velikodušne ljubavi, da već ovdje zavrijedimo biti ukrašeni zvjezdanim odbljescima Božanskog Sunca, i na koncu, da poput Nje zavrijedimo da i nas zaogrne samo Sunce-Krist.
p. Ante Lozuk/RV
