Apsurdnost kulture ili kako je ustoličena „glava konja“
Svi smo čuli; „De gustibus (et coloribus) non est disputandum. – O ukusima (i bojama) ne valja se prepirati. U smislu: Ukusi su različiti. ~ Augustus Faselius”.
Možda, jedna od najvećih apsurdnosti.
Moderno društvo zaokupljeno je pojmom ljepote. Kanoni ljepote mijenjali su se kroz desetljeća a upravo ovom fenomenu Njemački muzej higijene u Dresdenu posvetio je jednu izložbu.
Tapete bogato ukrašene tamonocrvenim biljnim ornamentima, iznad glave tamnosmeđi kazetni svod s kojeg visi raskošni kristalni svjećnjak. Ono što je kroz stoljeća smatrano luksuznim i lijepim, dobrim dijelom i danas privlači pažnju.
Pojam “lijepog” uglavnom se rado veže uz pojmove poput “ekstravgantan” ili “raskošan”Izložba posjetitelja istodobno različitim metodama suočava s različitim izazovima, klišejima i saznanjima. Može se isto tako naučiti i kako se npr. izračunava zlatni rez, “božja proporcija” koja je stoljećima služila kao formula za izračunavanje idealnih omjera. No isto se tako može suočiti i s “pomaknutim” pojmom ljepote poput natjecanja za “Miss plastične operacije” u Kini. “Današnje značenje pojma ljepote je bez medijske prisutnosti, bez diktature fotografija modela i zvijezda ili reklama nemoguće razumjeti”, smatra direktor Njemačkog muzeja za higijenu Klaus Vogel. Počeci današnjeg stanja sežu u prve godine 20. stoljeća kada su se po prvi put šire mase mogle baviti pojmom vlastite ljepote. Svoje je učinio i proboj vizualnih medija poput filma u čemu su veliku ulogu odigrale zvijezde poput Marlene Dietrich. No dok su počeci ovog trenda ležali u mijenjanju vanjskog pokrova, dakle odjeće ili šminke, posljednjih desetljeća je i samo tijelo postalo objektom promjena u svrhu postizanja nečeg što bi se moglo smatrati “lijepim”. Samo u Njemačkoj se godišnje više 800.000 žena podvrgne plastičnoj operaciji.
Ljudske želje nikada nisu bile toliko velike i brojne… Dobra je vijest da najveći svjetski mislioci predlažu slične strategije za postizanje sreće. Loša je vijest da se pokazalo kako upravo njih moderan život najviše podcjenjuje. U svijetu koji nameće konzumaciju, površne međuodnose i trajnu mladost, često osjećamo nezadovoljstvo, tjeskobu i neprestano strahujemo da se svi drugi zabavljaju bolje od nas.
Michael Foley raspravlja o ovome mučnom problemu u svojoj knjizi Doba apsurdnosti, u kojoj na zabavan i domišljat način istražuje kako potreba za ispunjenjem obmanjuje ljude 21. stoljeća u njihovu radu, ljubavi i starenju. Pritom se služi nizom izvora, od drevnih zapisa preko filozofskih i književnih djela do najnovijih istraživanja na polju psihologije i na ironičan način rasvjetljava apsurdnost suvremene kulture.
Zaključno, ne osuđujući ni odbacujući pritom naše doba, predlaže strategiju koja nas navodi da prigrlimo moderan život, a ne samo da ga prihvatimo – ali prethodno moramo shvatiti da je „apsurdnost nova uzvišenenost“
Apsurdan je da nešto vrijedi milijune eura
Npr. slike ‘Glava konja’ (Tête de cheval) iz 1962. i ‘Staklo i vrč’ (Verre et pichet), P. Picassa
Puno je apsurda. I previše da bi ih se moglo pobrojati.
Hoće li ikada zaživjeti decentnost, jednostavnost, BOGATSTVO skromnosti?
Nije li lijepa gornja slika? A tek melodija?
Uživajte. Ne košta ništa.
{youtube}YkKue_MEnkk{/youtube}
Ivan Remeta
