Hrvatski jezik nije zakonski zaštićen u razdoblju pristupanja EU
Članak poznatog ruskog kraotista, prof. dr. Artura Bagdasarova, o ruskom pristupu institucionalnoj zaštiti i unaprijeđenju ruskog jezika u ‘uvjetima etnolingvokulturne globalizacije’, donosimo u nastavku.
ZAKON O DRŽAVNOM JEZIKU U RUSIJI
Mnoge zemlje Europske unije: Belgija, Estonija, Francuska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Norveška imaju posebne jezične zakone koji reguliraju pravni položaj državnoga ili službenoga jezika. Jezični zakoni postoje i u drugim državama koje nisu stupile u Europsku uniju, primjerice Ruska Federacija ili Rusija. U Rusiji postoje dva zakona o jeziku: “O jezicima naroda Ruske Federacije“ koji je prihvaćen 25.listopada 1991.god. i zakon “O državnom jeziku Ruske Federacije“ – 1.lipnja 2005.god. Navest ćemo odvojene članke Federalnoga zakona “O državnom jeziku Ruske Federacije“:
“Članak 1. Ruski jezik kao državni jezik Ruske Federacije
1. U skladu s Ustavom Ruske Federacije džavni jezik Ruske Federacije na cijelom teritoriju jest ruski jezik.
2. Status ruskoga jezika kao državnoga jezika Ruske Federacije predviđa obvezatnu uporabu ruskoga jezika u područijima koja su određena ovim Federalnim zakonom, drugim federalnim zakonima, Zakonom Ruske Federacije od 25. listopada 1991. god. № 1807-1 “O jezicima naroda Ruske Federacije“ i inim normativnim pravnim aktima Ruske Federacije, njegovu zaštitu i potporu, a također osiguranje prava građana Ruske Federacije na uporabu državnoga jezika Ruske Federacije.
3. Postupak utvđivanja normi suvremenoga ruskoga književnoga jezika pri njegovoj uporabi kao državnoga jezika Ruske Federacije te ruska pravopisna i interpunkcijska pravila određuje Vlada Ruske Federacije.
4. Državni jezik Ruske Federacije jest jezik koji pridonosi međusobnomu sporazumijevanju, učvršćivanju međunacionalnih veza naroda Ruske Federacije u jedinstvenoj višenacionalnoj državi.
5. Zaštita i potpora ruskoga jezika kao državnoga jezika Ruske Federacije pridonosi uvećavanju i uzajamnomu obogaćivanju duhovne kulture naroda Ruske Federacije.
6. U uporabi ruskoga jezika kao državnoga jezika Ruske Federacije ne dopušta se uporaba riječi i izraza koji ne odgovaraju normama suvremenoga književnoga jezika izuzev strane riječi koje nemaju općeuporabljivih istovrijednica u ruskom jeziku.
Članak 2. Zakonodavstvo Ruske Federacije o državnom jeziku Ruske Federacije
Zakonodavstvo se Ruske Federacije o državnom jeziku Ruske Federacije temelji na Ustavu Ruske Federacije, općepriznatim načelima i normama mrđunarodnoga prava, međunarodnim sporazumima Ruske Federacije, a sastoji se od ovoga Federalnoga zakona, drugih federalnih zakona, Zakona Ruske Federacije od 25.listopada 1991.god. № 1807-1 “O jezicima naroda Ruske Federacije“ i inih normativnih pravnih akata Ruske Federacije koji reguliraju jezične probleme.
Članak 4. Zaštita i potpora državnoga jezika Ruske Federacije
U cilju zaštite i potpore državnoga jezika Ruske Federacije federalni organi državne vlasti u sklopu svoje mjerodavnosti:
1) osiguravaju funkcioniranje državnoga jezika Ruske Federacije na cijelom teritoriju Ruske Federacije;
2) razrađuju i donose federalne zakone i ine normativne pravne akte Ruske Federacije, razrađuju i ostvaruju odgovarajuće federalne namjenske programe koji su usmjereni na zaštitu i potporu državnoga jezika Ruske Federacije;
3) poduzimaju mjere koje su usmjerene na osiguranje prava građana Ruske Federacije na uporabu državnoga jezika Ruske Federacije;
4) poduzimaju mjere o usavršavanju obrazovnoga sustava i sustava izobrazbe strukovnjaka u području ruskoga jezika i nastavnika ruskoga jezika kao stranoga, a također ostvaraju izobrazbu znanstveno-pedagoškoga osoblja za obrazovne ustanove s podučavanjem na ruskom jeziku izvan granica Ruske Federacije;
5) pomažu izučavanju ruskoga jezika izvan granica Ruske Federacije;
6) ostvaruju državnu potporu izdavanju rječnika i gramatika ruskoga jezika;
7) ostvaruju nadzor nad poštivanjem zakonodavstva Ruske Federacije o državnom jeziku Ruske Federacije;
8) poduzimaju ine mjere radi zaštite i potpore državnoga jezika Ruske Federacije.
Članak 6. Odgovornost za kršenja zakonodavstva Ruske Federacije o državnom jeziku Ruske Federacije.
1. Prihvaćenje federalnih zakona i inih normativnih pravnih akata Ruske Federacije, zakona i inih normativnih pravnih akata subjekata Ruske Federacije, koji su usmjereni na ograničenje uporabe ruskoga jezika kao državnoga jezika Ruske Federacije, a također ina djelovanja i kršenja koja sprječavaju ostvarivanje prava građana na uporabu državnoga jezika Ruske Federacije, povlače za sobom odgovornost koju je utvrdilo zakonodavstvo Ruske Federacije.
2. Kršenje ovoga Federalnoga zakona povlače za sobom odgovornost koju je utvrdilo zakonodavstvo Ruske Federacije“[1]
Zakon u čl. 3. također predviđa obvezatnu uporabu ruskoga jezika u djelatnosti federalnih organa državne vlasti, organima državne vlasti subjekata Ruske Federacije, organima lokalne samouprave, sudskim postupcima, javnim glasilima i reklamama, zemljopisnim imenima itd., a u čl. 5. osigurava prava građana na dobivanje obrazovanja, informacije na ruskom jeziku.
Vlada Ruske Federacije na sjednici održanoj 23. studenoga 2006. godine donijela je odluku “O postupku utvrđivanja norma suvremenoga ruskoga književnoga jezika pri njegovoj uporabi kao državnoga jezika Ruske Federacije te ruska pravopisna i interpunkcijska pravila“[2] Ministarstvo obrazovanja i znanosti sa svoje strane odredilo je strukovnu raščlambu gramatika, rječnika i priručnika koji sadržavaju norme suvremenoga ruskoga knjževnoga jezika. Nakon provedbe raščlambe, u kojoj su sudjelovale Ruska akademija znanosti, Ruska akademija obrazovanja, visokoškolske ustanove i druge strukovne institucije, Ministarstvo je odredilo popis normativnih gramatika, rječnika i priručnika za uporabu ruskoga jezika u svojstvu državnoga jezika Ruske Federacije[3,4].
Skrb je o uporabi ruskoga jezika stalna potreba koja zahtijeva sustavan i trajan proces. Uz pomoć jezičnih zakona i drugih normativnih pravnih akata Rusija je učvrstila položaj ruskoga jezika u uvjetima etnolingvokulturne globalizacije.
Artur Bagdasarov
[1] Federaljnij zakon ot 01.06.2005 №53-FZ “O gosudarstvennom jazyke Rossijskoj Federacii//Rossijskaja gazeta, №120, 07.06.2005.
[2] Postanovlenie Praviteljstva RF ot 23.11.2006. №714 “O porjadke utverždenija norm sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka pri jego ispoljzovanii v kačestve gosudarstvennogo jazyka Rossijskoj Federacii, pravil russkoj orfografii i punktuacii“//Rossijskaja gazeta, №268, 29.11.2006.
[3] Prikaz Minobrnauki RF ot 29.05.2007 №152 “O porjadke provedenija ekspertizi grammatik, slovarej i spravočnikov, soderžaščih normi sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka pri jego ispoljzovanii v kačestve gosudarstvennogo jazyka Rossijskoj Federacii“ (Zaregistrirovano v Minjuste RF 02.07.2007 №9747)//Bjulleten’ normativnih aktov federaljnih organov ispolniteljnoj vlasti, №28., 09.07.2007.
[4] Prikaz Minobrnauki RF ot 08.06.2009 №195 “Ob utverždenii spiska grammatik, slovarej i spravočnikov, soderžaščih normi sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka pri jego ispoljzovanii v kačestve gosudarstvennogo jazyka Rossijskoj Federacii“ (Zaregistrirovano v Minjuste RF 06.08.2009 №1483)// Rossijskaja gazeta, №156, 21.08.2009.
Slične teme:
