——– Original Message ——–

Subject:	poruke borisa šprema
Date:	Fri, 12 Oct 2012 19:58:40 +0200
From:	marije zivkovic <mariozivkovic71@gmail.com>
To:	undisclosed-recipients:;

Obavještavanje javnosti o svojoj ispovjedi i primanju sakramenta bolesničkog pomazanja, također i traženja katoličkog sprovoda kao izražaj svoje posljednje želje je svojevrsna duhovna oporuka g. Borisa Šprema predsjednika Hrvatskog Sabora. On je znao da se na katoličkom sprovodu svećenik obraća prisutnima sa porukama o besmrtnosti i vječnom životu svakog čovjeka i o Božjem milosrđu i ljubavi. Želio je da to njegovi prijatelji, članovi Hrv.Sabora, a i stranački kolege i kolegice čuju i da znaju da je on, koji je tada još bio Predsjednik Hrvatskog Sabora, želio da čuju. Moglo se prešutiti da se ispovijedio, a sprovod je mogla tražiti njegova obitelj, ali on je želio da se zna da to on želi i traži.

Što je poručio Boris Šprem

Svojom javnom objavom da se kao katolik ispovijedio ( ispovijed je inače duboko intiman postupak – osobni susret s Bogom, koji oni, koji se nisu dugo ispovijedili, a iskreni su, dožive s velikom i prije nedoživljenom radošću ), primio sakramenat bolesničkog pomazanja i kao posljednju želju tražio katolički sprovod,  on se jasno i javno odrekao svih svojih nepoštenih postupaka, svih zakona koji se nepošteni i kojima se kao nepoštenima protivi Katolička Crkva. Takav  zakon je zakon o MPO, koji između ostalog dozvoljava roditeljstvo ljudima (t.zv.donatorima), koji planiraju postati roditelji a da svojoj djeci unapred odlučuju uskratiti svaku roditeljsku ljubav i brigu. On se odrekao ostavljanja na snazi komunističkog zakona iz 1978.g., koji dozvoljava prekidanje života slaboj i nebranjenoj maloj nerođenoj djeci. Odrekao se i uskračivanja saborskog pokroviteljstva izražavanju pieteta nevinim Blaiburškim žrtvama.

Pozvao je na ozbiljno razmišljanje

Saborske zastupnike i druge političare i javne djelatnike pozvao je da ozbiljno razmisle o tome da li im zaista postojanje prestaje smrću tijela, ili su ipak kao osobe besmrtni, kako im tvrde mnogi ozbiljni ljudi ( a i zdrav razum ) kao Ivan Pavao II, Majka Tereza i kardinal Kuharić.

Njemu je dugotrajna bolest i polagano umiranje dalo priliku da ozbiljno razmisli i prihvati činjenice, o Bogu, sebi i vječnosti. Činjenice, koje nije dosta samo saznati nego ih traba slobodnom voljom i prihvatiti.

On je imao priliku i iskoristio ju je

Dok je čovjek u zdravlju i snazi često odgađa ozbiljno razmišljanje, koje ga vodi do vrlo zahtjevnih činjenica i zaključaka. Dosljedno poštenje i pravednost, kakvu zastupa KC je vrlo zahtjevno. Često traži gubitak prihvaćanja a i odbacivanje od dijela ljudi s kojima čovjek živi i radi. Također često i gubitak društvenog i materijalnog statusa.

Dio ljudi odgađa ili odbija ozbiljno razmišljati i razgovarati o temama, koje bi mogle dovesti do zahtjevnih zaključaka. Odgađaju u nedogled, pa ih i smrt iznenadi nespremne.

Borisu je Bog poslao tešku i mukotrpnu bolest i tako mu dao priliku da dobro odabere i vječnost provodi u direktnom doživljavanju beskrajne Božje ljubavi. On je tu priliku i iskoristio. Mnogi nemaju takve prilike. Umru, kako se kaže, nakon kratne i teške bolesti ili u kakvoj nesreći.

Imao bi ljepši život

Da je ranije donio odluku temeljitog prihvaćanja katoličke vjere i etičkih stavova, koje KC zastupa imao bi ljepši život. Možda teži, ali svakako ljepši, mirniji i zadovoljniji.

On zato poziva svoje stranačke i druge prijatelje i suradnike, također i saborske zastupnike da se odluče i odaberu život dosljednog pravednog postupanja i da tako imaju ljepši, mirniji i zadovoljniji život nego što ga je on imao prije potpunog prihvaćanja katoličke vjere i crkve. On ih tako zove dok je obnašao dužnost predsjednika Sabora.

Pozitivna promjena stava je moguća – treba ju htjeti

Takvo prihvaćanje je svakome moguće i Hrvatska bi nam bila ljepša i zadovoljnija kada bi deklarirani ateisti i agnostici i deklarirani, ali površni i nedosljedni  katolici i drugi vjernici i iz SDP-a i iz HDZ-a, a i drugih stranaka zaista prihvatili činjenicu da su besmrtni i da postoji Bog Ljubavi, prihvatili dosljedno pravedno i pošteno postupanje, ukinuli nepoštene zakone i unosili u hrvatski javni život više pravednosti, poštenja i dobrote.

Za Obiteljski Centar  Marijo Živković

Sprovod je vodio Biskup Mijo Gorski.

 

Na početku sprovoda, pred kapelom na Mirogojskom Groblju, biskup Gorski je rekao:

„Okupljeni oko tijela preminulog Borisa želimo izvršiti njegovu posljednju želju i našu kršćansku obavezu da ga kao brata u vjeri, koji je pomiren s Bogom u sakramentu pomirenja ispratimo u vječnost“.

Nad otvorenim grobom održao je slijedeću homiliju:

Draga braćo i sestre u vjeri!

Svaka nas smrt potrese, osobito smrt drage i dobre osobe. I nad otvorenim grobom, naše ljudske riječi zvuče prazno, a pred tajnom smrti stojimo nemoćni. No, pred tom tajnom nismo sami: S nama je snagom vjere Isus Krist. Njegove riječi u evanđelju: „Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u me, ako i umre, živjet će,“ ohrabruju nas i tješe u trenucima rastanka od dragih osoba. Ovdje osjećamo kako smo svi zapravo braća i sestre, ljudi podložni zakonu tjelesne propadljivosti, i samo putnici na prolazu zemljom, prema domovini gdje smrti više nema.

Budućnost u Nebu

Božja riječ zabilježena u Bibliji govori upravo o takvoj domovini, o uskrsnuću, o nebu: gdje nema više ni jauka, ni boli, ni smrti, već radost s Bogom i onima koji su otišli prije nas. I nije ta domovina-nebo iluzija. Ta Krist je za nju dao život, svojom smrću otvorio je vrata smrti, svojim uskrsnućem donio nadu vječnosti.

Bog nas voli i poziva

Na tom putovanju, Bog za svakoga od nas ima njegov put, i premda su nam putovi tako različiti, na kraju svi vode do jedine osobe, Boga, Oca. On, unatoč svih naših lutanja, raširenih ruku čeka povratak svoje djece. Njegove nas ruke, utjelovljene i probodene u Isusu Kristu, otvorene prihvaćaju. Ne, nismo izgubljeni u tami kozmosa, nismo plod slučaja. Imamo jasan cilj i smisao postojanja: Boga koji je naše počelo i ušće u koje se ulijeva rijeka našeg života.

Treba pametno izabrati

Kada se na tom putovanju svi ljudski dani sažmu u jedan jedini čas koji više i nije vrijeme nego vječnost, pogled na naše zemaljsko trajanje, na završetak života i njegov smisao, poprima sasvim drugo značenje. U tom trenutku preostaju nam samo dvije mogućnosti izbora i odluke; odlazak za svagda u tamu, ili prihvaćanje ponuđene ruke Svemogućeg Boga. I ta temeljna opcija redovito je zbir, logični završetak mnogih tisuća životnih opcija, ili pak trenutak posebne Božje milosti, dobrote Božje spram čovjeka koji ga iskrene duše traži.

Čovjek sam odgovara za sebe

Tako smrt skida sva naša lica koja nosimo za javnost i ogoljele od svih maski stavlja pred Božje lice u svoj jednostavnosti i istini. Odjednom više ništa ne znače ni titule, ni funkcije, ni posjedovanje, ostaje samo čovjek, u trajnoj odgovornosti svojih odluka i čina, u čistoj istini odnosa koje je gradio s ljudima i s Bogom. Naime, samo odnosi prelaze granicu smrti i groba, odnosi ljubavi ili mržnje, odnosi istine ili laži, odnosi koji tvore naše nebo ili naš mrak.

Smrt koja oslobađa

I premda nas smrt straši, jer nam je njezino iskustvo nepoznato, jer nitko ne želi ugasnuti zauvijek, ako s vjerom u Krista prolazimo kroz nju ona za nas postaje vrata vječnosti. Ona nas oslobađa okova vremena i prostora, što više, ona nas oslobađa spona grijeha, kako nas uči ap. Pavao; „Ta tko umre, opravdan je od grijeha.“ Dakako, tko umre s vjerom u Krista, za njega je smrt osloboditeljica.

Boris je našao Gospodina

Danas je spomen svetog Franje Asiškoga, čovjeka čija je vjera osvojila milijune ljudi, a koji u svoj jednostavnosti vjere, u Pjesmi stvorova, pjeva: „ Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće.“ Premda žalosni zbog gubitka, tješi nas vjera u kojoj je Gospodin našao Borisa, i Boris je našao Gospodina. Vjera koju je kao klicu baštinio od majke, a koja je u svoje vrijeme, u patnji, donijela rod.

Neka se Borisu otvore nebesa

Kad s Krstom umiremo, s njime i ustajemo na novi život. To je nada i pouzdanje koje imamo u Bogu: „Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim, jer ti si sa mnom,“ duboki izričaj vjere starozavjetnog psalmiste, izričaj je i naše vjere u Kristovo i naše uskrsnuće. U toj vjeri danas u vječnost pratimo našega brata Borisa. Zahvalni za dobro koje je činio izručujemo ga Božjem milosrđu i dobroti, molimo za oproštenje njegovih grijeha, molimo da mu dobro nagradi dobrim, a ljubav ljubavlju. Vjerujemo da mu život nije oduzet nego promijenjen i dok se na zemlji razara tijelo, neka mu se po milosrđu Božjem otvaraju nebesa. Amen.

Međunaslovi u homiliji – Obiteljski Centar

Nakon homilije izgovorene su slijedeće molitve vjernih:

Za sve pastire Crkve: da i sami mognu djelima izvršiti što rječju propovijedaju, molimo Te.

Za sve koji vode javne poslove naše zemlje: da promiću pravdu i mir, molimo Te.

Za sve koje more duhovne i tjelesne boli: neka nikad ne pomisle da si ih Ti napustio, molimo Te.

Za preminulog našeg brata: da ga izbaviš iz vlasti tame i mjesta muka, molimo Te.

Molitve vjernih su iz hrvatskog izdanja Rimskog Obrednika za vođenje sprovoda strana 128.

Na poticaj nekih osoba, kojima smo ranije poslali gornji tekst, dodali smo i slijedeće razjašnjenje.

Dio ljudi ne zna da kod ispovijedi čovjek izjavljuje da žali za sve svoje grijehe ( postupke protiv pravednosti i nepoštenja i postupke protiv ljubavi i dobrote ), bez obzira da li ih je učinio iz neznanja ili svjesno i da želi popraviti posljedice svojih grijeha.

To dakako znači da se svjesno odrekao svih nepravednih zakona, koje je podupirao. Meni je očito da je htio poručiti svojim stranačkim kolegama i kolegicama da razmisle.

Mišljenja i stavove čovjek ima, koje izabere, međutim mislim da je potrebno širiti znanje o činjenicama, o stvarnim stavovima koje ima KC i koje ne mijenja već 2000 godina.

Glede deklariranih agnostika i ateista je se nastojim držati dva stava KC.

1. Da etičku vrijednost pred Bogom, dakle i pred KC čovjek ima u ovisnosti u kojoj mjeri postupa prema svojim – naglašavam svojim stvarnim saznanjima što je dobro, ispravno i korektno. Prema tome bilo koji nekatolik, agnostik ili ateist može pred Bogom a i KC imati veću etičku vrijednost nego bilo koji katolik ( papa, kardinal, svećenik ili bilo koji drugi katolik ), ako u većoj mjeri od njega postupa prema svojim saznanjima, dakako stvarnim saznanjima.

2. Da je svaka dobra misao od Boga, pa i Vaša. Ukoliko ja želim slijediti Kristove stavove izražene kroz KC. Trebam Vas pažljivo slušati ili čitati i prihvatiti sve što točno kažete kao da sam to čuo od Isusa.