Jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srca ljudi?
Ručak s predsjedništvom Nacionalne konferencije brazilskih biskupa
{jathumbnail off}Posljednja točka Papina programa šestog dana apostolskog pohoda Brazilu 27. srpnja prije bdjenja s mladima, jedne od središnjih točaka Papina pohoda, bio je ručak s predsjedništvom Nacionalne konferencije brazilskih biskupa koja broji 275 crkvenih pokrajina, te s kardinalima i brazilskim biskupima u Nadbiskupskom dvoru u Rio de Janeiru.
Rezultat pastoralnog rada ne oslanja se na bogatstvo sredstava, već na kreativnosti ljubavi. Potrebni su i upornost i organizacija, ali prije svega treba znati da snaga Crkve ne prebiva u sebi samoj već se krije u Božjim dubokim vodama, u koje je ona pozvana baciti mreže, rekao je Papa. Crkva se, nadalje, ne smije udaljavati od jednostavnosti. Ponekad gubimo one koji nas ne razumiju jer smo izgubili jednostavnost, „uvozeći” izvana također jednu racionalnost koja je tuđa našem narodu. Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju „uloviti” Boga u dubokim vodama njegova otajstva. Papa Franjo se zatim usredotočio na učenike iz Emausa, koje je sablaznio prividni Mesijin poraz. Osvrnuo se pritom na one koji napuštaju Crkvu koja se „možda čini previše hladnom, možda previše autoreferencijalnom, možda previše zatočenom u vlastite stroge jezike. U pogledu te situacije trebamo Crkvu koja se ne boji izaći u njihovu tamu”, rekao je Papa. Trebamo Crkva koja je kadra presresti ih na njihovu putu. Trebamo Crkvu koja se zna upustiti s njima u razgovor. Trebamo Crkvu koja zna zapodjenuti dijalog s tim učenicima, koji, bježeći iz Jeruzalema, besciljno lutaju, sami, s vlastitim razočaranjem, razočaranošću kršćanstvom koje smatraju besplodnim, nesposobnim dati smisao, rekao je Papa.
Mnogi su se zaljubili u globalizaciju koja ima u sebi nešto doista pozitivno, ali mnogima promiče tamna strana kao što je gubljenje iskustva pripadnosti bilo kojem gnijezdu, razdor u obiteljima, nesposobnost ljubiti i praštati. Pošto im se velika Crkva učinila nečim što je izvan njihova dosega, mnogi su se dakle dali u traganje za nečim drugim i doživjeli novo razočaranje. Javlja se dakle jedno središnje pitanje: jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srce? Crkva kadra ponovno dovesti u Jeruzalem? U svijetu u kojem privlači sve ono što je brzo, poput interneta, ali se istodobno osjeća očajnička potreba za mirom, Papa se pita jesmo li još uvijek kadri pokazati veličinu ljubavi u poniženju križa. Trebamo dakle Crkvu koja je kadra pomoći ljudima da osjete da je ona „naša Majka”. Papa je zatim podsjetio na neke izazove za Crkvu u Brazilu, kao što su odgoj i izobrazba poslužitelja koji su kadri zagrijati srca ljudi, duboka revizija struktura za odgoj i izobrazbu, stručna izobrazba na svim razinama, misija, okretanje Crkve onima koji trebaju razumijevanje, opraštanje, ljubav, ojačati obitelj koja ostaje bitna stanica za društvu i Crkvu, mladi i žene. U društvu, istaknuo je Papa, Crkva traži samo jedno: slobodu naviještanja evanđelja na cjelovit način, i onda kada je to u suprotnosti sa svijetom. Crkva želi uprisutniti onu nematerijalnu baštinu bez koje se društvo rastače, a gradove bi zagušili vlastiti zidovi, duboki jazovi, barijere. Crkva ima pravo i dužnost držati upaljenim plamen čovjekove slobode i jedinstva, rekao je Papa koji je na kraju pozvao na očuvanje stvorenog svijeta.
