Kaštelani Zmajloviću: Zabranite suspaljivanje otpada u našim cementarama
Povjerenstvo za praćenje stanja okoliša Grada Kaštela, koje čine mr.sc. Goranka Adam , mr.sc. Ivana Rajčić, mr.sc. Benedikt Aljinović, dr. sc. Juraj Kamenjarin uputili su u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, ministru Mihaelu Zmajloviću, dopis slijedećeg sadržaja:
Poštovani ,
Ovim putem Vas želimo upoznati da je Kaštelanski zaljev prekomjerno opterećen različitim toksičnim tvarima, kao posljedica snažne industrije koja je nekada bila razvijena. Danas su na ovom istome području željezara, koja treba uskoro početi s radom, za koji će trebati veliku količinu električne energije, kao i tri cementare, od kojih su dvije (op. nalaze se u zaštićenom obalnom pojasu) odvija rad.
Cementare su kroz povijest promijenile nekoliko vlasnika, a mijenjale su i vrstu energenta, pa su tako s mazuta prešli na ekološki neprihvatljiviji ugljen, ne osvrćući se pritom se na opravdane građanske proteste. S ugljena su prešle na još nepovoljniji petrol koks. Trenutno cementare, među ostalim, kao gorivo koriste i opasni otpad (dopušteno od strane Ministarstva zaštite okoliša i prirode), a namjeravaju koristiti i RDF odnosno SRF, a u biti žele koristiti gorivo proizvedeno iz komunalnog otpada, tj. namjeravaju spaljivati komunalni otpad u svojim pećima.
Da je takva vrsta goriva izuzetno štetna i opasna po okoliš, a samim time i na zdravlje ljudi, ukazuju brojne znanstvene studije koje su objavljene u zemljama čija industrija koristi gorivo dobiveno iz otpada. Na štetnost takvog goriva uvjerili smo se i gledajući emisiju „Galileo“ njemačke produkcije, emitirane na RTL televiziji 23. rujna ove godine. U prilogu o teškom životu autoprijevoznika date su informacije o tvtki FFK ENVIRONMENT GMBH iz Peitza u Njemačkoj koja šalje teret (RDF- komunalni otpad) težak 23 tone, vrijednosti samo 2000 eura, u 1507 km udaljenu cemetaru u gradu Chelm na granici Poljske s Ukrajinom. Na web stranici tvrtke – www. ffk.de, može se naći da su oni proizvođači RDF-a i SRF-a, a za koje i navode da se radi o gorivu za cementare i termoelektrane.
Gdje je tu ekonomska računica? Vozač ostvaruje pravo na dnevnice kojima treba pridružiti troškove goriva i amortizacije vozila. Ekonomskog učinka nema, ali ima zdravstvenoga po Nijemce, jer se rješavaju svoga komunalnog otpada, tako da ga pale i u Poljskoj, pa Poljaci, a ne Nijemci, udišu opasne kemijske spojeve koji nastaju spaljivanjem smeća.
Kako se u prilogu naglašava lagan način prijelaza granice, jer je Poljska u EU, pa nema carinske kontrole, može se očekivati isti scenarij u Republici Hrvatskoj nakon pristupanja EU.
Cementna postrojenja u Kaštelanskom zaljevu troše oko 250 000 tona krutih goriva. Ako se 76% zamijeni s RDF-om, to je više od 190 000 tona, odnosno najmanje 8200 šlepera punih RDF-a iz EU bi dolazilo u Kaštelanski zaljev svake godine. Tako velik prijevoz opterećenje je za okoliš, a i ceste. Kaštelanske ceste su na rubu sigurnosnog minimuma i protočnog odvijanja cestovnog prometa na što ukazuje i veliki broj nesreća sa smrtnim ishodom. Daljnje opterećivanje kamionskim prometom ne bi bilo samo ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa, nego i sprječavanje ukupnog gospodarskog razvitka splitskog, solinskog i kaštelanskog područja.
Ako se tome doda i opterećenje okoliša zbog suspaljivanja komunalnog otpada, jasno je u kolikoj bi mjeri bilo opasno i neprihvatljivo izdavanje dozvole za suspaljivanje otpada ili goriva dobivenog iz komunalnog otpada za tvornice cementa u Kaštelima i Solinu. Zato je Gradsko vijeće Grada Kaštela i donijelo odluku o zabrani spaljivanja i suspaljivanja opasnog otpada i goriva dobivenog iz otpada, na području Kaštela.
Vlada Republike Hrvatske je 17. listopada na svojoj 57. sjednici usvojila „Prijedlog uredbe o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (EU)“. U ovoj uredbi u članku 5., pod točkom 27. navodi se: „otpad je svaki kruti ili tekući otpad kako je određeno u Zakonu o otpadu“. Točka 34. istog članka navodi: „postrojenje za suspaljivanje otpada je nepokretno ili pokretno postrojenje čija je prvenstvena svrha proizvodnja energije ili predmeta i koje otpad koristi kao svoje redovno ili dopunsko gorivo, ili u kojem se otpad termički obrađuje radi odlaganja. Obavlja li se suspaljivanje tako da glavna svrha postrojenja nije proizvodnja energije ili predmeta nego termička obrada otpada” , iz čega zaljučujemo da CEMENTARA, koristeći gorivo dobiveno preradom komunalnog otpada, postaje SUSPALIONICA. Razlika između suspalionice i SPALIONICE je u tome što spalionica mora zbrinuti ostatni pepeo, a suspalionica ga ugrađuje u sam proizvod – cement, a osim toga suspalionice imaju veći GVE od spalionica tj. mogu u okoliš ispustiti više toksičnih tvari nego spalionice.
Zakon o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 127/10) u članku 3., a pod točkom 7. navodi: „kogeneracija – istodobna proizvodnja električne i toplinske energije u jedinstvenom procesu“, a pod točkom 23. navodi: „povlašteni proizvođač – energetski subjekt ili druga pravna ili fizička osoba koja u pojedinačnom proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju na visokoučinkovit način, koristi otpad ili obnovljive izvore energije na gospodarski primjeren način koji je usklađen sa zaštitom okoliša“.
Po ovome je shvatljivo da cementara, koristeći gorivo dobiveno preradom otpada postaje kogeneracijsko postrojenje i povlašteni proizvođač električne energije.
Postrojenja koja iz toplinske energije proizvode električnu energiju se inače nazivaju TERMOELEKTRANE (tako se bar uči u osnovnoj i srednjoj školi).
Strategija energetskog razvoja RH (NN 130/09) u poglavlju 6.3.2. predviđa „elektrane na komunalni otpad“ , a komunalni otpad tretira kao „obnovljivi izvor energije“!
Obnovljivi izvori energije su „izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično“ (prema navedenom Zakonu o energiji). Pa kako je onda komunalni otpad obnovljivi izvor energije?!
Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača navodi: „Kogeneracijsko postrojenje za iskorištavanje otpadne topline u tvornici cementa Sv. Juraj (reg. br. 64997908228-0529/11 – nositelj projekta Polje d.o.o), Cesta Dr. F. Tuđmana bb., 21212 Kaštel Sućurac.“ To postrojenje nalazi se u grupi 4.a. tj. može proizvoditi električnu energiju snage do 35 MW što odgovara ukupnoj snazi 19 vjetrenjača najjače snage tj. 54 vjetrenjače najslabije snage.
Može se pretpostaviti da će CEMENTARE na području Grada Kaštela suSPALJIVATI komunalni otpad u svojim tvornicama, iz dobivene topline proizvoditi (TERMOELEKTRANA) električnu energiju koju će kao povlašteni proizvođač prodavati HEP-u po povlaštenoj (većoj) cijeni. Ujedno se može zaključiti i da će termoelektana PLOMIN III također suspaljivati komunalni otpad, ako bude prodavala ili darivala cementarama svoj otpad (šljaku, tj. pepeo).
Također se može pretpostaviti da će cementare i dalje proizvoditi cement (kao nusproizvod) samo da bi se zadovoljili zakonski kriteriji, jer u dokumentima neće pisati spalionica i termoelektrana, već suspalionica i kogeneracijsko postrojenje.
Kako se u Kaštelanskom zaljevu nalaze tri cementare, njihovi vlasnici bi postali bogatiji za TRI SUSPALIONICE SMEĆA (komunalnog otpada) i TRI TERMOELEKTRANE, bez obzira što se nalaze unutar gusto naseljenog područja od cca. 350.000 stanovnika. A svi ti stanovnici plaćali bi komunalnu naknadu za odvoz smeća, naknadu za njegovo zbrinjavanje, a i skuplju električnu energiju, jer bi bila proizvedena po povlaštenoj (većoj cijeni). I da apsurd bude još veći, sve je regulirano zakonima.
Na tako nešto, a što bi se „blago rečeno“ moglo nazvati zločinom, ni u kojem slučaju ne možemo pristati.
Zato molimo Vas g. Zmajloviću, da kao ministar da izvršite nadzor nad svim rješenjima za spaljivanje i suspaljivanje opasnog otpada, koje je Ministarstvo zaštite prirode i okoliša izdalo cementarama na području Kaštelanskog zaljeva.
Također, zahtijevamo od Vas kao ministra zaštite okoliša i prirode, te od ostalih nadležnih Ministarstava, kao i cjelokupne Vlade Republike Hrvatske, da onemogućite spaljivanje i suspaljivanje komunalnog i industrijskog otpada, bez obzira na njegov naziv (RDF, SRF…), a kako bi stanovnicima omogućili zdrav život i zdrav okoliš u skladu s Ustavom RH, a koji nam to i jamči.
Smatramo da je, a u skladu sa Zakonom o otpadu, odvojeno prikupljanje i reciklaža otpada jedini prihvatljivi način postupanja i gospodarenja otpadom u RH.
O tome su također obaviješteni: – Predsjednik Republike Hrvatske – Vlada Republike Hrvatske – Šef Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj – Župan Splitsko-dalmatinske županije – Gradonačelnik grada Solina – Gradonačelnik grada Trogira – Gradonačelnik grada Splita – Gradonačelnik grada Kaštela – mediji
