Jacques Philippe – Slušanje Riječi
Slušanje Riječi je uvjet za životnu plodnost. Jedna od najpoznatijih evanđeoskih usporedaba prikazuje Riječ u slici sijača i sjemena.
Upozorava nas na ono što bi moglo obesploditi djelovanje Božje riječi u našem životu: to su nedostatak ustrajnosti i napasti koje dolaze zbog briga oko bogatstva i životnih užitaka. No, prva je pouka ovoga odlomka pokazati da je Riječ plodna. Kod onih ”koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti”, ona donosi stostruk rod.
To naglašavanje učinkovitosti i plodnosti Riječi možemo naći već kod proroka Izaije:
”Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Iz 55,10-11).
Povijest Crkve obiluje svjedočanstvima muževa i žena koje je dirnula i pokrenula neka Božja riječ i čiji život je našao smisao i plodnost kada su tu riječ utjelovili i živjeli. Sjetimo se svetoga Antuna Pustinjaka, oca svih monaha. Kada je taj egipatski seljak ušao u svoju seosku crkvu, pogodila ga je riječ koju je svećenik čitao: ”Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” (Mt 19,21). Plodnost njegova života, neizmjeran uspjeh novoga načina života koji je uveo u Crkvu – a to je monaštvo – proizlazi iz slušanja i primjenjivanja te riječi. Sjetimo se Majke Terezije koju je Isusova riječ ”Žedan sam” potaknula da sav svoj život posveti najsiromašnijima, i to s uspjehom koji poznajemo. Apostolska pobudnica Vita Consecrata kaže sljedeće: ”Posvećena osoba, slijedeći Mariju, novu Evu, postiže duhovnu plodnost primajući Riječ”. To vrijedi za sve kršćane.
Može se reći da je ljudsko srce stvoreno da ga oplodi Božja riječ. Može se reći da je zvanje svakog čovjeka na neki način dati tijelo jednoj riječi. Božja riječ treba da se utjelovi i postane tijelo, inače ostaje apstraktna i daleka. U obrnutome smislu, svaki konkretni ljudski život treba se dati oploditi RIječju, inače ostaje zatvoren u sebe i nema nikakvo značenje za vječnost. Nema ničeg ljepšeg na svijetu od ljudskoga srca koje se otvara jednoj riječi, srca koje ustraje u želji da tu riječ živi do kraja i biva potpuno preobraženo i obnovljeno Riječju koja se u njemu nastanila. U tome je sva tajna Djevice Marije i nezamislive plodnosti njezina života: ”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38).
Autor: O. Jacques Philippe
Preuzeto iz knjige ”Pozvani na život”, Informativni centar Mir Međugorje, 2008.
