Nikolaj Berdjajev: Materijalizam uništava vječiti duh (1934.)
Uvodni proslov: Nikolaj Berdjajev, ruski je filozof kršćansko-egzistencijalističke škole te se ubraja među najcjenjenije ruske filozofe.
Na Berdjajeva je znatno utjecao Dostojevski, a zajednička im je poveznica što su oba u mladosti bili revolucionarni socijalisti, a završili su kao kršćanski egzistencijalisti.
{jathumbnail off}Progonjen u Carskoj Rusiji, a od sovjetske vlasti prognan u Europu gdje ga danas mnogi smatraju najvećim ruskim filozofom. Iako ga se ne može smatrati Euroazijcem dijelio je mnoge njihove stavove te utjecao na njih. Svoj stav o euroazijstvu objašnja u radu „Euroazijci“, a euroazijstvo kritizira jer je više temeljeno na „nužnosti“, nego na „slobodi“ te na „kolektivu“ a nego na „pojedincu“. Prijevod poglavlja iz “Buržujskog uma”, euroazijskahrvatska.
“Ne može se tolerirati kompromis s buržoazijom i njihovim merkantilističkim, mehanicističkim i egoističkim vrijednostima.” – Aleksandr Dugin
Materijalizam uništava vječiti duh
Civilizacija je po svojoj prirodi „buržujska“ u najdubljem smislu riječi. „Buržoazija“ je sinonim s civiliziranim kraljevstvom ovog svijeta, civiliziranom voljom prema organiziranoj moći i užicima života. Duh civilizacije je duh srednje klase, on je privezan i pribijen za iskvarene i prolazne stvari i boji se vječnosti. Biti buržuj (građanin) je stoga biti rob materije i neprijatelj vječnosti. Usavršena europska i američka civilizacija uzdigla je industrijsko-kapitalistički sustav, koji zastupa ne samo moćan ekonomski razvoj nego i duhovni fenomen uništenja duhovnosti. Industrijski kapitalizam civilizacije dokazao je da je uništavatelj vječnog duha i vjerskih tradicija. Moderna kapitalistička civilizacija je u biti ateistička i neprijateljska prema ideji Boga. Zločin ubojstva Boga mora biti položen pred njezina vrata, prije no pred vrata revolucionarnog socijalizma, koji je jedino prilagodio sebe civiliziranom buržujskom duhu i prihvatio njegovo negativno nasljeđe.
Industrijsko-kapitalistička civilizacija, istina je, nije potpuno odbacila religiju: ona je spremna prihvatiti njezinu pragmatičnu korisnost i nuždu. Stoga religija, koja je pronašla simbolični izraz u kulturi, postaje pragmatična u civilizaciji. Ona se može, doista, pokazati korisnom i praktičnom u organizaciji i njegovanju života. Civilizacija je po svojoj prirodi pragmatična. Popularnost pragmatizma u Americi, klasičnoj zemlji civilizacije, ne treba izazivati iznenađenje. Socijalizam u drugu ruku, odbacuje pragmatičnu religiju, ali pragmatično brani ateizam kao suštinski korisniji za razvoj životnih snaga i svjetsko zadovoljenje velikih masa čovječanstva. No pragmatičan i koristan pristup kapitalizma biva stvarni uzrok ateizma i duhovnog bankrota. Koristan i praktično postojeći bog kapitalima ne može biti istinski Bog. On može biti lako razotkriven. Socijalizam je negativno istinit. Bog religijskog otkrivenja i simbolične kulture je davno nestao iz kapitalističke civilizacije, upravo kao da je ona odustala od Njega.
Kapitalistički sustav sije sjeme svoje vlastite destrukcije potkopavajući duhovne osnove ljudskog ekonomskog života. Rad gubi svu svoju duhovnu vrijednost i opravdanje, i kao rezultat donosi optužnicu protiv cijelog sustava.
Civilizacija je nemoćna shvatiti svoj san dugotrajnog uvećavanja same sebe. Kula Babilonska će ostati neizgrađena.
N. Berdjaev
