Namjesto obećanoga jedinstvenoga i obvezujućega pravopisa, dobili smo još jedan preporučeni
Slučajevi Matičina i Institutova pravopisa pokazuju da se hrvatska jezična politika ne može graditi bez ili mimo baštine Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika koje je, na žalost, 8. svibnja 2012. ukinuto. Njegov rad i rješenja ostaju međutim nezaobilaznim dometom stručnoga i demokratskoga dijaloga i odlučivanja predstavnika svih institucija kojima je hrvatski jezik matična djelatnost pa je njegova obnova nužna
{jathumbnail off}Preporuka za uporabu Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u osnovnim i srednjim školama koja je iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odaslana 31. srpnja 2013. medijima, namjesto obvezujuće odluke, samo je potvrda onoga što su upućeniji u pravnu proceduru još u lipnju bili navijestili. Naime, ministar Željko Jovanović nema pravne mogućnosti da rečeni pravopis učini obvezujućim. Stoga ova preporuka, kako se u zaglavlju vidi, nema klasu upravnoga predmeta i nije napisana u obliku upravnoga akta nego privatnoga dopisa Institutu.
Još uvijek se dotjeruje
Riječ je, dakle, o preporuci temeljem povoljnih ocjena recenzenata toga pravopisa, koje, nota bene, nisu javno dostupne, a javnost do danas nije upoznata ni s konačnim sadržajem pravopisa koji se preporučuje jer je on još uvijek u fazi dotjerivanja i ispravljanja.
Preporuka je po definiciji povoljno mišljenje, povoljna ocjena o svojstvima koga/čega, ali pravno nikoga ne obvezuje, ne sadržava obvezatne pravne norme. Budući da ministrova preporuka nije i ne će biti objavljena u Narodnim novinama, ona, pravno gledajući, nije stupila na snagu da bi proizvodila pravni učinak propisa pa je nitko nije dužan primjenjivati.
S obzirom da se Preporukom pravopis odobrava za uporabu u osnovnim i srednjim školama, izvorište te podlogu toj preporuci trebalo bi tražiti u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. No, budući da se u Preporuci ne navodi temeljem kojega je članka toga (ili nekoga drugoga) propisa Preporuka donesena, valja zaključiti da su u Ministarstvu svjesni kako nemaju pravnu osnovu kojom bi ikoga obvezivali na takvo postupanje. Ministarstvo se jednostavno oslanja na svoj autoritet i očekuje da će se postupati onako kako ono preporučuje.
Četvrti pravopis
Uz trenutno tri postojeća pravopisa u hrvatskom školstvu pojavio se dakle i četvrti. Institut ne može biti zadovoljan preporukom jer su njegove ambicije bile mnogo veće: jedinstveni i obvezujući pravopis u svekolikoj javnoj uporabi. To, međutim, ne će ići bez Zakona o hrvatskom jeziku, koji, u provedbenom dijelu, među ostalim, treba regulirati i pitanje obvezujućega jedinstvenoga pravopisa u Republici Hrvatskoj, a time i hrvatskoga jezika kao jednoga od službenih jezika Europske Unije.
Nejasnoće i nedostatci mnogih hrvatskih zakona, nisu, kako vidimo, mimoišli ni hrvatsko školstvo. K tomu, kad je riječ o ovom pravopisu, valja dodati i proceduralne propuste tijekom tzv. javne rasprave, koji ozbiljno dovode u pitanje njezin legitimitet, a time i pravni legitimitet pravopisa, o čem je na stranicama Hrvatskoga tjednika već pisano.
Na kraju, otvara se i pitanje pravnoga statusa svih četiriju hrvatskih pravopisa u školskom optjecaju, koji je na klimavim nogama. Svi bi, zapravo, uključujući i one koji će biti napisani, nakon donošenja budućega Zakona o hrvatskom jeziku, trebali proći natječajnu proceduru i provjeru usklađenosti s njegovim odredbama. Slučajevi pak Matičina i Institutova pravopisa pokazuju da se hrvatska jezična politika ne može graditi bez ili mimo baštine Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika koje je, na žalost, 8. svibnja 2012. ukinuto. Njegov rad i rješenja ostaju međutim nezaobilaznim dometom stručnoga i demokratskoga dijaloga i odlučivanja predstavnika svih institucija kojima je hrvatski jezik matična djelatnost pa je njegova obnova nužna radi opće dobrobiti i stabilnosti jezične politike te razvitka struke.
dr. Nataša Bašić
Hrvatski tjednik
