Sveti Grigor Lusavorič – prosvjetitelj Armenije

Subota, 13 listopad 2012 18:51
Written by: admin
Leave a reply

Samostan Khor Virap iz 7.st. Nalazi se blizu granice s Turskom. Pogled na biblijsku planinu Ararat gdje je stala Noina arka. Ovdje je bio zatočen u tamnicu Grgur Prosvjetitelj.

Sveti Grgur Prosvjetitelj (arm. Գրիգոր Լուսավորիչ, Grigor Lusavorič, 239.-325/6.) je svetac Armenske, Katoličke i Pravoslavne crkve, ustanovitelj te prvi poglavar Armenske apostolske crkve.

{jathumbnail off}O njemu je papa Benedikt XVI. rekao da je taj svetac “poveo narod iz tmine u svjetlost”. Osnovno vrelo o mučeničkom životu sv. Grgura Prosvjetitelja nalazi se u “Armenskoj povijesti” koju je napisao tajnik kralja Trdata III. (287.-330.) Agafangel.

Sveti Grgur Prosvjetitelj, Carigrad, 14. st.

Prema Agafangelu, otac mu je bio Anak, kojega je perzijski kralj podmitio da ubije armenskoga kralja Kosrova II. Umorivši Kosrova na nagovor perzijskoga kralja, sam Anak i njegova obitelj bili su osuđeni na smrt i ubijeni po armenskim velikašima. Spasio se je samo Anakov mlađi sin. Njega je spasila dadilja kršćanka koja je pobjegla s malim djetetom u svoju domovinu, Cezareju Kapadocijsku. Ondje je dječak bio kršten, dobivši ime Grgur. Odgajao se je u kršćanskoj vjeri u pobožnosti. Tu se je oženio Marijom, dobivši dva sina. Nakon triju godina obiteljskoga života, supruzi su se rastavili uz obostran pristanak, a žena mu je otišla u samostan s mlađim sinom.

Grgur polazi na put u Rim, gdje stup

Desnica Sv. Grgura Prosvjetitelja

a u službu kralju Trdatu III, sinu Kosrovovu. U Armeniju je došao 287. god. s rimskom legijom. U vrijeme slavljenja pobjede nad Perzijancima, Grgur kao kršćanin odbija položiti vijenac pred pogansku božicu Anahidu. Tom prigodom kralj Trdat III. doznaje od svojega časnika Artavazda da je Grgur upravo sin ubojice njegova otca. Trdat podvrgava Grgura mukama i baca ga u podzemnu tamnicu punu zmija i štipavaca u mjesto Artašat (sada je na tom mjestu samostan Khor Virap, što u prijevodu znači “duboka jama” ili “duboka tamnica”). Nakon toga Trdat izdaje odluku da se imaju poubijati svi kršćani koji možda žive u zemlji.

Grgur je proveo u tamnici 13 godina. Predaja pripovijeda u životopisu sv. Grgura da je kralj Trdat dao smaknuti rimsku djevicu Ripsime (Hripsime), koja je pred Dioklecijanovom ponudom pobjegla preko Palestine u Armeniju s 35 djevica iz maloazijskoga samostana. Trdat ju je imao naći i predati rimskom caru Dioklecijanu (oko 243.-316.), no sam se je zalj

Tamnica Grgura Prosvjetitelja, dubina 6,5 m

ubio Rimljanku. Ripsime je odbila Trdatovu ljubav, zavjetovavši djevičanstvo Bogu. Kralj je zvjerski ubio Ripsime i njezinih 35 djevica. Nakon toga zločinstva stigne Trdata Božje pokaranje. Prvo padne u sjetu, a zatim u manenost. Trdatova je sestra imala snove u kojima joj anđel govori da njezina brata može izliječiti samo utamničenik Grgur. Kralj je poslušao sestru i zapovjedio da se Grgur oslobodi iz tamnice. Grgur je uz pomoć molitve i posta izliječio Trdata, pokrstio ga je, a s njim i armenski puk u ondanjoj prijestolnici Vagaršapat.

Sv. Grgur Prosvjetitelj, nepoznati armenski slikar, 18. st.

Radi prave organizacije kršćanstva u Armeniji, Trdat šalje Grgura sa svitom u Kapadociju, Cezariju biskupu Leonciju. Leoncij ga zaređuje za biskupa 314.god. Na povratku iz Cezarije Grgur dobiva ostatke sv. Ivana Krstitelja i sv. Atenogena za nove kršćanske crkve. Na povratku Grgur se je zadržao u Sebasti, gdje mu se je prudružio veliki broj redovnika koji će u Armeniji preuzeti svećeničke i biskupske službe. Krstiti je započeo u Taronu, a zatim nastavio duž zemlje. Svagdje su se rušili poganski hramovi, a umjesto njih gradili su se novi kršćanski. Duhovno središte Armenske crkve postaje Ečmijadzin, tj. mjesto silaska Jedinorođenoga u prijestolnici Vagaršapat.

Godine 325., pred sam konac svojega svetoga i apostolskoga služenja, prvi katolikos Armenije Grgur Prosvjetitelj se je povukao u samoću

Kip sv. Grgura Prosvjetitelja, katedrala Sv. Petra, Vatikan

u okolinu vrela Eufrata. Na prijestolje poglavara Armenske crkve dolazi njegov mlađi sin Aristakes. Godine 325. Grgura zovu na prvo nicejsko saborište (sabor, koncil) 325. god. u Bitiniji (današnja Turska), ali nije mogao doći i umjesto sebe poslao je Aristakesa, koji je donio u Armeniju Nicejske odluke.
Za tradicijski nadnevak krštenja Armenije drži se 301. godina. Armenija je proglasila kršćanstvo državnom vjerom 15 godina prije negoli je to učinio Konstantin I. Veliki (oko 285.-337.) na Zapadu. Glavna relikvija Armenske apostolske crkve jest desnica sv. Grgura Prosvjetitelja, koja se čuva u Ečmijadzinu. Desnica sv. Grgura simbolizira duhovnu i crkvenu vlast vrhovnoga patrijarha i katolikosa svih Armenaca. U tijeku uljovarenja, koje se vrši jedan put u 7 godina, katolikos blagoslivlje sveto ulje kopljem kojim je proboden Isukrst i desnicom sv. Grgura Prosvjetitelja. Dio relikvija sv. Grgura, koja se je čuvala 500 godina u crkvi sv. Grgura Prosvjetitelja u Napulju, bila je premještena 11. studenoga 2000. god. u katedralu sv. Grgura Prosvjetitelja u Erevan, armensku prijestolnicu.

Katedrala sv. Grgura Prosvjetitelja u Erevanu, armenskoj prijestolnici

Armenska apostolska crkva slavi blagdan sv. Grgura Prosvjetitelja 4 puta godišnje, a 1837. Katolička je crkva kanonizirala svetca uz sudjelovanje pape Grgura XVI., uspomena 1. listopada. Na zidinama katedrale sv. Petra u Vatikanu stoji njegov kip.
{youtube}mGJOPHMOO6A{/youtube}
Artur Bagdasarov