Josip Jurčević: Prilozi za suočavanje s đavolskim krugovima i igrama
Politička karijera Vesne Pusić je ideološki veoma prepoznatljiva, te je građena sustavno i dugo vremena. Svojim dosljednim istupima V. Pusić je stekla javni status jednog od najvećih aktualnih simbola jugoslavenstva, te protivnika hrvatstva i hrvatske države općenito, a naročito sadašnje Republike Hrvatske. U tome smislu, vrhunac svakako predstavlja istup sabornice V. Pusić u Hrvatskom saboru prije više godina, u kojem je lažno optužila hrvatsku državu za navodnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Na valu ponavljanja i izgradnje te lažne optužbe – od strane V. Pusić i svih drugih zainteresiranih – uglavnom je rastao javni utjecaj i politički značaj V. Pusić u protuhrvatskim krugovima i strukturama, kako u Hrvatskoj tako i izvan Hrvatske.
Na uvjerljivost ovakvog općeg javnog i političkog statusa V. Pusić utjecale su i brojne objavljene činjenice iz njenog politički istovrsnog višegeneracijskog obiteljskog backgrounda. Posebno je zanimljivo da je i brat V. Pusić (Zoran Pusić) na nižoj intelektualnoj razini postao javno poznat kao jedan od najradikalnijih i najprimitivnijih civilnodruštvenih i medijskih jurišnika na bilo kakav izraz hrvatstva, označujući i svodeći svako hrvatstvo isključivo na ustaštvo i Nezavisnu Državu Hrvatsku. Primjerice, Z. Pusić je u svojem jugotransu čak i Franju Tuđmana (koji je u toku svjetskog rata bio komunistički partizan, a potom i jugoslavenski komunistički general) učestalo optužuje za ustaštvo, a demokratsku Republiku Hrvatsku poistovjećuje s NDH.
U pozadini ovakvih sustavnih postupanja, karijera i javnog statusa V. i Z. Pusića najupečatljivije je – po obiteljskoj i strukturiranoj institucijskoj liniji – utjecao njihov nedavno preminuli otac, akademik Eugen Pusić, koji je bio jedna od najutjecajnijih i najdugovječnijih naizgled besprijekornih intelektualnih ikona jugoslavenskog komunističkog režima.
Uzor-ikone jugoslavenskog komunizma
No, nekoliko mjeseci nakon što je V. Pusić došla na moćni ministarski položaj u Vladi RH medijski je razotkrivena do tada nezamisliva tajna. Objavljeni su dokumenti da je Eugen Pusić bio vojni sudac Nezavisne Države Hrvatske. Međutim, iako je taj podatak otvarao i ukazivao na golemi niz pitanja, ne samo o obitelji Pusić nego i o zapanjujućim kontekstima neznanja u kojima se desetljećima živi u Hrvatskoj, ipak je nakon kratkog vremena s iole značajnijih javnih pozornica uklonjena i ta osnovna informacija o E. Pusiću, a nisu se uopće ni pojavila daleko važnija pitanja konteksta.
Prva primjetna posljedica obznanjivanja činjenice o E. Pusiću kao vojnom sucu NDH, bilo je naglo smanjenje zastupljenosti V. I Z. Pusić u javnom i medijskom životu.
Druga još konkretnija posljedica su najnovije informacije koje su objavljene o slučaju J. Perkovića i prikrivenoj ulozi V. Pusić u pokušaju dokidanja pravosudne odgovornosti Perkovića u Njemačkoj.
Već iz ovdje naznačenih činjenica prepoznaju se neki tipični rukopisi koji govore o načinima upravljanja koji se – u svijetu i naročito u Hrvatskoj – oslanjaju na ucjenjivost osoba koje se nalaze na položajima političke moći.
Nećemo ovdje ulaziti u zanimljivo pitanje o pozadinskoj moći koja je NDH-aškom (ustaškom) vojnom sucu omogućila da se u trenutku pretvori u dugovječnu uzor-ikonu jugoslavenskog komunizma. O tome je za sada dostatno reći da se ne radi samo o E. Pusiću, nego o modelu u kojem E. Pusić nije izuzetak nego pravilo. Naime, sličan munjeviti obrat doživio je I. Andrić i niz drugih osoba. Korisno je ovdje još samo pripomenuti kako su obrati mogući i u svim drugim smjerovima. Primjerice, J. B. Tito – uvjerljivo najveće zlatno tele jugoslavenskog komunizma – na svome grobu je usred komunizma ostao bez ikakvog komunističkog obilježja, a da se tome nije usudio javno začuditi nitko od njegovih partijskih nasljednika.
Glava na panju
Kad se radi o aktualnosti, tj. V. Pusić, treba naglasiti da su vojni sudovi u NDH bili tipični prijeki sudovi, koji su prema političkim interesima i narudžbama režima donosili brze, kratke i iznimno teške presude protiv nepoželjnih osoba, zanemarujući pritom objektivne činjenice, civilizacijske pravne standarde te postojeće zakone i procedure.
I površni poznavatelji totalitarnih režima, uključujući i NDH, znaju da to znači kako i E. Pusić nije mogao izbjeći sudjelovanje u tome sramotnom poslu nastanka neutemeljenih sudskih presuda na temelju kojih su nevini ljudi strijeljani, upućivani u logore i ostajali bez imovine. O tome nedvojbeno postoje sačuvane izvorne presude u kojima su navedena konkretna imena žrtava; Židova, Srba, Hrvata, komunista, partizana itd.
No, podaci o konkretnim presudama NDH-aških vojnih sudova u kojima je sudjelovao E. Pusić za sada nisu objavljeni, jer su centri moći odlučili da oni vise kao sablja prijetnje nad političkom glavom V. Pusić. Među onima koji bi zasigurno mogli trenutno odsijeći dugo i sustavno pripremanu političku glavu V. Pusić nalaze se J. Perković i struktura koje je on dio.
Naime, J. Perković je u proteklih 20-ak godina bio i ostao jedan od najmoćnijih obavještajaca u RH, pa je to glavni razlog što strukture svih vlasti u RH imaju čvrsto zavezane oči, uši i ruke pred njegovim starim i novim nedjelima, te odbijaju i čuti pomisao o ispunjavanju zahtjeva njemačkog pravosuđa.
Širenje krugova
U cijeloj ovoj priči najmanje su zanimljivi Pusići osobno. No, oni su stjecajem okolnosti postali zanimljivi kao vidljivi odraz cijeloga modela upravljanja Hrvatskom. Odnosno, zbog takvog upravljačkog modela u RH, hrvatski građani trpe različite i mnogobrojne tragične posljedice, a one bi se još više povećale ako bi njemačka država ušla u taj đavolji krug.
Nadajmo se da nestanak potjernice za J. Perkovićem s oglasne ploče njemačkog pravosuđa ne znači korak u tome smjeru. A ako on to ipak znači, ostaje nadati se da prijelaz praga neće dopustiti njemačka javnost, barem radi zaštite svoje budućnosti, jer bi uskoro mogla i sama postati izravnom žrtvom takvih đavoljih igara.
Josip Jurčević/hrsvijet.net