Prvostolni sveti Ečmijadzin – armenski Vatikan

Ečmijadzin je samostan u gradu Vagaršapat (od 1945. do 1992. – grad Ečmijadzin), nalazi se 20 kilometara zapadno od prijestolnice Armenije Erevana.

Duhovno je središte armenskoga naroda i Armenske apostolske crkve, sjedište vrhovnoga patrijarha i katolikosa svih Armenaca.

{jathumbnail off}Grad Vagaršapat je ustanovljen u prvoj polovici 2.st. n.e. po kralju Vagaršu I. (117.-140.) iz Aršakidove dinastije na mjestu staroga naselja Vardgesavan. Godine 163., nakon što su Rimljani porušili Artašat, Vagaršapat postaje prijestolnica Armenije. Politički je značaj grada zahtijevao gradnju utvrde, upravno područje koje se je podudaralo sa suvremenim granicama Ečmijadzinskoga samostana.

Ečmijadzinski katedralni žrtvenik

Ečmijadzinski katedralni žrtvenik

Povijest samostana potječe iz početka 4.stoljeća, kada je sv.Grgur Prosvjetitelj (239.-325/6.) obratio i pokrstio kralja Trdata III., koji je 295. godine proglasio kršćanstvo državnom vjerom Armenije. Katedrala je svetoga Ečmijadzina stara bazilika Armenije. Prema predaji gradnju katedrale biskupu Grguru Prosvjetitelju pokazao je sam Gospodin koji je sišao s Nebesa. Ečmijadzin u prijevodu s armenskoga znamenuje (znači) – “silazak Jedinorođenoga”. Prema podatcima povijesnih vrela, uzorita crkva podignuta je kraj kraljevskoga dvorca.

Armensko svećenstvo

Armensko svećenstvo

Prvotno je sagrađena u obliku bazilike, ali nakon oštećenja bila je pregrađena u 5.st., za vrijeme kneza Vagana Mamikonjana, u križnom tlorisu. Godine 618. drvena kupola je zamijenjena istobitnom kamenom, koja se je do danas sačuvala u istom obliku. Stupovi na sjevernoj strani katedrale su iz 4. i 5.stoljeća. Trokatni je zvonik nad zapadnim portalom iz 17.stoljeća. Rotunda sa šest stupova izgrađena je početkom 18.stoljeća nad sjevernom, istočnom i južnom apsidom, čime je crkva dobila obris petokupolne građevine. Zidno slikanje učinio je početkom 18.st. slikar Nagaš Ovnatanjan, a koncem 18.st. ga je obnovio i dopunio njegov unuk Ovnatan.

Edžmijadinsko (Sveto, Longinovo) koplje kojim je proboden Isus

Edžmijadinsko (Sveto, Longinovo) koplje kojim je proboden Isus

Križ, 966., grad Ani (Ečmijadzinski muzej)

Križ, 966., grad Ani (Ečmijadzinski muzej)

 

U starokršćanskoj crkvi, osim glavnoga oltara u istočnoj apsidi, imade još šest žrtvenika. Jedan je od njih – Oltar Silaska – koji je namješten u središtu katedrale, gdje se je prema tradiciji Gospodin ukazao svetomu Grguru.

 

U 7.stoljeću u okolici Ečmijadzinskoga samostana bili su sagrađeni crkva sv. Ripsime (618.) i crkva sv. Gajane (630.) – klasični spomenici armenske arhitekturne baštine.

Križ Avuc-Tara, 11.st.

Križ Avuc-Tara, 11.st.

 

Katedrala je okružena mnogim građevinama kao što su tzv. Kraljevska vrata Trdata III. (17.st.), samostanska blagovaonica (17.st.), samostanski gostinjac “Kazarapat“ (sredina 18.st.), katolikosova rezidencija (18.st.), sjemenište (početak 20.st.), muzej-riznica dobročinitelja Aleka i Mari Manukjan. Na području Ečmijadzina se nalaze i stari hačkari, koji sliče srednjovjekovnim hrvatskim kamenim biljezima (stećcima). Ečmijadzin je uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Hačkari (Stećci)

Hačkari (Stećci)

{youtube}SyGiGTWe5uQ{/youtube}

{youtube}-zy6V4xaM_0{/youtube}

Artur Bagdasarov

Odgovori

Skip to content