Teološko približavanje patnji i nadi žena (III.)

Treći radni dan 8. regionalne konferencije Europskoga društva žena u teološkom istraživanju za srednju i istočnu Europu u Splitu

Split, (IKA) – Treći dan 8. regionalne konferencije Europskoga društva žena u teološkom istraživanju za srednju i istočnu Europu, koja se na temu “‘I otrt će im svaku suzu s očiju’ (Iz 25,8 i Otk 21,4) – Teološko približavanje patnji i nadi žena” održava u Splitu, u utorak 4. rujna, započeo je tematskim blokom “Duhovnost”. Predavanje “Patnja i nada: dar pustinje” održala je Lucretia Maria Paraschiva Vasilescu s Fakulteta pravoslavne teologije Sveučilišta u Bukureštu. Premda literatura ranih kršćanskih stoljeća uglavnom pamti imena muškaraca, brojne su se žene borile u pustinjama Egipta ili Palestine, u gradovima ili monaškim zajednicama u pustinjama. Pustinja je mjesto koje monasima ili redovnicama omogućava da sudjeluju u drugačijoj zbilji, različitoj od laičkog načina življenja. Podrazumijeva prelazak granice u žarkoj potrazi za prolazom koji otvara pristup onostranom, unutarnjoj pustinji; to je bolna potraga koja traži hrabrost, smjelost i patnju kako bi se oslobodilo od vanjskoga svijeta. Svijet pustinjskih majki je življeni svijet, svijet misije, jednostavnosti i askeze. Pustinja je mjesto bolnog odricanja i duboke tišine. To je impresivno iskustvo, strastveno traženje Boga. Duhovne majke bile su osobe poznate i cijenjene zbog svoje zrelosti, iskustva i mudrosti. One su znale kako doprijeti do bolesne ljudske prirode i kako je izliječiti, u punoj svijesti da je Bog djelovao i spasio duše grešnika.

Heleen Zorgdrager s Ukrajinskoga katoličkog sveučilišta (Lavov) govorila je o “Pravoslavnoj teologinji Elisabeth Behr-Sigel (1907.-2005.) i njezinom poimanju patnje i kenoze”, s namjerom da njezin teološki pogled na patnju i kenozu dovede u vezu s rodnom osviještenošću u njezinim radovima. Za Elisabeth Behr-Sigel, kenotička ljubav (ljubav oplijene) obličje je novoga života u Kristu. Ona je bila nadahnuta ruskim teologom iz XIX. stoljeća Fr Alexanderom Bukharevim i njegovom vizijom kenotičke ljubavi. Behr-Sigel ističe da u Bukharevoj misli pobožanstvenjenje nije individualni pothvat već uključuje angažiranje kenotične Crkve i širi se na sve društvene odgovornosti i dimenzije. Mora se poduzeti napor kristifikacije, istinske humanizacije ove kulture, ne izvan nje pomoću prisile, nego iznutra snagom Duha. Takva je duhovnost bivanja u Kristu u sekularnom gradu. Obasjana svjetlom kenotičkog Krista, raspetoga koji je i pobjednik, ona vjeruje da smo sposobni odgonetnuti “znakove vremena” i primjereno djelovati, naime “pružajući Euharistiju u svim stvarima”.

Ana Marija Raffai, (Regionalna adresa za nenasilno djelovanje, Zagreb) govorila je o “Patnji i nadi: između pukotine u vjeri i traženja više od zadanog – prema teologiji D. Sölle”. U koreferatu su analizirani ključni pojmovi konferencije “patnja” i “nada” na temelju dviju metafora iz djela Dorothee Sölle i Fulbert Steffensy “Nicht nur Ja und Amen” (Ne samo da i amen). Oni upečatljivo izriču sadržaje patnje, odnosno nade. Prva metafora je “pukotina u vjeri” (Riss im Glauben). Ta nam slika govori, da je kršćanima/kršćankama teško spojiti Boga milosrđa i ljubavi s iskustvom patnje i nepravednog trpljenja. Ona ukazuje na lom između dviju zbilja, s kojima se suočava vjernik/vjernica. U tom nesavršenstvu i neredovitosti nosi se vjera u Boga. Druga se metafora može naći u poruci novozavjetnih izvještaja o čudima. Čuda su metafore za nadu s kojom čovjek vjeruje Bogu u situaciji koja djeluje posve bezizlazno. Sölle opisuje čudo kao “traženje od života više nego što je tek zadano”.

Govoreći o “Žaljenju kao načinu susretanja s tugom u starim tekstovima Bliskog istoka” Gabriella Denes (Katolička akademija, Cluj – Rumunjska) istaknula je da je žaljenje prva reakcija u tužnoj situaciji, a izricanje problema je prvi korak u nalaženju rješenja. No, u današnje vrijeme ta reakcija nije toliko popularna. Ljudi govore o svojim problemima samo u terapijskim situacijama. U stara vremena, žaljenje Bogu bilo je sredstvo ozdravljenja. Prikazala je neke slučajeve tuge i patnje i način žaljenja. Istraživanje je temeljeno uglavnom na starim tekstovima: “I Will Praise the Lord of Wisdom”, “Man and his God”, “Babilonian Theodicy”, “Book of Job” i dr. želeći pokazati mišljenje i najbolju primjenu tih pripovijesti u suvremenoj pastoralnoj/terapeutskoj praksi.
Zsuzsanna Deak s fakulteta za filologiju Sveučilišta Babes-Bolyai (Cluj, Rumunjska) govorila je o “Ulozi boli u pripremi za dobru smrt”. Njezino se istraživanje u širem smislu odnosi na kršćansku ideju kasnoga srednjeg vijeka o dobroj smrti; preciznije, fokusira se na stereotipnu priču i medij kroz koji je ideja o načinu umiranja bila definirana i proširena u Crkvi XV. i XVI. stoljeća. Glavni cilj izlaganja bio je naći i pokazati povezanost između fizičke i duhovne boli i kasno srednjovjekovne dobre smrti. Pokušala je definirati odnos između knjiga o ars moriendi i drugih tekstova, slika ili religioznih rituala, pobožnih praksa koje pomažu ljudima da koriste i izlaze na kraj s osjećajem boli.

Nakon rasprave i stanke započeo je blok predavanja “Religijska pedagogija i pastoralna teologija”. O temi “Rodne implikacije kršćanskog prikazivanja patnje i nade u katoličkim vjeronaučnim udžbenicima za osnovnu i srednju školu u Hrvatskoj” govorila je Ana Thea Filipović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nastojala je odgovoriti na pitanja: kakvo se lice patnje i nade prikazuje i posreduje u tekstovima, likovnim sadržajima, didaktičkim poticajima pojedinih vjeronaučnih udžbenika; uz koje se rodno/spolno specifične situacije vežu pojedini oblici i aspekti patnje i nade te koji se teološki naglasci kršćanskog poimanja nade (suobličavanje Kristu umrlome i uskrslome) u njima iskazuju.
“Religiozno-pedagoški pogled na žrtvu: obilježja euharistijske kulture življenja” bila je tema predavanja Jadranke Garmaz s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Predavanje je donijelo kratki pregled temeljnih smjernica za izgradnju euharistijske kulture življenja, kojoj su glavni kriteriji: životno usmjerenje s opcijama pomirenja, solidariziranja i služenja, zajedničkog blagovanja, posadašnjenja, zahvalnosti i nade. Njena potka je euharistijska duhovnost, koja se temelji na povezanosti gozbe i žrtve u Isusovu životu i djelovanju. Euharistijska je duhovnost angažirana duhovnost, a euharistijska kateheza proces koji pomaže urastanju u Božje otajstvo, pomaže komunikaciji čovjeka s Bogom i može se razumjeti kao pratnja i smjerokaz na putu rasta u zrelosti vjere. Prijepodnevni program završio je radom u bazičnim zajednicama.

U tijeku je blok predavanja “Patnja – Umjetnost – Mediji”. Irena Sever, Hrvatsko katoličko sveučilište, govori o temi “Patnja i nada ženskih kristolikih likova u filmovima”. O “Svetopisamskim ženama u djelima hrvatskih likovnih umjetnika XX. i XXI. stoljeća” govorit će Roberta Nikšić (Sarajevo). Suzana Vrhovski Peran, IKA-Zagreb, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, održat će predavanje “Mjesto i slika žene u katoličkim medijima”, a Ivana Brstilo, Hrvatsko katoličko sveučilište, “Estetska kirurgija: Ženska patnja iza medijske kulise”. U kasnim poslijepodnevnim satima je razgledavanje tvrđave Klis i kulturni program.