Damir Pešorda: Odgovor gospodinu Željku Joziću
Na moj članak o najavljenom pravopisu reagirao je predsjednik Instituta za hrvatski jezik Željko Jozić. Učinio je to na malo neobičan način , čitateljskim komentarom ispod članka na Hrsvijetu.
{jathumbnail off}Iako u načelu na čitateljske komentare ne reagiram, ovaj ću put napraviti iznimku budući da se Jozić potpisao imenom i prezimenom. Za početak navodim njegov komentar u cijelosti:
“Poštovani gospodine Pešorda, knjigu u šake pa ćete biti obavješteniji nego što je to sada slučaj. U prvom redu uzmite londonac pa u nj zavirite i pronađite grješku, pogrješku i slično pa onda pišite. Ako Vas pak žulja ‘ne ću’, onda u svom tekstu tako i provodite, a ne ovako kako ste napisali u 5. retku odozdol, a ako Vam je posebno na srcu ‘zadatci’, onda svakako popravite u gornjem tekstu ‘probicima’ u ‘probitcima’. A kao opća napomena: pustite stručnjake da se bave strukom. Hvala i pozdrav!”
>>Kolumna Damira Pešorde: Mirnodopska demontaža Hrvatske
Gotovo da mi je malo neugodno polemizirati s Jozićem, prelagan je protivnik. Ništa iz mog članka nije osporio, već pokušava pokazati kako se ni ja sam ne držim nekog imaginarnog pravopisa, za koji on drži da bih ga se ja trebao držati! A jasno je da ja govorim o načelnim stvarima i branim smjer kojim se hrvatsko jezikoslovlje kretalo od devedesetih do prije izvjesnog vremena, kada su se pojavile u stanovitim ideologiziranim krugovima ideje o temeljitoj reformi hrvatskog pravopisa. I što je najpogubnije, tim reformama pristupa se s pozicije vlasti i nametanja rješenja poznatih iz ‘olovnih godina’ bivšeg sustava. No krenimo redom.
-Jozić veli: ” Poštovani gospodine Pešorda, knjigu u šake pa ćete biti obavješteniji nego što je to sada slučaj.” Odgovaram vrlo kratko: knjigu u šake uhvatio sam prije nego je jozić došao na svijet. I, hvala Bogu, družimo se na obostrano zadovoljstvo do dana današnjega.
-Jozić mi savjetuje ”uzmem londonac” pa da onda govorim o ‘grješci’ i ‘pogrješci’. Istina je da autori ‘Londonca’ donose ‘greška’ i ‘pogreška’, međutim ja nigdje ništa suprotno nisam ni tvrdio! Ja naime kažem sljedeće: ”Koliko god protekla dva desetljeća bila ispunjena stanovitim pravopisnim neredom, ipak je Babić-Moguš-Finkin ”Londonac” i iz njega kasnije izvedeni pravopisi bio uglavnom prihvaćen pravopisni orijentir. Vraćanjem ”e” iza pokrivenog ”r” autori novog pravopisa jasno su dali do znanja da im je prvi zadatak resrbizacija hrvatskog jezika.” Tako da Joziću preporučujem da zaviri u Babić-Mogušev Hrvatski pravopis (usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika), objavljen u izdanju Školske knjige 2010., i na stranici 203. pročita da lijepo piše ‘grješka ˃pogrješka’. A ja sam u svom tekstu također jasno napisao ”Londonac i iz njega kasnije izvedeni pravopisi”. Ono što je za ‘Londonac’ bitno jest tendencija koja u ondašnjim okolnostima nije mogla biti u potpunosti ostvarena. Čak i relativno blagi otklon od Novosadskog pravopisa bio je tih godina sankcioniran, uostalom zato je pravopis i nazvan ‘Londoncem’. Jozić se danas pak pravi Englezom! Što može značiti samo dvoje: ili odobrava nastavak političkog pritiska na jezik, ili slabo poznaje povijest hrvatskog jezika.
>>> Novi pravopis se uvodi nasiljem
-Što se tiče moga ‘neću’ i ‘zadaci’, Jozić pokazuje da ima stanovitih poteškoća s razumijevanjem tuđih tekstova. To je problem koji ni najbolje poznavanje pravopisa ne može otkloniti. Ja u svom članku lijepo kažem da nikada nisam bio jezični čistunac, štoviše uvijek sam si dopuštao određenu komociju prema postojećim pravopisima. Većina mojih tekstova književne je i publicističke naravi, i u tom kontekstu zadržavam si pravo na stilsku, pa čak donekle i pravopisnu samosvojnost. Naravno, poštujući određene općeprihvaćene norme. Doduše, u Hrvatskom mi slovu redovito ispravljaju ‘neću’ u ‘ne ću’, a tu i tamo me pokoji čitatelj prozove zbog previše tuđica ili nedostatka hrvatske jezične osviještenosti. Obično odgovorim da ne treba cjepidlačiti i pokazivati znakove jezično-nacionalne paranoje, hrvatska je država tu i znat će voditi jezičnu politiku … Na žalost, pokazao sam preveliku naivnost po tom pitanju. Sve ono što se događa u posljednje vrijeme, od naručivanja novog pravopisa do jasno izražene nakane da se politički intervenira u određene udžbenike, ukazuje na to da priča oko hrvatskog jezika i hrvatske povijesti uopće nije završena. Stoga, poučen novostečenim iskustvima, odsada i ja pišem ‘ne ću’. Jozićevski rečeno, to što sam dosada podcjenjivao napore hrvatskih novovukovaca bila je ”tješka grješka”.
-Sve u svemu, na najavljeni pravopis Jozića i drugova ne bih ni reagirao da u javnost nisu izašli s provokativnom najavom izbacivanja inačica za koje se u dosadašnjim pravopisima uglavnom dopuštala dvojnost. Zašto ta dvojnost nije ostavljena ili, ako se već izbacuje, zašto je izbačena baš ona ”hrvatskija” varijanta? To je pitanje na koje bi Jozić i društvo trebali odgovoriti, a ne tražiti u tekstu svojih oponenata pišu li ‘neću’ ili ‘ne ću’. Takav pristup jasno pokazuje da im namjere nisu iskrene i da ih ne žele podastrijeti na uvid javnosti. Sve dok to ne razjasne, zadržat ću si pravo da mislim kako se radi o prikrivenoj srbizaciji hrvatskog jezika.
Damir Pešorda/hrsvijet.net
