Davor Štern: INA više ne zastupa nacionalne interese, zato trebamo novu državnu tvrtku
ZAOKRET “Sve bi funkcioniralo na istom principu kao i Aramco u Saudijskoj Arabiji. Dakle, postavili bi se uvjeti za koncesiju, na natječaju bi se odabralo najbolju tvrtku za davanje koncesije i sve bi nadzirala država, koja bi od koncesionara dobivala određeni postotak.
{jathumbnail off}Hoće li to biti deset, 15 ili više posto ostaje na državi da odredi.”
Hrvatska Vlada osniva novu državnu naftnu kompaniju i upravo je to jedna od ključnih novosti prijedloga Zakona o ugljikovodicima, koji bi idućih tjedana trebao ući u Vladinu proceduru, doznaje Večernji list. Ta bi kompanija trebala biti kao i druge, sa svim atributima kompanije, a radila bi na principu koncesija.
Nova kompanija trebala bi biti ključni zastupnik interesa države u poslovima gospodarenja nacionalnim naftnim i plinskim bogatstvima te u njezino ime sudjelovati u projektima njihove eksploatacije.
| “Nova energetska kompanija bila bi kompanija sa svim atributima, ali ne bi uključivala samo ono što uključuje INA već bi se bavila i poslovima sa šumama, vodama, šljunkom, kamenom… Svim prirodnim resursima.” |
Prema toj ideji, upravo bi ta nova državna tvrtka bila ključno tijelo državnog tehničkog i stručnog nadzora nad koncesionarima za eksploataciju ugljikovodika, koju je u prošlosti provodilo Ministarstvo gospodarstva, a često nije bila adekvatna.
Pitanje je – zašto državna tvrtka? Bi li ključne funkcije mogla obavljati neka državna agencija ili neka druga institucija?
– Nova energetska kompanija bila bi kompanija sa svim atributima, ali ne bi uključivala samo ono što uključuje INA, već bi se bavila i poslovima sa šumama, vodama, šljunkom, kamenom… Svim prirodnim resursima – rekao nam je bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern.
Isplativost ovakve ideje postavlja se kao ključno pitanje, ali ako je moguće provesti je bez ulaganja tad bi priča bila drugačija. Štern objašnjava kako bi se to moglo izvesti.
| – Sve bi funkcioniralo na istom principu kao i Aramco u Saudijskoj Arabiji. Dakle, postavili bi se uvjeti za koncesiju, na natječaju bi se odabralo najbolju tvrtku za davanje koncesije i sve bi nadzirala država, koja bi od koncesionara dobivala određeni postotak. Hoće li to biti deset, 15 ili više posto ostaje na državi da odredi. Uostalom, već je to INA radila kad je željela istraživati sjeverni Jadran. Novca za to nije bilo pa smo dali u koncesiju – govori Štern. |
“S obzirom da je država manjinski vlasnik naravno da INA više ne zastupa nacionalne, već privatne interese.”
No iza svega se ipak “krije” jedna stvar, a to je da Vlada u potpunosti diže ruke od Ine kao osnovne poluge za ostvarivanje strateških ciljeva, odnosno jasno je da donedavna nacionalna naftna kompanija više ne zastupa nacionalne interese.
– Vlada i INA će se potpuno razdvojiti i INA se teoretski može javiti na natječaj za koncesiju. S obzirom da je država manjinski vlasnik naravno da INA više ne zastupa nacionalne, već privatne interese – objašnjava Štern.
No, to ne znači da će INA biti izgurana iz poslova u kojima je desetljećima dominirala. Najzanimljiviji je upravo taj dio oko natječaja jer je očito da bi nekad državna kompanija (čije je upravljanje pod sumnjivim okolnostima prepušteno mađarskom partneru koji je zapravo trebao biti strateški partner, a ne tek obični većinski vlasnik), mogla na taj način još jednom ući u posao s novom državnom naftnom kompanijom.
– INA i dalje ima prednost pred svima, zbog geneze, iskustva i podataka koje ima, zaključuje i Štern.
Vanja Deželić/politika+
