OBRANA VUKOVARA – fenomen svjetskih razmjera
VUKOVAR RATNE JESENI 1991. – Dugotrajna obrana Vukovara s vojnog je gledišta bila teško razumljiva. Zemljopisni položaj, relativno nepovoljan nacionalni sastav stanovništva u gradu i okolnom području, uz velike snage JNA, nije mu teorijski davao veliku nadu za otpor. No to se dogodilo i obrana grada je zato fenomen rijedak ne samo na nacionalnoj razini nego i u svjetskim razmjerima.
Ako bismo tražili događaj za koji bismo rekli da je početak sukoba u istočnoj Slavoniji, onda bi to sigurno bio događaj u Borovu Selu. U Savulji, obližnjem naselju, u prvim satima 2. svibnja 1991. napadnuta je policijska ophodnja Policijske stanice Vukovar. Dva policajca lakše su ranjena, a dvojica su oteta i prebačena u Vojvodinu. Pokušaj policijskog očevida i vraćanje otetih policajaca toga je dana završio katastrofalno. Poginulo je 20 pripadnika hrvatske policije. Na mjesto okršaja stigla je postrojba JNA iz Osijeka i postavila tampon-zonu. Službeno, bila je riječ o razdvajanju sukobljenih strana, a neslužbeno, o zaštiti i sprečavanju hrvatskih snaga da uguše pobunu i zavedu ustavni poredak na cijelom teritoriju Hrvatske.
Do eskalacije sukoba u istočnoj Slavoniji dolazi već u srpnju i kolovozu, kada bivša vojska izvodi niz napada diljem tog područja, uništava hrvatska sela i protjeruje stanovništvo, a samu operaciju Vukovar neprijatelj započinje 30. rujna 1991. Osnovna zamisao osvajanja Vukovara bila je blokirati grad, a zatim energičnim djelovanjem jurišnih odreda i skupina ovladati najvažnijim dijelovima južno i sjeverno od Vuke, poslije čega je trebalo pristupiti njegovu čišćenju i potpunom ovladavanju.
Za osvajanje grada ustrojene su dvije armijske operativne skupine – Sjever i Jug. Zadaću odsjecanja Vukovara od Vinkovaca dobila je ojačana Gardijska mehanizirana divizija koja je išla u tri taktička smjera: Šid – Županja, Šid – Vinkovci i koridor Vinkovci – Vukovar. Divizija je 1. listopada napala prometnicu Vinkovci – Bogdanovci – Vukovar, osvojila selo Marince i odsjekla Vukovar od Vinkovaca, a već sljedeći dan zauzela je i selo Cerić te nastavila s intenzivnim napadima na selo Nuštar koji su branitelji definitivno obranili u noći između 5. i 6. listopada.
Dok je Gardijska divizija JNA prestrojavala snage, ojačavala ih i dodatno utvrđivala područje sela Cerić – ekonomija Henrikovci – Mirkovci – Negoslavci, Novosadski je korpus sredinom listopada nastavio intenzivne napada na Vukovar i Borovo naselje. Bili su to dotad najžešći napadi s kojima je JNA uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Probijanjem ovih obrambenih položaja napadaču je preostalo samo još nekoliko stotina metara da s pješaštvom uđe u samo središte grada i Borovo naselje te se stoga vode žestoke ulične borbe. Krajnjim naporom obrana Vukovara onemogućila je presijecanje prometnica između Vukovara i Borova naselja. Nastojeći pomoći okruženom gradu, Zapovjedništvo operativne zone Osijek od 16. je listopada pokušavalo izvući ranjenike iz okruženog grada. Konvoj sanitetskih vozila krenuo je 18. listopada, a neprijatelj ga je pokušao iskoristiti za upad u grad s područja između Bogdanovaca i Vukovara, što je obrana na vrijeme prozrela. Konvoj je na kraju ušao u grad iz smjera Lušca, preuzeo ranjenike, te u prvim minutama sljedećeg dana stigao do Djakova.
Unatoč potpisanom primirju, 23. listopada bio je za branitelje Vukovara iznimno težak jer je grad bio pod neprekidnom paljbom, a nije pošteđena ni bolnica koja je pogođena s oko 40 raketa, od čega je zapaljena te je ranjenicima prijetila opasnost i od požara.
Početkom studenog neprijatelj napada selo Bogdanovce koje se uspijeva obraniti, za razliku od obrane Vukovara koja nije uspjela obraniti naselje Lužac, pa je vojska uspjela presjeći obranu grada na dva dijela.
Nakon pada Lušca stanje se u Vukovaru pogoršavalo iz dana u dan. Umor, pogibije te manjak ljudi, naoružanja i opreme učinili su svoje. Slobodni teritorij grada bio je sve manji. Napad JNA iz smjera Lušca, s namjerom zauzimanja nadvožnjaka prema središtu Vukovara, zbog spajanja s postrojbama koje su napadale duž Trpinjske ceste, bio je uvod u završne borbe za grad.
S prvim satima 17. studenog zapovjednik Operativne grupe iz Vukovara primio je dramatičnu poruku od zapovjednika Vukovara da je ostao bez ljudi i streljiva, s rastrganom obranom koja je bila na kraju snaga. Grad je zauzet 18. studenog, a dan poslije, 19. studenog 1991. zauzeto je i Borovo naselje, što je bio kraj organizirane obrane grada.
(http://www.hrvatski-vojnik.hr – Korišteni materijali: “Grad koji se uistinu nije mogao obraniti”, Davor Marijan – Poseban prilog Vjesnika, str. 12-23, studeni 2005.)
Kronologija opsade Vukovara
25. kolovoza – Do tada najžešći napad na Vukovar. Tenkovi izlaze iz vojarni, a ZNG uništava prvi tenk. Minobacački projektili uništili su dvije operacijske dvorane vukovarske bolnice.
5. rujna – Vukovar je napadnut iz Negoslavaca, Bršadina, Borova Sela, Bačke, a u napadu sudjeluje i riječna flotila na Dunavu. Na grad svake minute pada jedna granata ili raketa.
14. rujna – “Dan kada se nebo otvorilo”. Zrakoplovi JNA desetak puta bombardiraju Vukovar. JNA i srpske paravojne postrojbe započinju ofenzivu s ciljem okupiranja Vukovara. Grad napada oko 100 tenkova. Vukovar je bez struje, vode i telefonskih linija.
16. rujna – Hrvatske snage uništavaju 34 tenka, a zabilježeno je 26 avionskih napada. JNA pokušava spojiti svoje snage u vukovarskoj vojarni sa snagama u Negoslavcima.
2. listopada – Počinje novi veliki višednevni napad na Vukovar na koji pada više od 7000 granata, bombi, mina i raketa dnevno. U napadu su angažirane sedam motoriziranih i dvije oklopne brigade te elitna gardijska divizija JNA.
18. listopada – Humanitarni konvoj stiže u Vukovar: doprema humanitarnu pomoć i izvlači dio ranjenika.
4. studenog – Na Vukovar izvedeno 65 zračnih napada
14. studenog – JNA ulazi u Vukovar i rasijeca hrvatske snage u Vukovaru i Borovu naselju.
17.-19. studenog – Zbog nedostatka streljiva, hrvatske snage prestaju pružati otpor. Vukovar je okupiran.
18. studenog – JNA ulazi u vukovarsku bolnicu i odvodi ranjenike na Ovčaru.
