Ciklus kateheza o Vjerovanju
Na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu Sveti je Otac, u prigodi Godine vjere, započeo ciklus kateheza o Vjerovanju.
Papa – počinje ovim riječima: „Vjerujem u Boga.“ Ta temeljna tvrdnja otvara beskrajnom svijetu odnosa s Bogom i njegovim otajstvom – ustvrdio je Benedikt XVI., objašnjavajući što sve podrazumijeva vjerovanje.
Vjerovati u Boga znači prianjanje Bogu, prihvaćanje Njegove riječ i radosno pokoravanje njegovoj objavi. A Katekizam Katoličke crkve uči, „vjera je osobni čin: slobodan čovjekov odgovor na poziv Boga koji se objavljuje.“ (br. 166). Vjera u Boga, ujedno je dakle dar – Boga koji se objavljuje, dolazi nam ususret – i obveza, ona je Božja milost i ljudska odgovornost; iskustvo dijaloga s Bogom, koji iz ljubavi „govori ljudima kao prijateljima (DV 2), jamči da u vjeri i s vjerom možemo ući u zajedništvo s Njim – objasnio je Benedikt XVI. dodajući:
Gdje možemo čuti Boga i njegovu riječ? Temeljno je Sveto pismo. Cijela Biblija govori o Božjoj objavi ljudima, govori o vjeri i uči nas vjerovati opisujući povijest u kojoj Bog provodi svoj plan otkupljenja i biva blizak ljudima po svijetlim likovima koji vjeruju u Njega i koji se uzdaju u njega, sve do punine objave u Gospodinu Isusu. To je vrlo lijepo opisano u jedanaestom poglavlju poslanice Hebrejima: Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Oči vjere su dakle kadre vidjeti nevidljivo, a srce se vjernika može nadati protiv svake nade, upravo kao i Abraham, za kojega veli sveti Pavao u Poslanici Rimljanima da: „povjerova, čvrst u nadi protiv svake nade“ – ustvrdio je Sveti Otac te nastavio govoriti o Abrahamovoj vjeri.
Abraham je primjeran uzor, otac svih vjernika. Poslanica Hebrejima ga ovako predstavlja: „Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu i nastani se u šatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad s temeljima kojemu je Bog tvorac – kazao je Papa pitajući se što to Bog zahtijeva od Abrahama.
Traži da napusti svoju zemlju te da krene prema zemlji koju će mu pokazati. Da krene naslijepo, ne znajući kamo će ga Bog odvesti. Taj put zahtijeva radikalnu poslušnost i pouzdanje, to može učiniti samo onaj tko vjeruje. Putovanje u tuđinu prati obećanje: „Velik ću narod od tebe učiniti i blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat …sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“ – podsjetio je Sveti Otac objašnjavajući u čemu se sastoji blagoslov.
Blagoslov se u Svetom pismu prvenstveno odnosi na dar života koji dolazi od Boga, naročito se očituje u plodnosti, u umnažanju života. Blagoslov je povezan i s posjedom zemlje, sigurnom mjestu gdje se može rasti u slobodi i sigurnosti, pokoravajući se Bogu i oblikujući društvo ljudi vjernih Savezu, „kraljevstvo svećenika, sveti narod“ – objasnio je Papa dodajući da je stoga Abraham predodređen postati „otac mnoštva naroda“ i ući u novu zemlju gdje će stanovati, premda Sara, Abrahamova žena, nije mogla imati djecu a zemlju su posjedovali Kananejci. Darovana zemlja ne pripada Abrahamu, on je stranac i nikad je neće posjedovati, zemlja će uvijek ostati dar – kazao je Papa dodajući da je to duhovno stanje svih koji slijede Krista Gospodina, koji odluče odgovoriti na njegov poziv. Abraham, otac vjernika, vjerom prihvaća Božji poziv. On nije poljuljan u vjeri, premda je znao da je star i da Sara ne može začeti dijete. U Poslanici Rimljanima sveti Pavao o njemu veli: „Nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao“ – podsjetio je Papa dodajući da je Abraham blagoslovljen jer po vjeri zna raspoznati božanski blagoslov, pouzdajući se u Božju nazočnost i onda kada Božji naumi izgledaju otajstveni.
Što to znači za nas? – priupitao je Papa. Kada velimo: Vjerujem u Boga, mi s Abrahamom velimo: Uzdam se u Tebe, povjeravam Ti se, a to znači temeljiti na Bogu svoj život, dopustiti da Njegova riječ vodi naše dane i naše odluke, ne strahujući da ćemo stoga nešto izgubiti. Kod obreda krštenja na upit: Vjerujete li: odgovaramo u jednini: vjerujem. Svaki put kad sudjelujemo u obredu krštenja moramo se zaista upitati: Kako svakodnevno živimo dar vjere? – kazao je Papa
Abraham nas uči vjeru, kao stranac na zemlji pokazuje nam istinsku domovinu. Po vjeri smo hodočasnici na ovoj zemlji i hodimo prema nebeskoj domovini. Dužni smo kao vjernici svjedočiti vrijednosti koje su često u suprotnosti s modom i prevladavajućim mišljenjem. Živeći vlastitu vjeru kršćanin se ne treba bojati ići protiv duha vremena, a mora se opirati napasti da se izjednačuje s drugima – kazao je Papa dodajući da je Bog u mnogim današnjim društvima „veliki odsutni“ a na njegovu su mjestu mnogi idoli. Pozitivni znanstveni i tehnički napredci su u čovjeku učvrstili umišljaj svemoćnosti i samodostatnosti, a rastući je egoizam stvorio mnoge neuravnoteženosti u međusobnim i društvenim odnosima – ustvrdio je Papa dodajući da se nije ugasla evanđeoska poruka nego da još uvijek odzvanja u riječima i djelima mnogih vjernika.
Nakon pozdrava na raznim jezicima Sveti je Otac uputio apel za pomoć stanovništvu Indonezije: Zabrinuto pratim vijesti pristigle iz Indonezije, gdje je velika poplava opustošila glavni grad Džakartu, nanijela žrtve, ostavila tisuće ljudi bez krova nad glavom i izazvala goleme štete. Stanovništvu pogođenom tom prirodnom nepogodom želim očitovati svoju blizinu, jamčeći svoju molitvu i potičući solidarnost da nikomu ne uzmanjka potrebna pomoć – kazao je Benedikt XVI.
RV | benedikt
