Armenska apostolska crkva pripada obitelji staroistočnih crkava
Reagiranje na članak «POVEZAO IH SVETI VLAHO» Pišem vama u svezi vašega članka u Dubrovačkom vjesniku o našem Armensko-hrvatskom društvu prijateljstva u Dubrovniku.
{jathumbnail off}Vaša je novinarka napisala kako je to Armenska pravoslavna apostolska crkva, što nije točan naziv. Ovdje Vam prilažem kratak tekst vrloga prijatelja Dubrovnika iz udaljene Rusije, uvaženoga doktora Artura Bagdasarova.
Armenska apostolska crkva (arm. Hay Arakelagan Yegeghetzi) pripada «obitelji» staroistočnih crkava koje prihvaćaju samo tri ekumenska sabora te zbog toga imaju malo drugačiju kristologiju u odnosu prema Rimu i Bizantu. U vrijeme kristološke rasprave na crkvenom Kalcedonskom saboru 451. god. o tom jesu li u Kristu prisutne dvije naravi, ljudska i božanska, ili samo jedna, božanska, Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu međusobno pomiješane i božanska narav nije poništila ljudsku. Takav crkveni nauk nije prihvatila Armenska crkva, jer ga je vidjela kao odstupanje od nauka Ćirila Aleksandrijskoga o Kristovu jedinstvu. Stoga je Armenska crkva držala da je trebalo biti proglašeno da je Krist «od dvije naravi», a ne «u dvije naravi».
Ipak, u drugoj polovici 20. st. armenski monofizitski crkveni nauk prihvaćen je kao moguće tumačenje pravovjernoga shvaćanja kršćanske vjere, a to su potvrdili vrhovni poglavar Katoličke crkve Ivan Pavao II. i ekumenski carigradski patrijarh Bartol (Bartolomej) I. Sveti otac Benedikt XVI. i Armenski katolikos Garegin
Zajednička je izjava pape Ivana Pavla II. i armenskoga katolikosa Garegina II., proglašena 13. prosinca 1996. god., potvrdila da je «prevladana teološka rasprava» koja je svojedobno dovela do crkvenoga raskola te da je armenska kristološka ispovijest pravovjerna i u suglasnosti s kršćanskom predajom, a 27. rujna 2001. god. potpisana je još i zajednička crkvena deklaracija.
Sveti otac Ivan Pavao II. u Armeniji je svojedobno sudjelovao u zajedničkoj liturgiji, koju je predvodio armenski katolikos Garegin II.
Poštujući druge, poštujemo i sebe
Armenski biskup Nareg Alemezjan i dr. V.B. Lupis na festi sv.Vlahe
Isto pogrješno pišu i u pojedinim hrvatskim enciklopedijskim priručnicima. Primjerice, u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Jutarnji list, Novi liber, Zagreb, 2002./2004.) na stranici 165. nalazimo u svezama riječi sljedece: “armenska crkva kršć. autokefalna pravoslavna crkva, osnovana o. 300”.
U novim hrvatskim priručnicima kao npr. Opći religijski leksikon u izdanju Leksa (Zagreb, 2002., glavni urednik prof. dr.sc. Adalbert Rebić) i u Malom religijskom rječniku u izdanju Kršćanske sadašnjosti (Zagreb, 2006., autor isto prof. Adalbert Rebić) toga naziva – Armenska apostoslka pravoslavna crkva nema. Na stranici 14. Maloga religijskoga rječnika uglednoga bogolslova Adalberta
Rebića čitamo: “Armenska crkva, jedan ogranak Istočne crkve s posebnim armenskim obredom, komu
je začetnik Grgur Prosvjetitelj…”. Ako se radi o nazivu Armenska pravoslavna crkva, onda i Katolička crkva pripada pravoslavlju jer je riječ pravoslavlje (znamenuje) znači – pravo + slaviti (Boga!).
Armenska apostolska crkva nema u svojem službenom nazivu pridjev – “pravoslavna” crkva. Ruska ili Teolog, prof. dr.sc. Adalbert Rebić
Tako se stvara pogrješan dojam i mišljenje o crkvi pa i narodu. Uzrukujemo u našem društvu stvaranje lažnih stereotipa o etnoduhovnoj baštini drugih naroda. Ovdje je potreban dvostruki oprez, ne možemo srljati ili ići grlom u jagode. Kažu: “Dva puta mjeri, a jednom sijeci”. Bolje prije pitati negoli pisati ono što možda još ne znamo ili slabo znamo. Poštujući druge, poštujemo istodobno i sebe !
Vinicije B. Lupis (Dubrovnik) /Artur R. Bagdasarov (Moskva)
Charles Aznavour: Ave Maria – duhovna blizina – prilikom posjeta pape Ivana Pavla II Armeniji
