Gabriele Kuby – Pogubnost seksualizacije djece
Gabriele Kuby, hrvatskoj publici poznata kao autorica knjige Nova ideologija seksualnosti u izdanju Verbuma, održala je u Krakovu u svibnju prošle godine referat na konferenciji „Seksualna edukacija da, ali kakva?“.
{jathumbnail off}Svrha ove konferencije bila je stavljanje rezultata poljskog iskustva apstinencijskog spolnog odgoja pod nazivom „Odgoj za obiteljski život“ u kontekst europskih zemalja. Gabriele Kuby iznijela je podatke o iskustvima obaveznog spolnog odgoja u Njemačkoj i Švicarskoj. Pročitajte o njezinim šokantnim otkrićima o kojima opširnije govori u najnovijoj knjizi pod naslovom “Svjetska seksualna revolucija. Uništenje slobode u ime slobode” (hrvatski prijevod u svibnju će biti objavljen u izdanju nakladničke kuće Benedikta).
Ovaj referat objavljujemo uz osobno dopuštenje autorice. Objavit ćemo ga u 3 nastavka.
Spolni odgoj – instrument rane seksualizacije djece
Gabriele Kuby, Krakov, 12. svibnja 2012.
Prijevod referata održanog na skupu:”Spolni odgoj, ali kakav?” Izvornik na: http://www.wdz.edu.pl/download/mat_pokonf/2012.10.27_Warszawa/dokumenty/Gabriele_Kuby_obowiazkowa_edukacja_seksualna_wyklad.pdf
Obavezan spolni odgoj u školama siguran put do uništenja obitelji i kršćanskog morala
Vrlo sam zahvalna što danas mogu gostovati u prelijepom gradu Krakovu i govoriti Vama, dame i gospodo. Poljska je u prošlosti jako puno pretrpjela, a protiv režima koji su uništavali Vašu zemlju borila se snagom vjere i pobjeđivala. Sada primjećujemo da se u svojim temeljima katolička Poljska počinje urušavati. Međutim, taj proces nije još toliko uznapredovao kao u zemljama njemačkog govornog područja. U svojem nastupu željela bih pokazati u kojem pravcu ide daljnji razvoj situacije. Gajim veliku nadu da svi ljudi dobre volje iz osjećaja odgovornosti za nadolazeće naraštaje neće dopustiti onakvu situaciju u kakvoj se danas nalazi Zapad.
Seksualizacija djece u školama, pa čak i u vrtićima, koja traje od kraja šezdesetih godina (20. stoljeća, op. prev.), predstavlja dio globalne seksualne revolucije. Nju su u zapadnim zemljama započeli studentski pokreti 1968. godine. U to vrijeme oni su bili odraz mladenačkog protesta. Danas pak tu revoluciju provode vladajuće elite ovoga svijeta. Odvija se odozgo prema dolje, top-down na engleskom, i nameće se narodima i kulturama posredstvom manipulativnih strategija. Danas se spomenuta revolucija odvija pod kriptonimom gender mainstreaming. Pogledajmo što se krije u postulatima gender (rodne) politike:
Gender (rodni) paket
“Izjednačavanje” muškarca sa ženom (to nije pokušaj da ih se učini ravnopravnima, već da ih se učini identičnima).
Likvidacija spolnog identiteta muškarca i žene.
Likvidacija “prisilne heteroseksualnosti”, tzv. potpuno pravno i društveno izjednačavanje, odnosno privilegiranje svih neheteroseksulanih veza.
Abortus kao “pravo čovjeka”, formuliran kao reproduktivno pravo.
Seksualizacija djece i mladeži u formi obaveznih predmeta.
Mladi je naraštaj najvažnija ciljana grupa ove revolucije pri čemu: tko ima djecu, taj ima budućnost.
U Njemačkoj je obavezan spolni odgoj uveden početkom sedamdesetih godina. Ispočetka je bio pružan snažan otpor, čak i od strane crkava. Nažalost, ta je borba bila izgubljena. Njemački ustav kaže da su “Briga o djeci i njihov odgoj prirodno pravo roditelja te njihova prvenstvena obaveza” (Njemački ustav, čl. 6)[1]. Ipak, Bavarski administrativni sud donio je 1986. godine odluku da je garantirano ustavno pravo roditelja da odgajaju djecu ograničeno općom školskom obavezom.[2]
Svi apeli roditelja za oslobađanje od obavezne nastave spolnog odgoja, kao i pravo na kućno školovanje (homeschooling), bili su odbačeni. U mnogim slučajevima kada su roditelji s obzirom na svoju vjeru i uvjerenja pokušali djecu držati podalje od te nastave, određivale su se novčane kazne, a neki su roditelji čak bili lišeni i prava skrbi nad djecom.[3]
Država i sve organizacije koje su surađivale na tom području i koje su radile s mladeži, posebice pro familia, njemačka podružnica [organizacije] International Planned Parenthood (IPPF) (vidi više na www.profamilia.de, op. ur.), sebi su postavile za cilj seksualizaciju mladeži, ali također i djece. Antropološka krilatica na koju se pozivaju glasi: djeca su seksualna bića od rođenja. To nikada nije dokumentirano niti dokazano. Ističu se tvrdnje da djeca imaju potrebu seksualnog zadovoljavanja, kao i pravo na to. U tome ih trebaju podržavati roditelji i odgajatelji. Seksualna aktivnost djeteta u dobi novorođenčeta znak je (njegova) zdravog psiho-seksualnog razvoja.
Nešto što je započelo kao seksualno osvješćivanje mladeži u razdoblju sazrijevanja pretvorilo se u totalitarni napad na spolni identitet kroz seksualizaciju djece još od kolijevke. Put od “seksualnog osvješćivanja” putem “seksualnog odgoja” do “seksualnog formiranja” uz pomoć “emancipacijske” pa čak i “neo-emancipacijske seksualne pedagogije” postaje put prema potpunoj demoralizaciji. Ti sadržaji sve više zauzimaju mjesto u školi, obavezni su za sve dobne skupine, a umetnuti su i u programe drugih predmeta te preko seksualnih pedagoga izvan škole. Sve se više koriste agresivne tehnike nepovratnog utjecanja na djecu i mladež. One rezultiraju blokadom glasa razuma, slamanjem osjećaja stida i aktiviranjem seksualnog poriva te likvidacijom svih moralnih normi.
To konkretno znači seksualizaciju djece i mladeži kroz:
Poticanje masturbacije od ranog djetinjstva.
Učenje prihvaćanja homoseksualizma putem knjižica za djecu sa sličicama.
Likvidacija pojma obitelji koja se pojavljuje isključivo u raspadnutim formama kao što su: patchwork (nova obitelj sastavljena od “ostataka” razvedenih obitelji, op. ur.), samohrani odgojitelj ili istospolne zajednice.
“Igre doktora” u vrtićima.
Pripremanje za “prvi put” u bilo kojoj dobi.
Izobrazba djece da budu eksperti za kontracepciju, učenje kako se stavlja prezervativ na plastični penis (Bettina Wulff-supruga bivšeg njemačkog predsjednika Christiana Wulffa i velika zagovarateljica “seksualnog prosvjećivanja” djece, op. ur.), kontracepcijska pilula predstavljena kao kozmetički proizvod.
Upoznavanje sa seksualnim tehnikama: petting, erogene zone, oralni i analni seks.
Privikavanje na pornografiju.
Predstavljanje abortusa kao nikakvog problema, te osiguranje diskrecije pred roditeljima.
Sve se to prezentira riječju i slikom, atraktivno, jezično živopisno i u grafici koja je prilagođena djeci i mladeži. Od onoga što je ponuđeno ne prakticira se sve u svakoj školi i vrtiću, niti jednako radikalno, ali to je osnovna tendencija seksualne pedagogije.
Pod izlikom “odgovornog” odnosa spram vlastite seksualnosti obvezujućim se drži još samo jedno pravilo: možeš činiti ono sa čime se slaže tvoj seksualni partner. To je zapravo kvadratura kruga (misli se “nerješiv problem”, op. ur.) gdje tu granicu mogu priznati samo oni koji su sami ovladali samokontrolom. Milijuni mladih i odraslih koji se prepuštaju seksualnim užitcima nisu, kao što vidimo, dorasli tome. Seksualni promiskuitet kod same mladeži i djece čudovišni je slijed takve situacije i njihov broj raste do masovnih razmjera. Važnu ulogu u tim procesima igraju mobilni telefoni i Internet. Cybermobbing, odnosno klevetanje i ponižavanje pojedinaca preko Interneta, najčešće se odvija na seksualnoj bazi i širi se neizmjerno brzo.
“Emancipirana seksualna pedagogija” predstavlja se kao “znanost”. Njezini aktivisti zauzimaju poprilično visoke položaje na sveučilištima i objavljuju svoje knjige u istaknutim pedagoškim izdavačkim kućama. Ciljevi seksualne revolucije skrivaju se pod krinkom profesionalizma i kompetencije stručnjaka, uslijed čega postaje moguća njihova realizacija na društvenom i političkom polju.
Sjedišta institucija koje se bave seksualnom pedagogijom
Rasadište kadra seksualne pedagogije je Institut za seksualnu pedagogiju u Dortmundu (Institut für Sexualpädagogik), zajedno s Društvom za seksualnu pedagogiju (Gesellschaft für Sexualpädagogik) te s Udruženjem seksualnih pedagoga (Sexualpädagogische Allianz). Te institucije surađuju sa svojim podružnicama u Austriji, Švicarskoj, te u drugim zemljama.
Društvo za seksualnu pedagogiju na Sveučilištu u Kielu pod vodstvom prof. dr. Uwe Sielerta predstavlja se kao međunarodno strukovno udruženje seksualnih pedagoga. Osnovano je 1998. godine i ima 70 članova iz Njemačke, Austrije, Irske i Grčke. (Dame i gospoda u publici ozbiljno bi trebali provjeriti da li je i u Poljskoj to Društvo započelo sa svojom aktivnošću).
Od 2008. Društvo uzima kao zaštitni znak slovo “Q” (od riječi queer kao oznake bilo kojeg oblika seksualne orijentacije suprotne od hetero) i nastoji postići da se “seksualne pedagoge” u čitavoj Europi prizna kao strukovnu grupaciju.
Čime se primarno bavi Društvo za seksualnu pedagogiju?
Društvo za seksualnu pedagogiju (Gesellschaft für Sexualpädagogik) svoj rad temelji na sljedećim temama: (prije svega treba znati što se krije pod pojmovima kojima se služi gender (rodna) politika)
Istraživanje i praćenje seksualne socijalizacije koja traje čitav život. To znači: seksualizacija od kolijevke pa do groba.
Pluralizacija oblika suživota, odnosa, ljubavi. To znači: likvidacija braka i obitelji.
Uklanjanje kulturnih, etničkih i religijskih granica. To znači: uništenje fundamentalnih vrijednosti društva.
Široko poimanje spolnog identiteta i seksualnosti. To znači: uništenje spolnog identiteta muškarca i žene, propagiranje seksualne “raznorodnosti”.
Razvijanje mogućnosti seksualnog samoodređenja i sposobnosti stvaranja odnosa s drugim spolom. To znači: uvođenje u sve vrste seksualnih tehnika.
Prevencija seksualnog nasilja. To znači: seksualizacija djece i mladeži.
Otvaranje novih područja iskustava kroz nove medijske tehnologije. To znači: interaktivni seks putem Interneta.
Savezna središnjica za zdravstveno prosvjećivanje (Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung) (BZgA) izrađuje i besplatno izdaje u milijunskim primjercima brošure na temu seksualnog odgoja. Jednako tako održava internetske stranice koje služe za indoktrinaciju mladeži: (www.sexualaufklaerung.de, www.loveline.de, www.schule.loveline.de, www.komm-auf-tour.de).
Pro familia, kao njemačka podružnica [organizacije] International Planned Parenthood Federation (IPPF), provodi seksualnu edukaciju u školama, a ujedno je i najveći pružatelj usluga abortiranja. Tako si stvara svoju vlastitu klijentelu. Isto tako, i katoličke organizacije poput Društvene službe katoličkih žena (Sozialdienst katholischer Frauen) i Caritasa provode seksualni odgoj i obrazuju svoje djelatnike u Institutu za seksualnu pedagogiju.
Sadržaj i metode seksualne pedagogije
Pozabavimo se pobliže sadržajem seksualne pedagogije. Od čitave gomile seksualno-pedagoške literature uzmimo primjerice pojedine naslove. Ciljevi i sadržaji u svim su materijalima jedni te isti: seksualizacija djece od rođenja.
“ABC maloga tijela – Leksikon za djevojčice i dječake)” (Das kleine Körper-ABC. Ein Lexikon für Mädchen und Jungen)
Mala knjižica sa sličicama (7,5×7,5 cm) naći će se u svakoj dječjoj ručici i veselo je opremljena. Predstavlja se kao leksikon od A do Ž. Ciljana demoralizacija djece i mladeži isporučena je u vidu detaljnoga stručnog znanja u formi “leksikona”, na način da odvrati pažnju od etičkih principa koji stoje iza definicija.
Citati, koji će sada biti pročitani, pogađaju u moj osjećaj dostojanstva i jako mi je žao što sam primorana predstaviti Vam ono što se očekuje od djece u školama:
“Prvi put”: seksanje po prvi put ne mora boljeti niti se pritom mora krvariti. Neki prvi putevi su sjajni, dok je druge bolje zaboraviti. Dodirivanje testisa može biti ugodno i lijepo. Poljubac u vrat… po unutrašnjoj strani bedra. Erogene zone kod ljudi nalaze se na različitim mjestima, možeš ih istraživati i otkrivati.
Klitoris se nalazi sprijeda, između malih stidnih usana. Dodirivanje klitorisa može pružiti dosta užitka.
Kondomi… mogu se kupiti u različitim bojama, veličinama i okusima. Zahvaljujući njima moguće je izbjeći trudnoću te zarazu AIDS-om i drugim spolnim bolestima. (Sličica: penis u erekciji sa stidnim dlakama, testisima i kondomom).
Biti lezbijka za neke je ljude neobično, ali to je sasvim normalno. Baš kao što se može imati želja za čokoladom, jednako tako muškarci i žene mogu imati želju za seksom.
Orgazam je moguće doživjeti kao eksploziju u vlastitom tijelu. Taj lijep osjećaj moguće je iskusiti kada se sam miluje po klitorisu, prsima, penisu ili testisma.
Pettingom je isto tako moguće dovesti se do orgazma, bez spolnog odnosa, a pritom imati mnogo ugode. Područje oko vagine nazivamo “stidnim mjestom” (na njemačkom “stid” – Scham). Ipak, taj izraz nije najprikladniji jer se žene i djevojke toga mjesta uopće ne moraju stidjeti.
Samozadovoljavanje… označava istraživanje vlastitog tijela, maženje po prsima, klitorisu, penisu, po velikim i malim stidnim usnama te drugim mjestima. I to nije niti nezdravo niti škodljivo, sve je to sasvim OK.
Izvor: www.zdravstveniodgoj.com
[1] Njemački ustav (Grundsgesetz für die Bundesrepublik Deutschland), čl. 6 [Brak i obitelj; vanbračna djeca], st. 2: (1) Brak i obitelj nalaze se po posebnom zaštitom državnog poretka. (2) Skrb i odgoj djece prirodno su pravo roditelja i dužnost koja pripada prvenstveno njima. Država će ih nadzirati u obavljanju ove dužnosti.”
[2] Presuda Bavarskog administrativnog suda (Bayerische Verwaltungsgericht) iz 1986. godine: „Opća školska obaveza, kao i daljnje dužnosti koje proizlaze iz nje, ograničavaju na izvjestan način zajamčeno roditeljsko pravo da određuju odgoj svoje djece prema članku 6. stavku 2. točki 1. Njemačkog ustava “.
[3] Opširna izvješća vidi na katoličkoj stranici posvećenoj, između ostaloga, protivnicima “državne seksualizacije”: www.medrum.de. Pretraga „Salzkotten“ o slučajevima prisiljavanja djece na nastavu spolnog odgoja, posebno vijesti od 14.02.2012.,01.01.2011., 09.09.2010., 08.04.2010., 25.09. 2010., 11.08.2009.
