Tko će biti splitsko-dalmatinski župan?
Don Ivan Grubišić kanditirat će se za župana, piše u večernjaku od 18. 02. 2013., jer da u gradu Splitu je rasulo i rupa u proračunu, kako konstaritira sam don Ivan, a da je županija sređenija, no ipak, da se ne zaboravi kad je u pitanju “svećenik“ i tu ga čeka križ.
{jathumbnail off}Kad se spominje križ znači da je taj križ lakši od gradonačelničkog, zar ne don Ivane, Crkvi neposlušni? Da, da u pitanju je neposluh mjesnom nad/biskupu i samom Papi. Takav neposluh je eklatantan primjer neposluha, jer je učinjen prema najvećem autoritetu u katoličkoj Crkvi.
Neposluh je sinonim za oholost, a oholost je majka svih grijeha. Ona unosi nered gdje god stigne. Splitu ne treba veći nered odnosno nered čeka županiju jer stiže don Ivan. Zamislimo, 20 godina je HDZ na vlasti u splitsko-dalmatinskoj županiji, i don Ivana čeka stanoviti red-uređenost da bi imao što iznerediti, destruirati i pokazati kako se može opstruirati autoritete u politici, gospodarstvu, kao i u Crkvi.
No pitam se: da li je ispravno oslovljavati don Ivan Grubišić ako su mu oduzete bitne svećeničke ovlasti?
Ovdje treba doista uskliknuti: e moj narode, koga li biraš u strukture vlasti? Pa kako onda možeš očekivati da ti bude dobro, kad te svojim primjerom od dobra odvraća onaj koga biraš u u mjesne vlasti? Neposlušnik!
Preskromni „don“ Ivan, piše u večernjaku od 20. 02. 2013., obavještava nas kako Karamarko traži razgovor s njime, pa ga možda i HDZ podrži. Zar i i ti sine Brute (Karamarko) s ovim crvenim popom misliš nešto zakuhati na političkoj sceni? Ako da, obit i će ti se o glavu, kao i onom tko po danu s đavlom tikve sadi.
Neka mi netko od vjernika-katolika, na čas, kaže kad je zadnji put vidio I. Grubišića u vrijeme nekog većeg crkvenog blagdana da koncelebrira misu s kojim biskupom i brojnim svećenicima; recimo možda na blagdan sv. Dujma ili koji Gospin blagdan?
A toliki se deklariraju kao katolici, a da ne primjećuju baš u ovom slučaju, da njihov don Ivan izbjegava biti krugu velikih crkvenih događaja, slavlja, jer on može sam biti u krugu javne pažnje i komunicira s onim „akademicima“ i medijima koje on izabira, kao i oni njega, ili im predsjedava i izmišlja nekakve nagrade „velezaslužnim građanima ili pojedincima“, kao slučaj gospođe Jelene Brajše, ili nekoć za najvećeg akademika u monologu proglasi i nagradi kao čovjeka dijaloga godine, sada pokojnog, dr. Ivana Supeka.
Nikola Bašić, Vis
