Vrijeme dvoličnosti
Kad su svi protiv Vas to znači ili da ste apsolutno u krivu ili apsolutno u pravu
-Albert Guinon
{jathumbnail off}
Isus Krist često je tvrdio kako nije došao suditi nego spasiti. Pa ipak, strašno je osuđivao dvolični naraštaj tadašnjih licemjera. Nije podnosio takve pojave i vruće je želio da njegovi učenici ne nasjedaju toj napasti iskrivljenog duha. Tu spadaju oni koji jedno govore, a drugo rade, svoja djela čine da ih ljudi cijene, ocrnjuju druge da bi sebe istakli, vole prva mjesta i počasne titule, cijede komarca – da, baš se tako sočno Isus izražava – a gutaju devu.
Takvi ljudi nemaju autoritet ni ugled, ali zato nerijetko imaju moć i sposobnost da druge zavode otrovnim medom svoje slatkorječivosti. Naprotiv, Isus je bio dosljedan i načelan, zbog čega na kraju i dolazi do razlaza i sukoba, optužbe, osude i sramotne smrti na križu. Nije mogao niti htio biti dvoličan, poput većine vođa tadašnjeg vremena. Nije htio ni mogao navlačiti krinku koja često prekriva dvolični izgled ljudskog obraza.
Naše vrijeme, posebno ovo bezumno razdoblje krvi i mržnje kroz koje prolazimo, ne samo da voli masakriranje nego i etiketiranje, kao zlurado nabijanje maske čovjeku ili narodu. Ima toga koliko hoćete u našem javnom, političkom, društvenom pa i kulturnom životu. Sve to prati prava paljba razračunavanja i pripucavanja na te i takve prisilom nametnute maske. Koliko li je puta netko samo zato što je uvjereni vjernik, bio prisilno etiketiran i svrstavan u drugu ili možda treću kategoriju društvene ljestvice, ili zato što je pripadnik hrvatskoga naroda, proglašen genocidnim tipom!
Uzmimo i primjer serijskog fabriciranja laži i falsificiranja događaja, o čemu govore svakodnevne TV-emisije i njihove kontra-emisije! Ljudi naprosto vole lagati, izmišljati, ogovarati i klevetati. To je pokvarenost o kojoj valja ozbiljno promisliti.
Isus Krist suprotstavio je tome dosljednost života. Bio je ono što je mnogo kasnije poslovično izrekao pjesnik Mažuranić za pravog svećenika: Dobar pastir, jer što kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom…Samo dosljednost života, samo iskrenost nauma, samo sklad riječi i djela omogućuju i današnjim ljudima da uvjerljivo govore i ustrajno nastupaju. Tada će im drugi spremno povjerovati.
Njemačka poslovica kaže: Istini nije potrebno mnogo riječi, a laž ih nikad nema dovoljno! Zato je i u ovo naše vrijeme mnogo bolje manje govoriti a više raditi.
(Izvor; Duhovna misao)
Odabrao: Ivan Remeta
