Kako se vrijeđa inteligencija javnosti
Generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, pozvao je da se UN inspektorima odmah dopusti pristup lokacijama na kojima je navodno izveden napad kemijskim oružjem
{jathumbnail off}”Ne vidim niti jedan dobar razlog zašto bi bilo koja strana, vlada ili opozicija, odbila ovu mogućnost da se sazna istina”, rekao je šef UN-a gostujući na diplomatskom forumu u Seulu.
U isto vrijeme pojavili su se medijski napisi koji sugeriraju kako je Rusija za vrijeme izvanredne sjednice UN Vijeća Sigurnosti blokirala UN rezoluciju koja je, navodno, pozivala na promptnu istragu informacija o kemijskom napadu. “U potpunosti je kriva interpretacija da je Rusija nešto blokirala u UNVS-u, te izjave nisu istinite”, stoji u izjavi ruskog Ministarstva vanjskih poslova.
Nadalje, Rusija ističe kako je Sirija spremna za “maksimalnu suradnju” s UN istražnim timom po pitanju optužbi za korištenje kemijskog oružja.
Iz ureda Ban Ki-moona ističu kako se “formalni zahtjev po ovom pitanju upravo šalje iz UN-a vlastima u Siriji” te kako se očekuje “pozitivan odgovor bez otezanja”. Prošlo je više od 48 sati od navodnog napada i UN tek sada šalje formalni zahtjev na temelju kojeg bi sirijska vlada trebala omogućiti pristup UN timu na spomenutim lokacijama.
U isto vrijeme medijski napisi tvrde kako su “prvih 48 sati” ključni za otkrivanje istine o napadu te kako zato Rusija i Sirija odugovlače pokretanje istrage. Kako Rusija i Sirija odugovlače pokretanje istrage ako je formalni zahtjev podnijet tek sada?
Što se tiče samog napada, velik broj amaterskih video i foto zapisa sugerira kako se on zaista dogodio. Napad se i dalje vodi kao “navodni napad” jer niti jedna treća strana u ovom trenutku isti ne može neovisno potvrditi, no ukoliko svi vizualni dokumenti nisu fabricirani – što nije za vjerovati – gotovo sa sigurnošću može se tvrditi kako je napad nekim opasnim kemijskim oružjem izveden u okolici Damaska prije 48 sati.
No, imajući u vidu magnitudu samog napada, kao i vrijeme i mjesto, bilo bi krajnje neodgovorno da se ne upitamo – cui bono, tj. tko od ovoga ima koristi? Vojska i vlada nemaju apsolutno nikakve koristi od ovakvog napada, a ovo su razlozi:
– još od proljeća ove godine isključivo vojska ostvaruje napredak na terenu
– prostor oko Damaska danas je pod znatno većom kontrolom vojske nego ranije
– u Damasku se nalaze UN inspektori, na samo 30 minuta od lokacije napada
– napad ovakve magnitude ne može se “sakriti”
– kemijski napad u rat uvodi stranu vojnu intervenciju
– s obzirom na implikacije kemijski napad u ovom trenutku bio bi najgluplji potez u povijesti modernog ratovanja
Koje koristi ima opozicija od napada?
– direktna vojna pomoć SAD-a i drugih stranih sila
– nakon niza materijala u kojima se otkrivaju njihovi masakri i zločini nad civilima, sada mogu sebe prikazati kao žrtvu
– prekid aktualne vojne ofenzive protiv njihovih zadnjih uporišta u okolici Damaska
Nije uopće bitno koju stranu pojedinac podupire u ovom ratu – iz vojno-taktičke perspektive on se mora složiti kako ovaj incident ide u potpunosti u prilog pobunjenicima te u potpunosti na štetu sirijske vojske i vlade.
Ako se ovdje radilo o terorističkom napadu kemijskim oružjem protiv civila, kako se isti mogao izvesti? Naime, trenutak je bio pogodan, jer vojska je upravo u tim trenucima gađala upravo ove lokacije za koje se spominje da su napadnute kemijskim oružjem. O tome postoje dokazi na stranicama sirijskih medija koji potvrđuju ofenzivu vojske protiv pobunjeničkih uporišta u okolici Damaska. Pridodajmo tome kako UN tim nije kompetentan ustanoviti “tko je napao”, već “da li se napad dogodio”.
Drugim riječima, ako UN tim stigne na sporne lokacije, scenarij bi vjerojatno mogao biti ovakav:
1) UN tim ustanovljuje kako se dogodio napad kemijskim oružjem
2) UN tim ne ističe tko je i kako izveo napad
3) Mediji se pozivaju na informacije kako su ove lokacije upravo u trenutku kemijskog napada bile granatirane od strane sirijske vojske
4) Donosi se ishitreni zaključak kako to znači da je jedino vojska mogla stajati iza napada
5) Strana vojna intervencija u Siriji
No, postoje barem dva scenarija prema kojima vojska nije izvela ovaj napad:
1) Kemijsko oružje ili kemijske supstance aktivirali su sami pobunjenici
2) Za vrijeme granatiranja pogođena je zaliha kemijskog oružja koja se tamo nalazila ili ju je netko tamo postavio
Ako netko zaista želi kritizirati sirijsku vojsku, unatoč činjenici da se u Siriji vodi rat protiv stranih infiltratora i terorističkih skupina, može. Nema sumnje da su počinjeni brojni potezi koji bi se mogli pred međunarodnim sudom klasificirati kao ratni zločini, primarno kada govorimo o prekomjernom granatiranju gradova. U takvim kampanjama stradavaju brojni civili i to nije tajna. No, ovakvi potezi i potencijalna uporaba kemijskog oružja nešto su posve drugačije. Granatiranjem gradova sirijska vojska zna da neće uvesti strane vojne sile u sukob na terenu, dok kemijsko oružje znači upravo suprotno. Uporaba kemijskog oružja od strane vojske bila bi “zeleno svjetlo” za stranu vojnu intervenciju.
Sva logika upućuje na to kako napad nije izvela sirijska vojska jer bi tim napadom svjesno uključili SAD u rat protiv sebe. Toga je danas svjesna i javnost, no mediji svoju propagandnu misiju odmah usmjeravaju prema uništavanju zdrave logike. Na koji način? Danas se sugerira kako “nema logike da su sirijske vlasti izvele napad, jer bi tako odmogle same sebi”, no već u idućoj rečenici se konstatira kako vjerojatno ipak jesu jer su – slijedi tipičan primjer psihološke manipulacije čitatelja – “bliskoistočni diktatori su neuračunljivi”.
Drugim riječima, čitateljstvu koje tek površno prati rat u Siriji i koje uopće ne zna tko je sirijski predsjednik, niti su ikada pročitali neki od njegovih intervjua, sugerira se kako je Bashar al-Assad “krvoločni manijak” koji, eto, čak i po cijenu ulaska američke vojske u rat jednostavno nije mogao odoljeti prizoru djece ugušene kemijskim oružjem. Dok se jednima drsko vrijeđa inteligencija, za druge se pretpostavlja kako je uopće nemaju.
O kojim mi to “neuračunljivim” diktatorima na Bliskom Istoku zapravo govorimo? O bivšem iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu? Istom onom Husseinu koji je kemijskim oružjem napao Kurde 80-ih godina te koristio kemijsko oružje u ratu protiv Irana? Pomaže li činjenica da je Irak kemijske supstance dobivao uz dirketnu pomoć SAD-a?
Onda govorimo o pro-američkim “neuračunljivim” diktatorima, čiji je svaki potez tada bio praćen i odobren od strane američke administracije. A kada već govorimo o kemijskom oružju, sjeća li se netko rata u Vijetnamu? Da li termin “Agent Orange” zvuči poznato bilo kome danas? “Crvene linije” danas povlači zemlja koja se nije libila sama upotrijebiti kemijsko oružje protiv vojski i civila drugih naroda. Da ni ne govorimo o “oružju za masovno uništenje” i kako je okončan Drugi svjetski rat.
Bliskoistočni ratovi temeljeni su na lažima. SAD su lažima o oružju za masovno uništenje napali Irak i prouzročili smrt preko 1 milijun Iračana. Lažima se napala i Libija, lažima da Gaddafijeva vojska sprema masakr u Bengaziju te da “daju viagru vlastitim vojnicima” kako bi otpočeli kampanju masovnog silovanja.
Lažima se destabiliziraju i potkopavaju progresivne vlade Latinske Amerike, lažima se nastoji vojno okružiti Kinu i Rusiju i naposljetku – lažima se traži globalna dominacija.
Sve to ne znači da je laž na snazi i kada je riječ o događajima u okolici Damaska. Budimo korektni i ostavimo sve mogućnosti na stolu. Ako je sirijska vlada, koja se tako grčevito bori da ostane na vlasti, odjednom kolektivno izgubila razum i odlučila brutalno ubijati civile kemijskim oružjem, neka se to dokaže i neka snose posljedice. Neka se prilože neosporni dokazi za takve megalomanske tvrdnje, a u međuvremenu neka se javnost poštedi od uvreda na račun njihove logike i inteligencije. Ako Amerika toliko želi napasti Siriju, u konačnici će i je napasti, ali neće uspjeti sebe prikazati kao “humanitarca”.
izvor(i): Advance | SANA | Reuters | RT | AP
