Eutanazija – pojam koji se iz duboke kome probudio i u Hrvatskoj
Priča čovjeka koji je, kako je rekao, pustio svoje dijete da ode jasnije je predočila običnom čovjeku svu mučnost ovakvih situacija kao i činjenicu da se takvo što ne događa drugima. Stoga su svi roditelji, najvjerojatnije instiktivno, shvatili i prihvatili tešku odluku ovog čovjeka te stali na njegovu stranu.
Eutanazija bi po definiciji bila čin uzrokovanja smrti u svrhu uklanjanja svake boli primjerenim sredstvima. Ova ogoljena definicija lišena je svake emocije koja je, zapravo, presudan faktor pri odlučivanju o izvršenju ovog kontroverznog čina.
Podignuta optužnica za ubojstvo protiv oca nesretne siščanke koja je trpjela neljudske bolove u budnoj komi, pokrenula je brojne komentare hrvatskih građana.
Eutanazija, riječ koja za sobom ostavlja vrlo neugodan trag, otvara brojne diskusije i različita stajališta upravo stoga jer svojim činom zadire u humanost, grijeh, dostojanstvo, moral, kršenje zakona i kršćanske stavove. Zbog svoje kompleksnosti i jasnog stava Crkve da je ‘Bog – Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dopuštena’, više je nego iznenađujući stav velike većine naših građana koji suosjećaju s ocem iz navedenog slučaja i koji smatraju da mu ne treba suditi.
Ovo je situacija gdje humanost pobija jedan od glavnih Crkvenih zakona koji ‘ozbiljno narušava svetost ljudskog života’ i svakako će u dogledno vrijeme biti predmetom brojnih polemika pri čemu će kršćani i vjernici biti na velikom ispitu.
Mogu li se te dvije opreke pomiriti i kako?
Švicarska – ‘zemlja samoubilačkog turizma’
Tri članice EU, Luksemburg, Belgija i Nizozemska su osmislile procedure i legalizirale postupak eutanazije.
Nizozemska, na primjer, zahtjev za eutanaziju može odobriti samo i isključivo državljanima vlastite države koji žive unutar granica iste. Također, djeca ispod 12 godina njihovim zakonom se ne mogu eutanizirati, a za one od 12 do 18 godina potrebno je odobrenje skrbnika. Prije odobrenja ovog čina, potrebno je utvrditi da su sve druge mogućnosti iscrpljene, da je traženo i uspoređeno više različitih liječničkih mišljenja, da ne postoje nikakve sankcije za nikoga, a naročito liječnike, da je patnja kroz koju pacijent prolazi nepodnošljiva i beznadna i da se čini na nepokolebljivo inzistiranje i zahtjev pacijenta. Nizozemci idu tako daleko pa interesne skupine koje zagovaraju i podupiru eutanaziju rade na legalizaciji eutanaziranju ‘u vlastitim domovima’ kako bi pacijenti svoje posljednje trenutke proveli u poznatom okruženju
Švicarska je još otvorenija pa zahtjeve za eutanaziju odobrava i strancima pri čemu dobiva epitet zemlje ‘samoubilačkog’ ili ‘morbidnog’ turizma.
Ovo su primjeri koji se u Hrvatskoj vjerojatno neće dogoditi nikada ako uzmemo u obzir važnost Crkvenog stava koja ga zasigurno ni u jednom trenutku neće omekšati.
Spram Boga i djeteta, Hrvati reakcijama dali prednost ljubavi prema djetetu
S druge strane, neočekivana podrška ocu koji nije mogao slušati bolne jauke svog djeteta i grebanje njenih noktiju po krevetu noktiju govori da većina ljudi, unatoč tome što su deklarirani vjernici, daje prednost ljubavi pred djetetom više nego pred samim Bogom.
Priča čovjeka koji je, kako je rekao, pustio svoje dijete da ode jasnije je predočila običnom čovjeku svu mučnost ovakvih situacija kao i činjenicu da se takvo što ne događa drugima. Stoga su svi roditelji, najvjerojatnije instinktivno, shvatili i prihvatili tešku odluku ovog čovjeka te stali na njegovu stranu.
No, pred hrvatskim zakonom on će odgovarati za ubojstvo. Ubojstvo iz milosrđa kod nas nije nikako regulirano, osim kazneno, iako čak 54 posto građana i 52 posto liječnika podupire legalizaciju.
Profesor etike Hrvoje Jurić zaključio je da ‘eutanazija prikraćuje patnju pojedinca, pridonosi dostojanstvu ljudskog života te da je nehumanije dugotrajno prepuštanje patnji.
Ministar zdravlja Rajko Ostojić, pak, tvrdi da ima ‘cijeli niz slučajeva kad su osobe koji su niz godina u komi probude i vrate, dakle, da je to ekstremno kompleksno pitanje’
– Usto, ni kao društvo nismo spremni na zakon kojim bismo preuzeli smrt u svoje ruke. Kao da za to itko ikada može biti istinski spreman – dodao je.
I to je sasvim logična i prihvatljiva konstatacija, ako ne računa na roditelje koji su itekako spremni prkositi svim pisanim i nepisanim zakonima kako bi pomogli svom djetetu u patnji.
dnevno.hr| croative.net
