Argentina ne popušta MMF-u
Posljedica takve monetarne politike je bio porast vanjskog duga, zbog slabosti i nekonkurentnosti argentinskog gospodarstava. Rigidna primjena neoliberalističke dogme dovodi do porasta nezaposlenosti i pada standarda. Nedostatak financiranja unutarnjeg gospodarstva od strane kreditnih institucija, koje su već u vlasništvu stranaca u potpunosti, otvara put recesiji i općoj krizi koja nastupa negdje 1999.
Ovo pojašnjenje nam pomaže u razumijevanju utjecaja koji je imao MMF u ekonomskom i političkom životu Argentine u to vrijeme, ali i razumijevanje aktualnog sukoba između de Kirschner i Lagard.
Vlada Nestora Kirchnera (izabranog 2003) je implementirala plan oporavka na temelju anti-recepata neoliberalističkom konceptu, koji MMF još i danas promovira kao spasonosan za neke europske zemlje. Taj zaokret, koji nastavlja žena predsjednika Kirchnera – Cristine, je izbor modela koji sad primjenjuju i Brazil, Venezuela, Ekvador i Bolivija. Radikalan zaokret koji prekida sve veze s onim iz prošlosti, nakon bankrota 2001, i koji je ujedno nada za budućnost.
No, prema mnogima iz suprotnog tabora “Argentina je opasan primjer” drugim zemaljama u regiji. Ekvador je npr. primijenio sintagmu “nemoralnog duga” i optužio “Washington Consensus” da upravlja ekonomsko-financijskom krizom. Zato izbacivanje Argentine iz G-20 služi da se “zaraza” ne bi prenijela s jedne strane Atlantika na drugu, gdje Njemačka trenutno traži od Grčke sve ono što je Argentina prošla i pretrpjela od početka 90-dok nije odlučila voditi samostalnu ekonomsku politiku.
Kirchner na to izjavljuje: “Mi ne dajemo lekcije nikome, niti se smatramo ičijim učiteljima. Samo želimo prenijeti iskustva jedne zemlje koja je proživjela već sve ono što proživljavaju druge nacije u razvijenom svijetu. Kao zemlja članica G-20 znamo da se moraju poduzeti mjere koje još nisu primjenjene. Živimo u svijetu kojem treba kreativno vodstvo, s novim i konkretnim idejama. Želja da se problemi riješe onim metodama koje su te probleme prouzrokovali je apsurdno.“
Ovih par riječi iz govora predsjednice Kirchner , na skupštini UN-a, objašnjavaju nam pozadinu sukoba sa direktoricom MMF-a prije par tjedana. Tako da sam upit da se dostave makroekonomski podaci o inflaciji i porastu gospodarstva prije možemo definirati kao obračun MMF-a s Argentinom, zbog poteza koje MMF nije nikako u stanju “probaviti”.
Ako se gleda pažljivije, dinamika događaja koja prožima cijelu Južnu Ameriku pokazuje progresivnu emancipaciju unutar globalne raspodjele moći. Argentina, Brazil i Venezuela su u zajedničkom procesu makro-regionalne integracije, gdje je sve više izražena volja da se riješe utjecaja “sjevera”(USA), te da se suprotstave i zauzmu poziciju nasuprot uspostavljenog unipolarnog sustava koji je uslijedio nakon pada berlinskog zida.
eurasia-rivista.org | advance | benedikt
