Gospa od zdravlja – povijest samostana i spomendan
UZ JUČERAŠNJI BLAGDAN GOSPE OD ZDRAVLJA Kad su turske vojne snage navalile 1715. god. na Cetinsku krajinu, grupa Franjevaca sklonila se u Split. Smjestili su se u jednoj kući kod crkve sv. Filipa. Kako su ti prostori bili neprikladni, brzo su unajmili kućicu u predgrađu Dobri i privremeno se u njoj nastanili.
Međutim, 1717.god. prešli su u hospicij uz crkvicu Gospe od Pojišana i 1718. god. počeli graditi samostan. Zbog parnice s kaptolom prekinuli su gradnju i odustali od smještaja na Pojišanu. Većina ih se vratila u Sinj, a na Dobrome su ostala trojica. God. 1723. kućica na Dobrom proglašena je na kapitul u Požegi za hospicij Marijina Navještenja ili Svete Marije. Franjevci su 1729.god. kupili dvije kućice i vrt kod općinskog bunara „dobre vode“ na Dobrom (Pozzobuon) te oko 1731.god. počeli graditi samostan, koji se, prema titularu Provincije, nazivao Presv. Otkupitelja, a tek od 1765.god. Prikazanja bl. Djevice Marije i konačno od 1767.god. samostan Sv. Marije od Zdravlja ili Gospe od Zdravlja.
Budući da je samostan bio mali, pred kraj XVIII. st. podignuta je zgrada, s druge strane crkve, za tkaonicu redovničke robe. U vrijeme francuske vladavine 1806.god. započela je gradnja dvaju lukova do crkve pomoću kojih se samostan spojio s crkvom. God. 1862. izgrađena je zgrada nad lukovima u crkvu. Kako je 1888.god. provincijski ured premješten iz Šibenika u Split, samostan je postao tijesan i stoga se 1896. god. zgrada podigla za još jedan kat. Nakon dugih i mučnih priprava, koje su počele još 1969.god., počeo se 1984.god. graditi novi samostan, prema projektu arh. Slavena Rožića. Nakon velikih žrtava i odricanja cijele zajednice, samostan je bio useljiv 1986.god. Ispred njega je 1990.god. postavljen brončani spomenik fra Filipa Grabovca, koji kažiprstom pokazuje prema crkvi u kojoj se štuje sveta prilika, rad ak. kipara Stipe Sikirice.
Franjevci su u Splitu već od početka držali srednju školu za svoje kandidate koju su vodili „magistri invenum“. Od 1748.god. počela se u samostanu predavati filozofija koja se održala sve do austrijske reforme školstva (XIX.st.). Osim toga, još od 1733.god. predavala se povremeno bogoslovija, ali redovno tek od 1754. godine.
Kapela Navještenja Marijina na Dobrome izgrađena je 1731.-1732. god. Ona je uskoro postala tijesna i stoga je 1759.-1770.god. izgrađenija prostranija barokna crkva koja se polagano uređivala. Do nje je 1846.god. podignut zvonik (ing. Vicko Andrić). Crkva je 1843.god. posvećena.
Međutim, kako je pobožnost prema Gospi od Zdravlja sve više rasla, a Split rastao, počelo se misliti na gradnju veće crkve. Nakon dosta muka oko skupljanja milodara, izgrađena je 1936.-1937. god. prostrana moderna crkva prema nacrtu arh. Lavoslava Horvata. Na sjevernoj zidnoj plohi, iza glavnog oltara prema puku, Ivo Dulčić je izveo 1958. god. veličanstvenu fresko-sliku Krista Kralja. Na prostranom pjevalištu postavljene su 1961.god. orgulje. U samostanu postoji knjižnica od oko 3000 primjeraka. Nakon gradnje novog samostana osnovana je pinakoteka koja služi za organiziranje izložbi i predavanja.
Od 1888. god. u samostanu je provincijski ured s razgranatom djelatnošću. Provincijski arhiv, sređen 1972. god., pod državnom je zaštitom. U crkvi i samostanu od 1949. god. pomažu Školske sestre Franjevke Krista Kralja provincije Presv. Srca Isusova (Split).
Župa Gospe od Zdravlja
Župa je osnovana 7. svibnja 1946. god. pod nazivom Krista Kralja, ali je 21. studenoga 1976.godine naziv promijenjen u Gospa od Zdravlja. Župa obuhvaća predjele grada Dobri, Lovret i Skalice, koji su do tada pripadali župi sv. Križa u Velom Varošu.
Župni obredi obavljaju se u samostanskoj crkvi, svetištu Gospe od Zdravlja, koja ujedno služi i kao župna. Crkva je poznata po cjelodnevnom ispovjedanju. FSR ima 80, a FRAMA 30 članova. U župi djeluje 7 neokatekumenskih zajednica i zajednica Obiteljski susreti. Savjetovalište za obitelj djeluje od 1991. god. U sklopu župe i samostanu Gospe od Zdravlja djeluje i karitativna udruga Provincije Panis vitae u čijem sklopu djeluje i Malteška služba.
Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka. U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: “Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo ‘posvetu’, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.”
O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.
Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.
Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.
Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.
Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.
Ivan Remeta/hu-benedikt.hr
