Zombiji Novog svjetskog poretka – Magija umjetnosti
Pogovor o ciklusu: Zombiji Novog svjetskog poretka Najvjerojatnije da gospodin Mladen Lojkić nikada u svojoj mladosti nije pomislio da će postati pisac.
Rukovodio je velikim poduzećem i zasigurno nije niti imao vremena za detaljnije istraživanje hrvatske, a tako i svjetske povijesti, kao i identificiranje uzročnika koji su određivali i koji i danas određuju smjernice budućnosti ljudske civilizacije. Međutim, Bog je htio potpuno drugačije…
Gosp. Lojkića sam upoznao krajem 2006. godine nakon izdanja njegove prve knjige Vladari svijeta. Vrlo brzo sam si postavio pitanje, koja je to čudnovata sila koja je gospodina Mladena Lojkića i mene toliko približila i tako povezala, kao da se poznajemo od rođenja? Shvatio sam da je to čežnja za pravom istinom i krepost domoljublja. Povezala nas je Božja ljubav koja se očituje u iskrenom traženju istine na svim razinama ljudskog djelovanja. Istina zbližuje ljude, obitelji, cijeli svijet. Istina je nezaustavljiva, ona uvijek na koncu pobjeđuje, jer je ona Trojedeni Bog koji se rodio kao malo dijete u Isusu Kristu. To je ta velika tajna koja ljude ujedinjuje i čini sretnima.
Čitajući knjige gosp. Lojkića na pamet mi stalno dolazi misao koju je napisao naš sveti Jeronim, koji je sam za sebe rekao da je Dalmatinac, a glagoljaši su ga zvali Hrvačaninom: Ignorantio est mater malorum omnium (Neznanje je majka svih zala). Sveti Jeronim je bio čovjek izvanredne inteligencije, pamćenja, silnih radnih sposobnosti, preiskrene duše, govorio je što osjeća i misli. Upravo je zbog toga stekao brojne neprijatelje. Nije bježao zbog borbe. Kao pravednik se trošio za Krista i za Crkvu. Vatreno je propovijedao o svetosti života.
Kada je gospodin Lojkić pisao svoje izvanredno vrijedne knjige, nije mislio na svetog Jeronima, ali ga je u svojoj iskrenosti i težnji da kaže istinu i tako pomogne ljudima u otkrivanju istine-vjerno slijedio. Vidi se da je i gosp. Lojkić hrabra osoba, a tu hrabrost mu ulijeva istina koju iznosi pred čitatelje.
Danas Hrvatska, više nego ikada, treba dobre i poštene povjesničare i pisce jer u suvremenom svijetu visoke civilizacijske temeljne vrjednote, od kojih jedino čovjek može živjeti, stavljene su u pitanje. Stvara se mentalitet društva gdje je sve dopušteno ne obazirući se na ljudsku savjest. U klimi takvog mentaliteta oblikuju se nova shvaćanja, običaji i životna praksa koji bi htjeli diktirati stavove ljudskoj savjesti bez obzira na objektivna načela ljudskog života. Ljudska povijest je sveta, i zadaća je svećenika i intelektualca da upoznaju povijest naroda u kojem djeluju kako bi Božje djelo bilo uzveličano u povijesti jednog naroda. No, to je moguće samo ako spoznamo i branimo povijesne istine, upoznamo povijest cijeloga svijeta, razotkrijemo one koji su radili protiv Boga i ne dopuštamo da se povijest iskrivljuje. Povijest se mora pisati istinito jer se u njoj očituje Božje djelo. Tako se kroz istinitu povijest može čitati Božje djelovanje u pojedinom narodu i u svijetu.
Pomalo je neobičan naziv ciklusa (trilogije): Zombiji Novog svjetskog poretka u kojemu gosp. Lojkić u tri odvojene knjige (Magija umjetnosti, Kontrola uma i Eugenia i ljudski korov) upoznaje čitatelja sa svim mogućim metodama pomoću kojih svjetski moćnici manipuliraju čovjekom kao pojedincem, a tako i cijelim narodima. Ovdje gosp. Lojkić nedvosmisleno ukazuje da ukoliko čovjek ne doživljava Trojedinog Boga kao sebi bliskoga i svoga, teško će se suprotstaviti onim zemaljskim vladarima koji siju kulturu smrti. No, Lojkić tu dodaje kako se bez Isusa Krista teško može shvatiti i vlastiti narod. Bogočovjek Isus Krist ušao je u povijest svakog kršćanskog naroda, postao je njihov, a narod njegov. Kao što su svi krštenici po njemu u najplemenitijem smislu postali Novi Izrael, baštinici vjere Abrahamove, tako i On po svakom narodu postaje jedan od njih.
To je stvarna spasiteljska veza između Boga i naroda. Papa Ivan Pavao II. pohodivši svoju domovinu Poljsku 1979. godine, već u prvoj propovjedi, koju je tada održao na varšavskom Trgu pobjede, snažno je razvio taj nauk. Rekao je da čovjek ne može bez Krista shvatiti sam sebe, svoje dostojanstvo, ni svoju sudbinu. Posebno je naglasio: „ Isključiti Krista iz ljudske povijesti, to je čin protiv čovjeka. Bez njega nije moguće shvatiti povijest…Povijest svakog naroda je povijest ljudi, a povijest svakog čovjeka događa se u Isusu Kristu. U njemu ona postaje poviješću spasenja…Čovjeka se ne može shvatiti izvan zajednice koja se zove narod…Ta je zajednica jedinstvena, možda najtjesnije povezana s obitelji, najpresudnija za duhovnu povijest čovjeka.
U skladu s takvim katoličkim poimanjem povijesti hrvatski narod posebno mora biti ponosan. Kad su naši pređi u Crvenoj Južnoj Hrvatskoj saznali za Isusa Krista, a saznali su to u apostolsko doba, razmjerno su brzo i lako u njemu spoznali pravoga, dobrog Boga, „blago sunce s visina“, koje će napokon nadvladati. I nigdje ne piše da su se Hrvati opirali pokrštenju, kao što to čitamo za druge narode. Prihvativši vjeru, sklopili su s Kristom Savez, njemu su se darovali i njega primili na dar. To je dobro znao već papa Agaton u VII. stoljeću pa je toga Isusa pišući Hrvatima, sasvim jasno nazvao „Bog Hrvata“.
Oslobođena, obnovljena i na povijesnim temeljima ustanovljena država Hrvata, naš je ponos i svetinja, ali zbog toga imamo i obvezu sačuvati je kao trajni okvir za naš nacionalni opstanak. Hrvatska nacija je konačno međunarodni politički subjekt, definitivno afirmiran politički pojam u svjetskoj stvarnosti. Nakon oslobađajuće presude našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču nitko više nema pravo izmišljati „mrlje“ na „sveto“ oslobođenje naše države. Upravo stoga, kako u svom ciklusu Zombiji novog svjetskog poretka naglašava gosp. Lojkić, Hrvati se ne smiju odreći svoje kulture, svog jezika, svih svojih tradicionalnih vrednota među kojima je najvažnije očuvanje kršćanske obitelji.
Zahvaljujući glagoljašima Hrvati su imali posebnost da hrvatski jezik postane „božji govorni jezik“. To je jezik koji Bog uzima za svoj govor Hrvatima. Tako je u cijeloj Zapadnoj Crkvi i u zapadnoj kulturi jedino jezik Hrvata dobio 1248. godine preko pape Inocenta IV. povlasticu svetog jezika. A što je sveto, ne smije se mijenjati, nego dopustiti da ono tebe mijenja!
Slično je i s obiteljima i odgoju mladih. Dolazak pape Benedikta XVI, u Hrvatsku 4. i 5. lipnja 2011. godine podsjetio nas je kako treba vjerovati i živjeti u skladu s vjerom. Papin posjet bio je posvećen posebno obiteljima i mladima. Pripremajući se za euharistijsko slavlje toga dana obitelji su obnovile bračne privole uz zahvalu za bračnu plodnost i djecu. Tim činom hrvatske obitelji su se posvetile Svetoj Obitelji, a Sveta Obitelj postala je zaštitnica hrvatskih katoličkih obitelji, kao i uzor u zahtjevnom krjeposnom životu. Nadalje, Papa je bdio s trideset tisuća mladih na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, o čemu su hrvatski mediji nažalost jako malo izvješćivali, kako bi ih učvrstio u vjeri jer budućnost Hrvatske ovisi o mladim naraštajima.
O svemu tome vrlo zanimljivo progovara Mladen Lojkić, pisac mnogih izvanrednih knjiga. Svojim oštrim umom zapažanja stavlja pred nas pojedine povijesne i sadašnje teme s kojima na svoj osebujan način obogaćuje čitatelje nastojeći uvijek iznova ispravljati napisane neistine u povijesti kao i o osobama toga doba. On provokativno želi čitatelje pokrenuti prema pozitivnom, kako bi lakše došli do istine. Lojkić piše kritički, tako i u ovoj najnovijoj trilogiji Zombiji Novog svjetskog poretka, o nekom problemu ili nekoj osobi, da čitatelja navede na što dublje razmišljanje o postavljenom pitanju, a sve je zato kako bi se došlo što prije do istine. Tako čitatelj u ovom izvanrednom ciklusu otkriva istinu da je Sotona jak koji putem svojih slugu želi zagospodariti tijelom, umom i duhom svakog čovjeka i svakog naroda, ali da je Bog onaj koji uvijek pobjeđuje.
Čitatelj se ne može oteti tekstu Lojkićevih knjiga, pa tako i od ove tri posljednje knjige iz zajedničkog ciklusa, dok ih ne pročita. Teško je opisati sve ono što je napisano u ovim njegovim posljednjim knjigama, jer knjige su prepune podataka o kojima se inače ne piše mnogo i često. Njih treba čitati, o pročitanom razmišljati i proučavati, da bi se čovjek njima obogatio…
Čestitam gospodinu Mladenu Lojkiću na novim vrijednim knjigama iz zajedničkog ciklusa: Magija umjetnosti, Kontrola uma i Eugenici i ljudski korov Nadam se da će još pokoja njegova knjiga ugledati svjetlo dana.
pater Svetislav Krnjak
Hrv. Kostajnica, 25. studenoga 2012. godine
o svetkovini Krista Kralja
