Papa Franjo: Boga možemo susresti ljubeći Isusove rane u najslabijoj braći
Za susret sa živim Bogom potrebno je nježno poljubiti Isusove rane na našoj gladnoj, siromašnoj, bolesnoj, utamničenoj braći – istaknuo je papa Franjo u srijedu, 3. srpnja, na Misi u Domu Sveta Marta, tumačeći Evanđelje iz liturgije na današnji blagdan svetoga Tome Apostola.
Na Misi su bili nazočni svećenici i suradnici Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, zajedno s predsjednikom vijeća kardinalom Jean-Louisom Tauranom.
{jathumbnail off}Isus nakon Uskrsnuća dođe među apostole, ali Toma nije s njima. Htio je da pričeka tjedan dana – objasnio je papa Franjo – Gospodin zna zašto čini neke stvari. I svakomu od nas daje toliko vremena koliko misli da je za nas najbolje. Tomi je dao tjedan dana. Isus se očituje kroz svoje rane. Cijelo je Njegovo tijelo bilo čisto, prelijepo, puno svjetla – istaknuo je Papa – ali rane su bile tu, i tu su još i sada; i kada, na svršetku svijeta, Gospodin dođe, pokazat će nam svoje rane.
Toma, da bi povjerovao, želio je svoje prste staviti u te rane. Bio je tvrdoglav – rekao je Sveti Otac te dodao – Ali, Gospodin je želio upravo jednoga tvrdoglavca kako bismo mi shvatili nešto veće. Toma je vidio Gospodina, bio je pozvan staviti prst u ranu od čavala, staviti ruku na bok, i nije rekao: ‘Istina je, Gospodin je uskrsnuo!’ – primijetio je papa Franjo. Ne! Išao je dalje te rekao: ‘Bog!’ On je prvi učenik koji je nakon Uskrsnuća ispovjedio Kristovo božanstvo.
Tako se shvaća Gospodinova namjera, kada je učinio da Toma čeka – objasnio je potom papa Franjo – Uzeo je njegovu nevjericu, ali ne kako bi potvrdio Uskrsnuće, nego svoje božanstvo. Put prema susretu s Isusom-Bogom jesu Njegove rane – napomenuo je Sveti Otac ističući da drugoga puta nema. U povijesti je Crkve, na putu prema Bogu, bilo pogrješaka. Neki su vjerovali da živoga Boga, kršćanskoga Boga možemo naći na putu razmatranja. Koliki se tako izgube na tom putu, i ne stižu – primijetio je Papa. Možda stignu do poznavanja Boga, ali ne i do Isusa Krista, Sina Božjega, druge Osobe Presvetoga Trojstva. Do toga ne dolaze. To je put gnostika, zar ne? – upitao je Sveti Otac te primijetio – Dobri su, rade, ali to nije pravi put. Vrlo je slojevit, a ne vodi u dobru luku.
Drugi su pak mislili da se, kako bismo došli do Boga, imamo podvrgnuti mrtvenju, da imamo biti strogi, i izabrali su put pokore; samo pokora i post. Ali ni oni nisu došli do živoga Boga, do živoga Isusa Krista. To su pelagijci koji vjeruju da svojim naporima mogu stići. A Isus nam govori da je put za susret s Njim pronalaženje Njegovih ranâ. Isusove rane možeš pronaći čineći milosrdna djela, dajući tijelu, i duši – rekao je Sveti Otac te dodao – ali ističem, tijelu svojega ranjenoga brata, jer je gladan, jer je žedan, gol, ponižen, jer je rob, jer je u zatvoru, jer je u bolnici.
To su danas Isusove rane. I Isus od nas traži da učinimo čin vjere, Njemu, ali putem tih ranâ. Odlično! Osnujmo zakladu za pomoć svim tim ljudima, i učinimo dobre stvari kako bismo im pomogli – primijetio Sveti Otac te upozorio – To je važno, ali ako ostanemo na toj razini, bit ćemo samo čovjekoljupci. Međutim, mi moramo dodirivati Isusove rane, moramo milovati Isusove rane, liječiti ih nježnošću, moramo ljubiti Isusove rane, i to doslovno. Sjetimo se, što se dogodilo svetomu Franji kada je zagrlio gubavca? Isto što se dogodilo Tomi: njegov se život promijenio! – istaknuo je papa Franjo.
Kako bismo dodirnuli živoga Boga – napomenuo je Sveti Otac – nije nam potreban dopunski tečaj, nego da bismo ušli u Isusove rane dostatno je izići na ulicu. Molimo od svetoga Tome milost da imamo hrabrosti ući u Isusove rane svojom nježnošću, i sigurno ćemo dobiti milost štovanja živoga Boga – rekao je na kraju papa Franjo.
RV
