Što nam to donosi jesen, Kaštelima i Lijepoj našoj?
Mnogo se toga u EU i našoj mladoj domovini dogodilo od posljednje sjednice naše gradskog vijeća na kojem je bilo nazočno i gradsko Povjerenstvo za zaštitu okoliša (19. srpnja).{jathumbnail off}
Olimpijada , EU prvenstva i druge ljetne senzacije pomalo su bacile u drugi plan tešku i važnu problematiku gospodarenja otpadom koja će iskočiti naročito u Hrvatskoj i koja će nam donijeti teške trenutke.Tko je pažljivo pratio domaće i inozemne medije mogao je naslutiti da će problematika otpada okupirati veliki dio javnosti kao na pr. posljednji događaji u Hrvatskoj.
Početi ću redom, od kada je Gradsko vijeće Kaštela prihvatilo prijedlog Povjerenstva da se zabranjuje spaljivanje otpada u Sv.Jurju.
1. U Njemačkoj su u srpnju opet otkrivene farme s dioksinom u jajima i kokošjem mesu . Zatvorile su se farme povukli su se jaja i meso iz trgovina. Ovo se već drugi puta ponovilo u ovoj godini.Opet se to dogodilo u najrazvijenijim njemačkim regijama koje su poznate po intenzivnoj industriji i koje su ipak zagađivači okoliša iako se ne može potcjeniti ogroman trud njemačkih stručnjaka u zaštiti okoliša. Još uvijek se ne zna gdje je izvor dioksina iako već ima stručnjaka koji ukazuju na spalionice svih vrsta otpada.Ako ova pojava nije opasna po zdravlje onda Nijemci sigurno nebi zatvarali farme i povlačili robu iz prometa.
Pitam se kako bismo se mi u Hrvatskoj nosili s tim problemom? Ne daj Bože !
2. Zbog velikog broja potvrđenih malignih oboljenja uznemirili su se građani u okolišu čeličane ILVA u Tarantu (Italija). Talijanski tisak je u kolovozu svakodnevno izvještavao talijansku javnost o rezultatima ispitivanja, protesti građana su svakodnevni, problem je došao na razinu Vlade i Parlamenta.Pisalo se svega , protiv čeličane, protiv vlade, protiv noćne proizvodnje kada je zrak bio puno zagađeniji noću nego danju, kritizirali su se i prozivali ministri , poneke tiskovine su tome dnevno vrlo ćesto posvetili 3-4 stranice.Opozicija u parlamentu je također stala na stranu građana isto kao i brojne eko udruge i aktivisti.
3. U Napulju i Palermu problem otpada, požara, odlaganja otpada i sve ono što je uz to vezano dovelo je skoro do kolapsa pojedinih provincija. Požari su bili posvuda.
Takav scenarij je već ranije predvidio Ministar zaštite okoliša Clini koji je prije ljeta predložio Parlamentu da prihvati spaljivanje komunalnog otpada u cementarama. Njegovo obrazloženje su bili : najbrže uništavanje otpada i smanjenje ogromnih troškova za spaljivanje otpada u Sjevernoj Italiji ( Trst u prvom redu ) i za izvoz otpada u Nizozemsku i Njemačku.
Prijedlog Minstra Clinija naišao je na veliki otpor javnosti, otpor velikog broja članova parlamenta, otpor eko-udruga a čak i članova Montijeve vlade. Svi protivnici spaljivanja u svim medijima su se žestoko usprotivili spaljivanju otpada u cementarama tvrdeći da će spaljivanje otpada zagaditi okoliš što će se odraziti i na građane naročito one koje su u dometu emisija iz cementara. Ne znam kako će to završiti, do sada Parlament nije prihvatio taj prijedlog.
Mnogo sam o tom čitao u njihovom tisku ali još nisam naišao da je bilo tko za to tužen od Ministarstva ili cementara?
Izišlo je i jedno pitanje „Novac ili zdravlje“? Ovo me je podsjetilo na njemačku poslovicu iz jednog časopisa koji se bavi zaštitom okoliša www.recyclingmagazin.de
„Waste incineration is a license to print money“ (Spaljivanje otpada je dozvola za tiskanje novca )
4. Doznao sam i zašto Nizozemci uvoze neselektirani komunalni otpad (smeće) iz Italije:
4.1. Da bi njihove spalionice smeća mogle ekonomski što bolje poslovati nemaju dovoljno otpada u Nizozemskoj pa zato uvoze otpad da bi što više iskoristili mogućnosti svojih spalionica.
2. Otpad iz Italije prevozi se brodovima do njihovih luka a pritom još zarade od 150-200 € / tona
5. Buknuo je problem otpada i u Lijepoj našoj i to na više mjesta i u velikim razmjerima:
Istra , Rijeka, Varaždin, Zagreb ….Nisam vidio da je još bilo tko predložio jedno razumno i održivo rješenje. Strah me je da će netko iz sadašnje vlasti prije ili poslije ponovno izvući cementare kao što je to već predvidio Prvi podpredsjednik sadašnje Vlade kao i resorno Ministarstvo koje je već požurilo sa Zakonom o gospodarenju s otpadom a također je i donijelo Uredbu s kojom se dopušta da se u cementarama mogu spaljivati halogenirani ugljikovodici koji bez sumnje spadaju u najtoksičnije tvari koje poznaje moderna kemija. Ovi spojevi su osnova za sintezu dioksina . Teško mi je vjerovati da naše Ministarstvo i njihovi stručni savjetnici predlažu takvu Uredbu. Članovi Ministarstva i njihovi savjetnici morali bi biti prvorazredni stručnjaci u ovoj problematici
Kako bi se ovih pet točaka moglo odraziti na moguće spaljivanje otpada, opasnog i neopasnog u hrvatskim cementarama ?
1. Početkom kolovoza me je zbunilo citiranje Prekograničnog prometa otpada (pogledaj na Google-u) od strane Agencije za okoliš ?
02.08.2012 Prekogranični promet otpada
“Zakonom o otpadu (NN 178/04 , 111/06, 60/08, 87/09) zabranjen je uvoz otpada u Republiku Hrvatsku radi zbrinjavanja i korištenja u energetske svrhe.
Uvoz opasnog otpada dopušten je samo u slučaju kada se materijalnom oporabom dobiva novi proizvod ili sirovina koja oporabom prestaje biti otpad”
Hoće li Novi Zakon o gospodrenju otpadom skinuti ovu zabranu?
2.Navest ću dio mišljenja jednog eko-aktivista iz Italije koji ga je objavio povodom prijedloga Ministra Clinija o spaljivanju opada u cemntarama:
“Smatramo, konačno, da Clini, umjesto da predlaže rješenja koja su daleko od održivosti ambijenta, i koja spaljivanjem otpada ugrožavaju okoliš, morao bi usmjeriti svoje prijedloge prema valoriziranju raznih mogućnosti otpada. Smanjenje, oporaba, ponovna upotreba, čuvanje zdravlja građana. To su jedine riječi koje želimo čuti u Italiji i u Europi kad se govori o otpadu (i mi u Hrvatskoj želimo čuti iste te riječi ). To su jedine riječi koje su u stanju da stvore novu ekonomiju i zapošljavanje i koje su izvor novih mogućnosti a ne problem kako ga doživljavaju drugi. Zato se založimo u aktivnom promatranju razvoja ove situacije, sa svim našim silama koje su nam na raspolaganju unutar i izvan istitucija. “
Giorgio Ciaccio/Palermo
Ne mogu se ne složit s kolegom Giorgiom.
3. Neugodno me je iznenadilo kad sam na našem portalu doznao da je jedna naša aktivistica tužena za iznošenje svog mišljenja o problemu za koji ona smatra da joj može ugroziti zdravlje , njoj , obitelji i susjedima. Takvo mišljenje dijele i svi naši aktivisti.
Zar je moguće da je danas u Hrvatskoj zabranjeno imati i iznijeti vlastito mišljenje? Ne krši li se takvim postupkom pravo građanina na slobodno iznošenje svojeg uvjerenja? Vjerujem da po Europskim zakonima i zakonima UN-a o pravima čovjeka ta sloboda pripada svim građanima i da se to pravo može tražiti i preko pravosudnog sustava svake civilizirane države i da za to svatko koji oduzima građanima to pravo mora odgovarati prema republičkim i međunarodnim zakonima.
Zar smo u Hrvatskoj na nivou civilizacija koje su zabranjivale ili zabranjuju vlastito mišljenje?
4. Mi u Kaštelima imamo samo jednu mogućnost – braniti se od onih koji nam oduzimaju pravo na okoliš i na mišljenje. Potrudimo se da Gradsko vijeće bude uz nas i solidarno s građanima. Ako se tome priključi i Županija bez obzira na to što Vlada bude imala drugo mišljenje onda ćemo se lakše obraniti.Vlada i resorno Ministarstvo su na potezu. O njima ovisi kako će se odrediti prema spaljivanju u cementarama.
Naša građanska prava ćemo obraniti samo zajednički i sva prava će biti utemeljena na stručnosti i znanju
Ja još ne gubim nadu jer vjerujem da će Vlada poslušati razum i zaštititi svoje građane. Vjerujem da će Vlada odustati od spaljivanja otpada i odlaganje otpada diljem Lijepe naše jer bi se ona na kraju mogla pretvoriti u jedan veliki Jakuševac ili Karepovac.
Moramo se okrenuti zelenoj ekonomiji, moramo otpad gledati kao izvor sirovina , kao izvor zaposlenosti,moramo odvajati otpad svi u Hrvatskoj. To nije lako, pogotovo kad smo dozvolili da se država pretvara u veliko odlagalište a Vlada Novim zakonom o tpadu i Novim uredbama stimulira i uvađa spaljivanje. Važnost dobrog gospodarenja s otpadom uočili su mnoge države među ostalima Peru, Tanzanija……..
p.s.
Dok sam dovršavao ovaj članak informiran sam da je u Njemačkoj početkom kolovoza opet pronađen dioksin u jajima na farmama u Donjoj Saskoj i to kod kokoši koje su se hranili slobodno u prirodi. Njemački stručnjaci su zaključili da su kokoši jele kontaminirane biljke s dioksinom. Interesantno je objašnjenje Ministarstva, koje je povuklo sve proizvode s novootkrivenih farmi. Ministarstvo tvrdi da su otkrivene količine dioksina malene (ipak su ih pronašli ) i da konzumiranje nije štetno za organizam ako je ta hrana konzumirana u kratkom vremenu. Nije to baš zadovoljilo njemačke građane, vjerovatno se svatko od njih zapita “a što je s dužim konzumiranjem jaja, pilećeg mesa pogotovo kad se ne zna koji proizvodi su zagađeni a koji nisu?”
Isto tako sam informiran o stanju u Južnoj Italiji (Napulj, Palermo). Još nisu prestale paljevine (Talijani to zovu lomače ) odlagališta u regiji Kampanija i Sicilija i ne nazire se kraj tom problemu. Iskreno se nadam da naša Vlada ne će dozvoliti da se dio njihovih “škovaca” spaljuje u Hrvatskoj.
Mr.sc.kem.ing Benedikt Aljinović
Član Hrvatske udruge Benedikt / Split
