Doživljaj Kine i zajedništva i održiva budućnost

Izložba Doživljaj Kine može se slojevito doživljavati i komentirati; ovom prigodom sa stanovišta održive budućnosti na primjeru Gorskog kotara.

{jathumbnail off}Izložba je organizirana u sklopu obilježavanja 80 godišnjice društva Goranin, udruge iseljenih Gorana u Zagrebu. Autor izložbe bavi se preko dva desetljeća prostornim programima opstojnosti; bez uvida koje je tom prigodom stekao teže bi otkrio korijene dugovječnosti kineske civilizacije, što mu je, zauzvrat, pomoglo da lakše shvati izumiranje vlastita zavičaja. Njegovo zanimanje za eko održivi razvoj i opstojnost lokalne zajednice povezalo je tako mali Gorski kotar s dugovječnom kineskom civilizacijom. Globalistička sila u brzom usponu uspoređuje se s primjerom lokalne zajednice u nestajanju. A životni prostor, zemljište i okoliš lokalnih zajednica – najveći su, trajni i obnovljivi resursi eko održiva razvoja i održive budućnosti – samo ako su naseljeni i zato korišteni.

U posljednjih dvadesetak godina, Gorski kotar, nekad među prvim turističkim odredištima u Hrvatskoj, iako nije razaran u domovinskom ratu, bogat drvom, gubi 27% stanovnika. Osiromašena država nemoćna je brinuti o budućim naraštajima. Nakon pola stoljeća indoktrinacije stvoren je ovisnički mentalitet, nestala je riječ samozapošljavanje iz rječnika, ideja obiteljske neovisnosti iz mozgova, urbanističkih programa i prostornih planova. Najučinkovitije ipak djeluje ucijepljeni virus samoraseljavanja.

U mladih naraštaja prevladava vizija odlaska. Iako je domovina oslobođena, još se ne nazire oslobođenje od naslijeđenih vizija i obrazaca življenja društva kolektivističkog industrijalizma. Nisu stvoreni preduvjeti za domove obiteljske opstojnosti u rodnom ili izabranom zavičaju. Traženje odgovora na rečena zapažanja prati i ovu izložbu. Kina je prije 25 stoljeća izgradila temelje svoje dugovječnosti koji bi mogli ponijeti teret čitava svijeta. Hrvatska je, spašavajući se od ugroza opstojnosti, namjera različitih politika i ideologija, pa čak i vlastitim izborom puta i načina življenja, više puta iznova, u dvadesetom stoljeću polagala temelje na živom pijesku.

Vodeća misao održive budućnosti zasniva se na prijedlogu i načelima eko održiva razvoja, ako problematiku, globalnu i lokalnu, svedemo na dvije međuovisne cjeline:

a) nužnost pomirenja naraštaja kako bi današnji, i na razini roditelja, uz poticaje i pomoć države, vodili brigu o budućnosti potomstva, što je i bit održiva razvoja i opstojnosti na lokalnoj razini.

b) nužnost pomirenja čovjeka i prirode kao i empatija za živi svijet što je i pretpostavka budućnosti ljudske vrste, na što upozoravaju ubrzane klimatske promjene i degradacija okoliša, eko – oikosa, doma i staništa čovjeka, i okoliša – oikosa, staništa živog svijeta.

Put u održivu budućnost počinje s definicijom termina održiva razvoja koji se od 1987. definira kao razvoj koji zadovoljava današnje potrebe, a da ne umanjuje sposobnost budućih naraštaja u zadovoljavanju vlastitih. Počevši od 1992. i prve UN konferencije o održivu razvoju i zaštiti okoliša započinju globalne aktivnosti koje se odvijaju uporedo, kao skupovi nevladinih udruga (pojedinaca i njihovih udruga) po kontinentima, čije prijedloge nakon toga razmatraju zainteresirane vlade. U nas su te aktivnosti promakle nezapažene. Možda će alarmantni podaci na početku ovog razmatranja probuditi desetljećima uspavljivanu svijest koje je započelo parolom selo mora izumrijeti da bi socijalizam živio.

Izložba Doživljaj Kine tako otvara i pitanje lokalizacije razvoja u okolnostima globalizacije, koju ponajbolje predstavlja kancerogena urbanizacija i ubrzano iskorištavanje neobnovljivih resursa. S još nesagledivim posljedicama zagađivanja okoliša i tla otpadom i kemikalijama i ubrzanih klimatskih promjena. Te su teme zainteresirale i kinesku stranu kad su nam domaćini, prigodom prvog autorovog posjeta s delegacijom Hrvatsko kineskog društva, predložili zajedničko savjetovanje. I time indirektno potakli proučavanje Kine kao da su željeli poručiti: i mi se s time suočavamo ali to već i odavno znamo. Autor nalazi potvrdu tog znanja u promišljanju drevnih kineskih filozofa; citirana su na posterima kao nadahnuće i putokaz u zajedničku budućnost, To je potvrdilo i autorove spoznaje.

Izložba je podijeljena u četiri zaokružene tematske cjeline:

Vrijednosni sustav i kulturno naslijeđe Kine predstavljeno je s najvećem brojem postera, posvećenih kineskoj kulturi, običajima i filozofiji življenja u kontinuitetu naraštaja i predaka. To dokazuje i 25 stoljeća staro imanje i obiteljsko groblje Konfucija, čije je učenje položilo moralne i društvene temelje kineskog društva. Kraći uvod popraćen je ilustracijama drvoreza kineskih običaja i fotografijama tradicionalnih slika; pokazuje kinesko shvaćanje svijeta i vjerovanja. Poslovice i izreke, kao i zlatno pravilo moralnih poruka svih religija ukazuju na zajedničko porijeklo. Filozofsko religijske spoznaje prije nastanka jedinstvene Kine ni do danas nisu izgubile na aktualnosti. Zaključna misao te teme poručuje da je kulturno jedinstvena Kina, nekoliko stoljeća prije političkog ujedinjenja, proživjela iskustvo i primjenjivala moralna načela zajedništva i suživota različite populacije i religijskih uvjerenja, bez vjerskih ratova, što tek predstoji globalnom društvu u nastajanju i našoj lokalnoj zajednici u izumiranju. To podučava i Konfucijev diktum Vladaj snagom morala.

Fotoreportaža gradova i kulturnih spomenika počinje predstavljanjem Šangaja, grada prijatelja Zagreba. Autor, po profesiji arhitekt i planer, nije mogao izbjeći izazove i pouke vlastita iskustva pa je Šangaj usporedio sa Zagrebom bar u onom dijelu koji bi nam poslužio kao dobar primjer dugoročnog urbanog planiranja i zornog predstavljanja grada u maketi i dvadesetak godina prije gradnje. Šangajska je maketa izrađena u mjerilu 1:500, pa se to predlaže i gradu domaćinu izložbe. (To bi potaklo i izradu novog katastra i konačno oslobađanje od JNA diktirane tajnosti i zabrane izrade geodetskih karata čija je posljedica vidljiva i u stotinama tisuća divlje izgrađenih građevina. Uz kartografske podloge nedostatne su ili nepostojeće profesije planiranja, manje više, nepoznate u lokalnoj zajednici, kao što je ona nepoznata degradiranoj profesiji.) Gradsko poglavarstvo Šangaja, prije nekoliko godina, iniciralo je održavanje izložbe Čari Šangaja u Zagrebu i zajednički gospodarski forum Šangaj – Hrvatska, za koji nije bilo odaziva. Taj se megalopolis razvio iz malenog ribarskog naselja prije 150 godina u najprometniju svjetsku luku s godišnjim rastom preko 10% a u nekim granama i preko 17%. Nastavlja milenijsku kinesku praksu planiranja gradova.

Povratak Kine na svjetsku pozornicu potvrđuje kinesku nadmoć u proizvodnji, trgovini, istraživanju i pomorstvu na primjeru flote admirala Zhen Hea koji početkom 15. stoljeća poduzima sedam ekspedicija do obala Afrike; National Geographic flotu naziva putujućom enciklopedijom. Smatra se da su tada ucrtane i obale kasnije otkrivenih kontinenata.

Slijede fotografije glavnih kulturnih spomenika posjećenih gradova, prvog glavnog grada Kine Xiana, današnje prijestolnice Beijinga s obližnjim Kineskim zidom, posjet Changanu, glavnom gradu zavičajne provincije Mao Zedonga kao i njegovoj rodnoj kući.

U toj su temi najbolje predstavljeni stari obiteljski vrtovi školovane, upravne i trgovačke elite u Suzhou, gradu svile, koji pokazuju visoke standarde kulture življenja, dizajna i uređenja prostora. Nastajali su već u 11. stoljeću. Primjer su planiranja i uređenja okućnice na minimalnoj površini parcele. Kineski vrtovi ponajviše su utjecali na parkovnu arhitekturu Zapada. Pokazuju potencijal i mogućnosti uređenja parka i obiteljskog vrta u eko poduzetničkom naseljavanju predloženom u četvrtoj temi.

Moderna Kina, od osnivanja narodne republike do današnjeg dvojnog gospodarskog sustava, predstavljena je i doživljena kineskim očima, na propagandnim plakatima iz razdoblja Mao Zedonga. Teme plakata dokazuju da se Kina, ni u vrijeme najrigidnije primjene dogme kolektivizma, nije odrekla uvažavanja seljaka, sela i ruralnog prostora. Mao Zedong se danas popularno predstavlja kao svetac, a za političare je lider koji je bio 70% u pravu a 30% u krivu. Govor o zlu izaziva zlo poručuje kineska mudrost. Ubrzani uspon moderne Kine građen je i na ruralnom poduzetništvu pa se danas u obiteljskim domovima proizvodi raznolika roba široke potrošnje za svjetsko tržište. To je bilo moguće već od 1979. primjenom parole Deng Xiaopinga Svejedno je bila mačka crna ili bijela važno je da lovi miševe. Tako ruralni prostor nekad nerazvijenih obalnih provincija prednjači u nastajanju malih poduzeća u obiteljskim kućama, samozapošljavanjem, i u izvozu s godišnjim rastom preko 14%. U selima na kraju puta! Preseljenje u velike gradove je kontrolirano.

Kinesku preobrazbu komentiraju slike i instalacije modernih kineskih slikara.

Četvrta tematska cjelina posvećena je eko održivoj budućnosti. Započinje drevnim komentarom današnje mehanizacije življenja i kulture idola. Citiraju se spoznaje kineskih filozofa u odnosu na čovjeka i zajednicu, prirodu i opstojnost u vječnom traganju za idealnim društvom i naseljem. To je uvod u autorov prijedlog prostornog programa za kvalitetnije življenje i održivu budućnost lokalne zajednice. Ako korisnici to požele, a politika i prostorni planovi za to stvore preduvjete! Za sada to blokira marketingom poduprta vizija odlaska i indoktrinacijom stvoren mentalitet nemoćnih ovisnika od nemoćne države, uz provedbenu regulativu zabrana poduzetništva u obiteljskoj kući ili stanu stambenog rezervata jer su tome namijenjene samo poslovne zone, čak i u naseljima bez mlade populacije.

Posljednji poster te teme predstavlja prostorni program za viziju održive i skladne budućnosti, drugačijeg svijeta koji je moguć samo nakon oslobađanja od blokirajućih obrazaca industrijalističkog društva proleterskog kolektivizma iz 19. stoljeća; oni su još uvijek čvrsto su ugrađeni u obrazovni sustav, zemljišnu i stambenu politiku, i gospodarenje nacionalnim, lokalnim ili obiteljskim životnim prostorom. Iako je samorazumljivo da, kontinuitetom življenja mnogih naraštaja na istoj lokaciji, i goli krš može postati životni prostor budućeg kvalitetnijeg življenja. Nije li tako nastao humus i stanište živog svijeta i životni prostor čovjeka i lokalne zajednice evolucijom i suradnjom vrsta, tijekom milijuna godina, dok čovjek razuma i pohlepe to zanemaruje ili ne uviđa? Stvaranje kvalitetnijeg životnog prostora za buduće naraštaje – a to nisu stanovi u rezervatima stanovanja – smisao je brige o budućnosti potomstva već stvoriti naslijeđe vrijedno ostanka i povratka u domove i ognjište predaka u vlastitoj domovini – a da nisu prekinute veze sa svijetom, zahvaljujući modernim komunikacijama i turizmu. To su shvatili i stari Dubrovčani koji su humus uvozili iz Italije da bi opstali na škrtom okolišu.

Nama je bit opstojnosti i održiva razvoja promaknula nezapažena, kao i iskustvo vlastita naslijeđa, europske ili globalne aktivnosti tome posvećene, sudeći po objašnjenju prije 20 godina da je gradnja elektrana na ugljen iz Južne Afrike naš održivi razvoj i to u vrijeme kad svijet razmišlja i već ima rješenja kako prijeći u potpunosti, u najkraće vrijeme, na solarne izvore i obnovljivu energiju. Kina u svjetskoj proizvodnji solarnih ćelija sudjeluje s 50%.

Korijeni današnjeg stanja potrošačkog društva sežu u doba racionalizma i prosvjetiteljstva. Ukidanje obitelji, kao iluminatski program, nastao je i nadahnuo francusku revoluciju krajem 18 stoljeća. Obitelj se smatrala zajednicom patrijarha, žene i djece i njihove posluge. Ukidanje veleposjedničke obitelji i feudalizma bilo je neizbježno.

Nakon sedamdesetak godina očevi komunizma diktum ukidanja vlasništva i obitelji proširuju na svaku obitelj. Obrazlagan je primjerom rimske robovlasničke obitelji koja uključuje i robove. Kineska ili afrička proširena obitelj za tadanji eurocentrizam je nepoznata, zaostala ili prevladana. Obitelj je osuđena kao glavni uzrok svake eksploatacije i nazadnjaštva, a država će se pobrinuti za stvaranje novog čovjeka. Svi koji se smatraju naprednima trebaju prihvatiti tu zamisao. Početak jednoumlja, budućih manipulacija i današnje ravnodušnosti! Da bi se obitelj ukinula populaciju treba proletarizirati, prekinuti svaku ovisnost od zemljišta. Tako će se lakše motivirati borci očekivane proleterske revolucije.

Proteklo je 70 godina ili dva naraštaja da diktum ukidanja obitelji postane politički program prve komunističke države. Njena su načela, Principi komunizma, napisani sedamdesetak godina ranije prvi put tiskani. Oni su bili podloga budućih programa prostornog planiranja i naseljavanja koji te principe provede – u stambenim rezervatima radnika i seljaka ili poslovnim zonama. Ti su programi u nas još uvijek važeći za izradu provedbenih urbanističkih planova – GUPova, kao da se ništa nije dogodilo posljednjih dvadeset godina.

Narednih 70 godina nakupilo se dovoljno neuspjeha da se uvidi kako društva koja primjenjuju rečene ideje sve više zaostaju – kopajući grobnicu vlastite opstojnosti. Društvo i država zatvaraju vrata održivoj budućnosti potomstva, ostaju bez svoje demografske i reproduktivne baze – lokalne zajednice, koju simbolizira domaćinstvo četiri generacije za život obitelji na istoj lokaciji naraštajima. Gorski kotar zorno dokazuje neuspjeh te ideje, izumiranjem malih naselja i samoraseljavanjem mlade populacije. Predstoji mu drugačije naseljavanje da bi opstao.

Postavlja se pitanje dali će trebati proteći sljedećih 70 godina da se usađeni obrasci mišljenja izbrišu i ponovno steknu zaboravljene navike korištenja zemljišta i resursa životnog prostora, stvaranjem prostornih i lokacijskih preduvjeta opstojnosti kao alternativa poslovnim zonama. Ako do tog vremena uspijemo riješiti katastar i sačuvati životni prostor od rasprodaje. Ukoliko nas ne preduhitri ubrzano izumiranje ili globalne klimatske promjene!

Kina ima drugačije iskustvo i spoznaju skladnijeg razvoja grada i sela. Kineska obitelj ne zaboravlja pretke kao što primjer Konfucija pokazuje. Kineska država, nastala prije 22 stoljeća nije bila ustrojena na ropstvu i kmetstvu. Talentirani i moralni sinovi seljaka imali su jednak pristup obrazovanju u državnim školama. Obrazovana uprava i školovana populacija bila je prva društvena klasa u hijerarhiji, a slijedili su je seljaci, ispred zanatlija i radnika i ne baš cijenjenih trgovaca – iako je Kina bila najmoćnija trgovačka država do 18. stoljeća. U državne službe primani su školarci nakon brojnih testova. To je Zapad primijenio tek za vrijeme industrijske revolucije, a nas to tek očekuje.

Zaključak

Kineska je misao u drevnoj antici spoznala univerzalne probleme opstojnosti i društvenog sklada. Danas se i ta najmnogoljudnija zemlja svijeta suočava s izazovima prevladavajućeg potrošačkog mentaliteta. Nije imuna ni na upozorenje vlastite poslovice S druge strane ograde trava je zelenija. Nekontrolirani potrošački apetiti i pohlepa diljem svijeta ubrzo će iscrpiti sve neobnovljive globalne resurse. Prijeti ponavljanje jagme za preostale sirovine, koja je u posljednjem stoljeću dovela do svjetskih ratova i sukoba. Nadajmo se da će Zapad, pa i svijet, primijeniti kineske drevne spoznaje, pouke i iskustvo zajedništva i suživota koje je Kinu ujedinilo prije više od dva tisućljeća. Kao primjer sličnom globalnom ujedinjenju u budućnosti u postupnim promjenama i skladnom nadopunjavanju u konkurenciji suprotnosti, koje simbol ying yanga i mudrost Tao te chinga, Knjige puta i vrline ponajbolje objašnjava. Uvođenje dvojnog gospodarstva i sklonost harmoničnijem razvoju pokazuje da to iskustvo moderna Kina ne zaboravlja, vođena mišlju Harmonija je najvažnija.

Kako će Kina uspjeti u pomirenju zapadne, tehnološke, profitu usmjeren pohlepe i potrošnje i vlastitih, davnih spoznaja sklada i opstojnosti, utjecat će na čitav svijet pa i na našu sudbinu. Antički Rim uvozio je kinesku robu do zabrinjavajućih razmjera pa čak i zabranjivao uvoz svile za vrijeme cara Tiberija. Kinezi su, iako ih Rimljani nisu vidjeli, ipak i tada bili prisutni pa se antički pisac u jednoj predstavi priupitao: Što će na to reći Kinezi?

Drago Muvrin, autor izložbe
http://www.croatia.ch

Odgovori

Skip to content