Klaun
Čovjek dolazi u psihijatrijsku ordinaciju. Prije nego što uđe k liječniku, pomoćnica zapisuje njegove osobne podatke. Predstavlja se kao Wettach, Adrian Wettach.
Liječniku, koji ga temeljito pregledava, žali se na sljedeće tegobe: “Stalno me obuzima žalost i strah od budućnosti.” Liječnikova dijagnoza glasi: “Patite od akutne neurastenije (nervozno stanje iscrpljenosti) i depresije. Morate se malo odmoriti i razonoditi. Trebali biste promijeniti način razmišljanja.
I onda mu liječnik savjetuje: “Savjetovao bih Vam da uzmete dva tjedna odmora i otputujete na more. Ili gledajte lake kazališne komade. Pođite, naprimjer, u varijete, tamo nastupa jako smiješan klaun, jeste li ga već gledali?”
Pacijent ga šutljivo gleda.
“Pođite, dakle, tamo, tako ćete se nasmijati da ćete od toga već napola ozdraviti. Stara poslovica je naime točna: smijanje je zdravo!”
Na taj prijedlog pacijent odmahne glavom: “Dragi gospodine profesore, srdačno Vam se zahvaljujem na savjetu, ali ja ga ne mogu pogledati.” “Zašto ne?” upita psihijatar. “Ja sam klaun.”
Je li brižno našminkani klaun, koji nasmijava ljude, možda žalostan? Čovjek se može sakriti i iza pokladne maske. Maske čovjeka pretvaraju u nešto što zapravo nije. Maske skrivaju pravo lice. A pritom se ne misli samo na maske koje se stavljaju za karneval, poklade ili Noć vještica radi uveseljavanja drugih. Mnogi se ljudi u svakodnevnom životu boje biti ono što stvarno jesu. Praktično svatko od nas ima barem jednu masku.
Netko nosi masku “ja sam tako zabavan”, neki šef možda ima masku “ja sam tako učinkovit i nikada ne griješim”. Maska “imam sve pod kontrolom” omiljena je u zaposlenih majki kao i “imam najluđi auto i najbolje vozim” u 18-godišnjih vozača početnika. Maske se mogu promijeniti ili prilagoditi ovisno o situaciji. Te fasade, naravno, gotovo nitko ne nosi svjesno. Neke nam maske nameće i okolina. Neke se maske razvijaju tek s vremenom. Maska može biti i korisna. Može nas zaštititi od povreda.
No često se isplati i skinuti masku. Ako me prijatelji poznaju onakvog kakav jesam, to ima prednosti. Samo ako pokažem ranjivost, mogu mi pomoći. Prijatelji me mogu ohrabriti ili mi čak ponuditi pomoć. Jer tek mi pogled iza maske otvara mogućnosti. “U svakom čovjeku je nešto vrijedno, čega nema ni u kome drugom” (Martin Buber). Trezveno gledano, nema nikakvog razloga za zadržavanje maske. Ona samo odvlači pozornost od divnog bića kakav je svaki čovjek. Pitanje je misli li pojedinac tako o sebi ili ne. Konačno, Bog je svakog pojedinca stvorio onakvim kakav jest i iskreno ljubi svakog čovjeka. Zar nam i sama pomisao na to ne daje dovoljno samosvijesti? Zasigurno, neke su se osobe u međuvremenu tako prerušile da se čovjek jedva prepoznaje. No to nas ne smije zastrašiti. Budimo hrabri i ne skrivajmo se uvijek iza zgodnih fasada. Uvjeren sam da mnogo toga uzbudljivoga može izaći na vidjelo ako odbacimo masku. “Nisam nitko drugi nego ja sam, a ni ne trebam biti nitko drugi. Želim samo biti drukčiji, naime još više ja sam, onakav kakvog me vidi Bog i kakvim se sve više prepoznajem, onakav kakvog me Bog želi i kakvog se sam cijenim.”
1 Sam 16,7 “Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.“
Odabrao: Ivan Remeta
