Neobjavljeni intervju s papom Benediktom XVI.
Sinoć je nakon popodnevnog zasjedanja Biskupske sinode nekim sinodskim ocima prikazan film (Bells of Europe) Zvona Europe koji govori o odnosima između kršćanstva, europske kulture i budućnosti Starog kontinenta. Film donosi i izvatke iz niza izvanrednih intervjua s najvećim kršćanskim ličnostima, papom Benediktom XVI., ekumenskim carigradskim patrijarhom Bartolomejom I., moskovskim patrijarhom Kirilom, kanterburyjskim nadbiskupom Rowanom Williamsom, bivšim predsjednikom Saveza evangeličkih crkvi u Njemačkoj Hubertom te drugim uglednicima iz politike i kulture.
Zvuk zvona iz raznih dijelova europe te lijevanje zvona u staroj ljevaonici u Agnoneu objedinjuje cijeli film. Filmsku glazbenu pratnju upriličio je glasoviti estonski skladatelj Arvo Pärt, koji u intervjuu pojašnjava kako su ga nadahnuli otkucaji zvona. Donosimo intervju sa Svetim Ocem iz prikazanog filma.
Novinar je pitao Papu: Svetosti, u svojim enciklikama predlažete jaku antropologiju, čovjeka obuzetog ljubavlju Božjom, čovjeka čiji razum proširuje vjera, društveno odgovornog čovjeka zahvaljujući dinamici ljubavi, primljenoj i darovanoj u ljubavi. Svetosti, upravo ste u tom antropološkom obzoru, u kojem evanđeoska poruka uzdiže sve elemente dostojne ljudske osobe, pročišćavajući mrlje koje zatamnjuju istinsko lice čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju, višekratno isticali da je ponovno otkrivanje ljudskog lica, evanđeoskih vrijednosti, dubokih europskih korijena razlog nade za Stari kontinent i ne samo za njega. Možete li nam pojasniti razloge svoje nade?
Prvi je razlog moje nade činjenica da je čežnja za Bogom, traženje Boga duboko upisano u ljudsku dušu i da ona ne može nestati. Uistinu, može se neko vrijeme zaboraviti na Boga, odstraniti ga, zanimati se za nešto drugo, ali Bog nikada ne može iščeznuti. Puka je istina ono što veli sveti Augustin, da su ljudi nemirni sve dok ne nađu Boga. Taj nemir postoji i danas. Nada je dakle u tome da se čovjek uvijek iznova, tako i danas, okreće prema Bogu – odgovorio je Benedikt XVI. objašnjavajući drugi razlog svoje nade.
Drugi je razlog činjenica da je Evanđelje Isusa Krista, vjera u Krista jednostavna istina, a istina ne stari. I nju se može neko vrijeme zaboraviti, mogu se iznaći nove stvari, može ju se odstraniti, ali ni ona ne može nestati. Ideologijama je vrijeme određeno. Izgledaju čvrste, neodoljive, ali nakon izvjesnog razdoblja istroše se, ponestane im snage, jer im nedostaje duboka istina. Ideologije su čestice istine, ali one se na kraju istroše. Naprotiv, evanđelje je istinito i stoga se ne može istrošiti. U svim se povijesnim razdobljima očituju njegove nove protege, očituje se njegova novost u odgovoru na zahtjeve srca i ljudskog razuma, koji može hoditi u istini i u njoj se naći. Stoga sam čvrsto uvjeren da će doći novo proljeće kršćanstva – ustvrdio je Sveti Otac, a potom se osvrnuo i na treći razlog.
Treći razlog nalazimo u opipljivoj činjenici da taj nemir i danas zahvaća mlade. Mladi su mnogo toga vidjeli, ponude ideologija i konsumizma, ali i u svemu vide prazninu, ništa ih ne zadovoljava. Čovjek je stvoren za beskonačno. Ograničenost ne zadovoljava čovjeka. A osjećamo da se baš u mladim naraštajima iznova budi taj nemir, mladi su nemirni, iznova se otkriva ljepota kršćanstva. Nije to jeftino kršćanstvo, na popust, nego radikalno i dubinsko. Čini mi se da istinska antropologija potvrđuje da će doći do novih buđenja kršćanstva, a to i činjenice potvrđuju izrijekom: duboki je to temelj. To je kršćanstvo. Ono je istinito, a istina uvijek ima budućnost – istaknuo je Benedikt XVI.
Svetosti, vi ste u više navrata tvrdili da je Europa imala i da sada ima utjecaj na svekoliki ljudski rod, te da posebnu odgovornost snosi ne samo za svoju nego i za budućnost cijeloga čovječanstva. Gledajući naprijed, je li moguće u Europi od Atlantika do Urala odrediti obrise vidljivog svjedočanstva katolika i kršćana, pripadnika istočnih crkvi i protestanata, koji, živeći evanđeoske vrijednosti u koje vjeruju, pridonese izgradnji Kristu vjernije Europe, gostoljubivije, solidarnije, ne samo čuvajući kulturnu i duhovnu baštinu koja je odlikuje, nego i u traženju novih rješenja za sučeljavanje s velikim zajedničkim izazovima višekulturalnosti i post-modernoga doba?
Riječ je o velikom izazovu – odgovorio je Sveti Otac. Razvidno je da Europa u svijetu i danas ima veliku gospodarsku, kulturnu i intelektualnu težinu. A sukladno s tim, ima i veliku odgovornost. Ali Europa ima ponovno otkriti, kako ste i vi primijetili, svoj puni identitet da bi mogla govoriti i djelovati prema svojoj odgovornosti. Mislim da nacionalne razlike više nisu problem. Različitosti, hvala Bogu, nisu podjele. Narodi ostaju, a u svojim su kulturnim, ljudskim i naravnim različitostima bogatstvo koje čini veliku kulturnu simfoniju, postaju zajednička kultura. Problem Europe da pronađe svoj identitet proizlazi iz činjenice da Europa ima dvije duše, jedna je apstraktni razum, koji ne priznaje povijest, nastoji ovladati svim, jer se osjeća ponad svake kulture. Takav se razum zadovoljava samim sobom i stoga nastoji osloboditi se od svake tradicije i svih kulturnih vrijednosti, sam je sebi mjerilo i vrhovna vrijednost. Prvi pravorijek suda u Strasbourgu o križu primjer je toga apstraktnog razuma. Ali tako se ne može živjeti – ustvrdio je Papa dodajući, jer je i takozvani „čisti razum“ uvjetovan određenom povijesnom okolnošću, i jedino u tom smislu može postojati.
Druga je pak duša Europe – nastavio je Papa – kršćanska duša, otvorena razumu, ona je omogućila odvažnost i kritičku slobodu razuma, koja je vjerna korijenima iz kojih je potekla Europa, iz kojih se rodila, iz kojih su niknule njezine vrijednosti, velike ustanove, a to je kršćanska vjera. A kao što ste i vi primijetili ta duša ima pronaći zajednički izričaj poglavito u ekumenskom dijalogu između Katoličke, Pravoslavne i protestantske crkve, a tek tada se ima sresti s apstraktnim razumom, prihvatiti dakle i očuvati kritičku slobodu razuma glede svega onoga što može činiti i što je učinio, ali ta se sloboda ima prakticirati, ostvarivati u temelju, u skladu s velikim vrijednostima koje nam je dalo kršćanstvo. Europa može jedino u toj sintezi ostvariti svoju težinu u međukulturnom dijalogu današnjeg i sutrašnjeg čovječanstva, jer razum koji se oslobodi od svih kultura ne može se uključiti u dijalog između kultura. Jedino razum s povijesnim i moralnim identitetom može govoriti s drugima, u međukulturalnosti tražiti osnovno jedinstvo vrijednosti koje mogu otvoriti putove budućnosti, novom humanizmu, kršćanskom idealu. Takav humanizam izrasta iz velike ideje o čovjeku stvorenu na sliku i priliku Božju – zaključio je Benedikt XVI.
rv/benedikt
