Je li klađenje grijeh?
Pošast igara na (ne)sreću – Posljednjih godina, s porastom popularnosti sportskih kladionica, ovo pitanje postaje sve više aktualno.
Možemo reći da je kockanje u većini slučajeva prijetnja društvu, ubitačno za moral, društvo, ekonomiju i duhovni život.
Ipak, kockanje nije samo po sebi grijeh, već su grijeh njeni potencijalni negativni efekti, kao pohlepa, lakomost, ovisnost, zanemarivanje obaveza, zloupotreba vremena i talenta, te idolatrija.
U KKC-u piše:
“Igre na sreću (kartanje, itd.) i oklade nisu same po sebi protivne
pravdi. One postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što
joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba. Igračka strast može
postati teškim robovanjem. Nepravedno se kladiti ili varati na kartama težak
je grijeh, osim ako je nanesena šteta tako laka da je onaj kome je učinjena
ne može razumno smatrati važnom.” (2413 )
Prosječan kockar gubi novac, ali proces je zabavan, dakle klađenje se može usporediti s trošenjem novaca radi zabave, što samo po sebi nije grijeh. Klađenje postaje grešno kada kockar troši previše novaca (ili vremena) za zabavu, koje bi trebalo koristiti za dobro obitelji ili bližnjih.
Ipak, osoba se može upustiti u tu zabavu samo ako poštuje određene vrijednosti; ako se drži umjerenosti, kada zadržava svoje strasti, emocije i materijalna dobra pod kontrolom razuma. Dalje, igra mora biti pravedna, kao i osoba koja ju igra. Osim toga, igrač mora biti oprezan da ne postane ovisan o kockanju, zbog njegovog uzbuđenja ili mogućnosti brzog i lakog dobitka. Zatim, osoba mora uvijek vagati da li bi taj novac bio bolje iskorišten za neko jasno, dodirljivo dobro. Čak i imućna osoba koja raspolaže velikim primanjima mora prepoznati da bi novac riskiran na isprazno klađenje mogao biti iskorišten za one kojima je više potreban.
I dok svi vole pobjeđivati, motiv za igranje trebala bi biti zabava a ne dobitak. Ne smije se zato razmišljati o klađenju kao izvoru prihoda. Problem nastaje i kada osoba misli da može ostvariti brzu i laganu zaradu klađenjem, umjesto radom koji koristi društvu.
Sv. Augustin je rekao: “Đavao je izmislio kockanje”. Moglo bi tako biti. Sjetimo se, dok je naš Gospodin visio na križu, rimski vojnici su bacali kocku da vide tko će dobiti njegove haljine, tražeći samo vlastiti dobitak, pritom zaboravljajući na velikoga Boga.
Dakle da rezimiramo, klađenje nije grijeh dok god je pod vlasti gore navedenih vrijednosti. Međutim, pošto to nije uvijek slučaj, treba zadržati opreznost i budnost, jer klađenje je postalo veliki biznis. Dok ga rijetki koriste kao nevinu zabavu, nikada ne očekujući ozbiljne dobitke, mnogi su često ipak nakon velikih snova završili žaleći za svoje postupke.
Franjevački institut za kulturu mira organizira seminar pod naslovom „Ovisnost o igrama na sreću: između bolesti i osobne – društvene odgovornosti“ koji će se održati u Majčinu selu – Međugorje od 12. do 14. listopada 2012. Razgovarali smo s voditeljem Instituta fra Mijom Džolanom.
Zašto jedan ovakav seminar o temi „ovisnost o igrama na sreću“?
Evo dva dostatna razloga. To je ponajprije zanimanje za dobro patoloških ovisnika, s obzirom na činjenicu da kod njih ova ovisnost uzrokuje osobnu patnju, poremećaj osobnosti, unosi u njihov život široku lepezu psihosocijalne patologije, prisilne neuroze, gubitak kontrole poriva, rušenje obiteljskih, društvenih veza, uvodi ih u svijet kriminala, ekonomskog rasula i često usljed gubitka horizonata nudi izlaz u suicidu. Isto tako ne možemo po naravi svoga poziva i posla biti nezainteresirani za opće dobro. Ako je po definiciji mentalno zdravlje pojedinca glavni resurs uspješne zajednice, društva i naroda, a patološka ovisnost po svojoj kliničkoj slici, po opipljivim posljedicama nedvojbeno narušava mentalno zdravlje ovisnika, onda je jedino razumno poraditi na razobličavanju neodgovorne liberalizacije industrije igara na sreću, izvući za najširu javnost skoro anonimne entuzijaste koji rade na prevenciji, pružanju podrške u procesu rehabilitacije u okviru bolničkog i izvanbolničkog liječenja i rehabilitacije putem raznih klubova i stručnim praćenjem procesa odvikavanja. Opravdano je žurno pozvati sve da se uključe i sudjeluju u društvenim pritiscima prema odgovornima za epidemiju igara na sreću, kako glede količine ponude, tako i glede neselektivnog agresivnog nuđenja igara na sreću rizičnim društvenim skupinama kao što su mladi, adolescenti, kako bi pojam prevencije prestao biti nešto apstraktno, što nas se ne tiče.
Što je sadržaj seminara?
Program seminara predviđa 16 predavanja i potom rasprava, po dvije radionice, nekoliko osobnih svjedočenja ljudi koji su sudionici klubova liječenih ovisnika o kocki. Nismo slučajno izabrali multidisciplinarni pristup, budući da je patologija ovisnosti o igrama na sreću, izgleda, zbroj niza čimbenika, koje treba uvažiti kako u fazi dijagnostike, tako i liječenja i rehabilitacije. Najnovije uspješne metode obiteljske terapije govore kako ova ovisnost nije samo stvar psihičkih poremećaja, neurobioloških procesa, igra dopamina i adrenalina, već je ona refleks društvene, civilizacijske patologije, paralelno s drugim mentalnim problemima. Zato će za znanost, razumijevanje i kvalitetnije ophođenje s ovim fenomenom od velike koristi biti izlaganja vrsnih stručnjaka na seminaru, koji problem patološke ovisnosti o igrama na sreću promatraju iz svojih disciplina: psihologije, psihijatrije, pedagogije, sociologije, ekonomije, filozofije, teologije. Sliku će upotpuniti svjedočenja liječenih ovisnika u Zajednici KLA HNŽ „Dr. Vladimir Hudolin“, Mostar i Terapijske zajednice Milosrdni otac, Međugorje.
Tko su predavači na seminaru?
Predavači na skupu su: dr. fra Mile Babić, mr. sc. Ivana Brstilo, prof. Dora Dodig, prof.dr.sc. Goran Dodig, dr.sc. Neven Hrvatić, prof, dr. Sylvia Hoskins, prof. Aleksandra Huić, prim.mr.sc. Elvira Koić, mr.sc. Boris Kozjak; doc. dr. sc. Valentina Kranželić, dipl. soc.rad. Nada Matović, prof. Damir Mravunac, prof. Edita Pajić, dipl. soc. rad. Nikolina Palameta, doc. dr. sc. Neven Ricijaš, prof.dr.fra Iko Skoko, mr. Elharun Selimović, dipl. oecc. Dragan Vrankić, doc.dr.sc. Zoran Zoričić.
Tko može sudjelovati na seminaru?
Načelno, svima je pružena mogućnost besplatnog sudjelovanja na ovom seminaru. Profil od stotinjak prijavljenih sudionika najbolje pokazuje da iz svih struka dolaze ljudi koji su profesionalno ili egzistencijalno pogođeni i zainteresirani za upoznavanje nastanka ove ovisnosti, raznih stupnjeva prevencije, provođenja metoda sustavne obiteljske terapije, koji ovu patologiju ne vide tek kao neurobiološki problem već i kao rezultat društvene, civilizacijske patologije našeg vremena. Predviđeni prostorni kapaciteti u Majčinu selu u Međugorju mogli bi eventualno primiti još dvadesetak sudionika. No, oni koji ne uspiju sudjelovati, mogu pratiti znanstvene i iskustvene spoznaje o ovoj problematici na našoj web-stranici (www.franjevacki-institut.hr) i kasnije u zborniku radova i planiranom popularnom priručniku za orijentaciju na ovom osjetljivom području ljudskih lutanja.
Osobito zanimanje sudionika zacijelo je pitanje uspješnih metoda liječenja i rehabilitacije patoloških ovisnika o igrama na sreću? Ima li tu novih spoznaja, iskustava i ideja?
Seminar će zaista biti prigoda za razmjenu iskustva glede liječenja i rehabilitacije. Smatram da je ovaj proces daleko od metafore Arijadnine niti, po kojoj bi izlazak iz labirinta ovisnosti bio puki i jednostavni povratak, slijedeći spasonosnu nit istim putem nazad. Bit će od velike koristi ako ovu zabludu znanstveno i iskustveno dovedemo u pitanje. U tu svrhu bit će predstavljene različite metode rehabilitacije kao i različita iskustva ovisnika. Suvremena filozofsko-teološka misao, pak, sve jasnije pravi razliku između igre zaštićenog djeteta pred Bogom, svemirom, transcendencijom i igre kao infantilnog bijega od odgovornosti, odnosno slobode. Patologija čovjekova ponašanja može se gledati najprije kao nezrelost, koja krivnju za zarobljenost nikada ne dešifrira kao poraz vlastite odgovornosti i slobode već kao posljedicu hereditarnih ili društvenih odrednica. Zato smatram da prave temelje rehabilitacije treba tražiti i u načelima logoterapije: rehabilitacija nije moguća kao povratak na staro, već samo kao izlazak na novo, često radikalno novo mjesto slobode i novog angažiranja. Najdublja tajna prevladavanja svih ovisnosti ima dva elementa: povjerenje u smisao kojega se može ponovno naći uz podršku obitelji, zajednice stručnjaka i prihvaćanje svih nelagoda i kriza apstinencije.
Postoje li primjeri izlaska iz ropstva ovisnosti u slobodu?
Dr. Hoskins će nam predstaviti upravo jedan mnogima poznat i neobično potresan primjer. Budući da primjeri ne trebaju dodatnih argumenta, bit će korisno čuti za „slučaj Arthur McCluskey“. Citiram njegovu sestru Pat: „Osjećam da je Arthuru njegovo duhovno iskustvo i obraćenje u Međugorju dalo snage da pobjedi svoju ovisnost o kocki. No, on nije čudesno ozdravljen, budući da je bio u velikoj kušnji da nastavi kockati 2/3 godine nakon 1999. godine obraćenja. Šapat Duha Svetoga u njegovo uho: „započni karitativno djelovati“ dao mu je nešto prema čemu vrijedi težiti, novi fokus, novi vrijedan cilj u životu“. Arthur se od strastvenog kockara obratio u strastvenog humanitarno-karitativnog djelatnika.
Mnogi naši čitatelji su čuli za Franjevački institut za kulturu mira, ipak kratko nam ga predstavite!
Organizacijski Franjevački institut za kulturu mira, sa sjedištem u Splitu je znanstveno-istraživačka, odgojno-obrazovna i društveno angažirana ustanova Vijeća franjevačkih zajednica. Vijeće, pak, čine sve zajednice franjevaca i franjevki u RH i BiH. Njih je ukupno 18. Sam naslov Instituta ukazuje da je naša središnja tema rad na kultiviranju mira i to na Franjin način, na način Evanđelja: na način nepotkupljive težnje za mirom i pravdom ovdje i sada. Institut od početka djelovanja 1996. godine na čelu sa fra Božom Vuletom, te nizom izvrsnih suradnika (da spomenem vrsnog katoličkog sociologa Željka Mardešića) nastoji svojim publikacijama i drugim oblicima nazočnosti na javnoj sceni u RH i BiH svjedočiti stav sv. Franje i etos socijalnog nauka Crkve i 2. vatikanskog koncila glede osjetljivih društvenih, ekoloških, religijskih i bioetičkih pitanja mira, pravde, integriteta stvorenja, dostojanstva ljudske osobe, općeg dobra, solidarnosti, demokracije i supsidijarnosti, održivog razvoja…
Što od publikacija Instituta možete preporučiti onima koji se žele kao suvremeni kršćani ili kao iskreni tražitelji smisla formirati /informirati o svojoj osobnoj ulozi u promicanju i življenju ovih vrijednosti?
Mogu svakome preporučiti publikacije: S područja očuvanja stvorenja: Žeđ na izvoru- moja odgovornost za vodu, Taj divni Božji svijet-vjernik i ekologija, Zrak naš svagdanji, Zemlja, kruh i duh. S područja dostojanstva ljudske osobe: Nasilje nad ženama: teološko-pastoralni izazov, Muško i žensko stvori ih, Više od zadanoga. Žene u crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću, Humanitarno – karitativni projekt Hrvatska božićna mapa. S područja kreativnog sudjelovanja u društvenim procesima, pomirenju, opraštanju u duhu Evanđelja: Dijalogom do mira, Praštanje, U službi mira, Na putu mira, Oprost i pomirenje, Mir u Hrvatskoj, razgovori o opraštanju, Oprost i pomirenje-utopija ili izazov, Kršćanstvo i pamćenje.
Što je sada pored seminara o patološkoj ovisnosti o igrama na sreću aktualno u Institutu?
Pripremamo nekoliko zanimljivih naslova koje ćemo uskoro moći predstaviti javnosti u RH, BiH i Europi: Zbornik radova s međunarodnog simpozija u organizaciji našeg Instituta: BiH- europska zemlja bez ustava; Studija u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem u Zagrebu: Moderno izrabljivanje radnika u trgovačkim lancima u RH; Zbornik radova seminara: O fenomenu nasilja. U suradnji s Hrvatskim Areopagom, Hrvatske provincije franjevaca konventualaca promoviramo ideje „Duha Asiza“. Za svibanj 2013. pripremamo Europsku konferenciju o budućnosti evanđeoske vizije „pravde, mira i integriteta stvorenja“ u suvremenom sekularnom europskom kontekstu.
fra Iko Skoko/ međugorje.info
Pripremio: I.Remeta
