Otvorena je sezona lova na hrvatsku pitku vodu
U inozemstvu se formiraju radne skupine koje planiraju privatizaciju hrvatske vode!
{jathumbnail off}Ostvaruje se možda i najveća noćna mora svih Hrvata – otvorena je sezona lova na hrvatsku pitku vodu. Kroz razgovor s najpoznatijim hrvatskim knjigovođom, Darkom Mihajlovićem, doznali smo jednu zastrašujuću činjenicu – banke u Švicarskoj formiraju radne skupine koje se bave samo jednim problemom – privatizacijom najvrjednijeg hrvatskog resursa: pitke vode! Mihajlović je s činjenicom upoznat iz prve ruke jer je i sam pozvan da bude član jedne takve radne skupine. Osim privatizacije hrvatske pitke vode, s Mihajlovićem razgovaramo i o talijanskim planovima da ‘opustoše’ hrvatsku obalu te drugim aktualnostima.
Europska komisija je prije nekog vremena preporučila Hrvatskoj da ponovo uvede ZERP, iako je Hrvatska bila ucjenjivana da ga se odrekne tijekom pregovora s Europskom unijom. Vi ste radili istraživanje o ZERP-u. Kako komentirate cijelu situaciju?
– Najkraći komentar bio bi da već 15 godina uporno ponavljam jedno te isto – Europskom unijom vlada čopor beskrupuloznih blefera i špekulanata. To bi bilo najkraće i najjednostavnije rečeno. Što se tiče istraživanja, ono je na vrlo egzaktan način pokazalo da će se dogoditi to što se dogodilo. Ovaj nagli obrat pokazuje da je talijanska politika svojim ribarima na određeni rok, a bez dodatnih troškova za ribare, ali i talijansku državu, uspjela osigurati prostor koji su oni mogli neograničeno eksploatirati. To je veliki uspjeh talijanske politike. Time su otklonili pritisak na svog ribara jer je talijanska strana Jadrana davno opustošena. A mi si postavljamo pitanje – što je učinila hrvatska politika da zaštiti hrvatske resurse i ribare? Apsolutno ništa. I u tom slučaju se ponovo pokazala sva amoralnost, beskrupuloznost i nepoznavanje stvari hrvatskih političkih elita, bez obzira na politički predznak. Pristali su na ucjenu, a sad je evidentno da se radilo o ucjeni; vidi se da su naše političke elite iste kao i one Europske unije – čopor beskrupuloznih špekulanata i blefera. Učiniti svojoj zemlji to što su oni učinili, pristati na takvu ucjenu, to na kraju mora završiti jako loše. I vidite kojom bahatošću i hladnoćom oni kažu da mi sada možemo proglasiti ZERP. I tu se ponovo vidi ono što uporno ponavljam – EU i neoliberalizam nemaju nikakve planove ni strategije ozbiljnog razvoja. Danas možeš, a sutra ćemo vidjeti što će biti. Svi pokazatelji su i onda govorili da će se ovo dogoditi. Talijani su očistili Jadran, a Hrvatska za to nije dobila ni euro. Imam osobno i stručno zadovoljstvo da se pokazalo da sam bio u pravu, unatoč kritikama koje sam doživio.
Jedan od rezultata politika koje su se vodile i još uvijek se vode je i sve brža rasprodaja hrvatskih nacionalnih resursa. Pretpostavljam da ste gledali ministra financija Slavka Linića prije nekoliko dana u Nultoj točki.
– Jesam.
Što vam je posebno upalo u oko?
– Mislim da je taj njegov nastup jedan od povijesnih. Vidi se potpuna odsutnost odgovornosti, znanja i potpuna amoralnost. U čemu je poanta njegova nastupa? Kad vaša kolegica kaže: ‘Ministre, ako ne uspijete prodati koncesije za ceste, što ćete onda?’, on odgovara: ‘Nemojte mi postavljati takvo pitanje. Pitajte me otkuda će se isplaćivati mirovine.’ I tako sam sebe ulovi u zamku. U jednoj varijanti govori da ćemo sve što ćemo dobiti koncesijom, prodajom CO i HPB-a, uložiti u proizvodnju i investicije. Ako će to uistinu uložiti u investicije, zašto je u toj emisiji četiri puta rekao da neće biti za mirovine? A kad pogledate državni proračun, mi bi sada stvarno, čak i ako nešto dobijemo prodajući posljednje obiteljsko srebro, i tako morali smanjiti i mirovine i plaće i sve svesti u realne okvire. Vidite koja je to bahatost, koliko on podcjenjuje svoje sugrađane. Ako nije tako, zašto plaši ljude? Radi sve što su radili svi prije njega – prodaj što možeš, kupi socijalni mir, a kasnije ćemo vidjeti. Kroz njegov se nastup vidjela vrlo jasna najava što će se kasnije događati. A dogodit će se sljedeće.
2002. godine bio sam član radne skupine u Zurichu koja je bila zadužena za predviđanje optimalnih uvjeta za razvoj turizma. Kad sam se vratio u Zagreb, rekao sam kolegama i ljudima, za koje sam mislio da su ozbiljni, da sam na stolu vidio kartu našeg Jadrana i obale. Sva brodogradilišta bila su prekrižena. Crvenim flomasterom bio je zaokružen samo Trogir i na njemu je pisalo Little Dubrovnik. Kad sam pitao što im to znači, odgovor jednog od predstavnika investitora, koji zastupaju špekulativni kapital, bio je da su ih Talijani zamolili da učine sve što mogu da izbrišu hrvatska brodogradilišta i sve pretvorimo u marine i hotele. Što se tiče Trogira, povijesnu jezgru su planirali očuvati, a sve ostalo izbetonirati, kao što rade u Španjolskoj.
Da se vratimo na Linića. Kako ga je novinarka pritiskala pitanjima ima li plan B, C, D… on je polako uzmicao i rekao da ćemo na kraju možda nešto i prodati. O čemu se tu zapravo radi? Ako se netko javi na natječaj za državnu koncesiju, to će sigurno biti spekulativni kapital. Zašto bi predstavnici spekulativnog kapitala dali nekom tri milijarde kad znaju da ga mogu ucijeniti i dati mu 850 milijuna. Ili će nas tiskati politički tzv. vezanom trgovinom pa će reći: Dat ćemo vam tri milijarde za ceste, ali ćete nam vi dati koncesije za Gorski kotar na deset godina da posiječemo sve, do zadnje grančice.
U razgovoru prije intervjua ste mi rekli da ste dobili ponudu iz Švicarske vezano uz privatizaciju hrvatske vode. O čemu je točno riječ?
– To je ono što je najopasnije u cijeloj priči. Prije mjesec dana dobio sam ponudu od jedne kuće da budem član radne skupine koja treba napraviti pretprogram za privatizaciju voda u Republici Hrvatskoj. Zgrozio sam se i odbio. Dakle, ako smo u stanju u kojem smo danas, nemojmo se čuditi da će nakon mjesec-dva-tri ovaj ili neki drugi ministar reći da nemamo drugog izlaza nego dati šume ili vode u koncesiju. Špekulanti vani to znaju i tiskat će nas u tu točku. Danas naši političari vrište da je u Ustavu zapisano da je to općenarodno dobro. A ja sam siguran da bi ostvarili svoje bonuse i sebe održali na vlasti, da će povući i taj potez, ako ih ovi izvana stisnu. Nemojmo se čuditi ako danas godinu dana pred Sabor od Vlade dođe zahtjev za izmjenu Ustava ili Ustavni zakon temeljem kojeg RH sve svoje šume i vode daje u koncesiju. Tu je onda kraj. Mi, zahvaljujući svim hrvatskim politikama od neovisnosti do danas, imamo samo tri resursa koja privlače špekulativni kapital – obala, da je izbetoniraju, vode i šume. Jedino što ćemo moći izvoziti su sirovi drveni trupci i naši najizvrsniji sugrađani. U svemu drugom će nas blokirati. Sve će nam deklarativno dozvoliti, sva će nam tržišta biti otvorena, uz jednu malu ‘caku’ – nikad nam neće dozvoliti pristup jeftinom kapitalu. Tu je kvaka.
Je li česta pojava da se u inozemstvu stvaraju takve radne skupine koje planiraju privatizaciju prirodnih dobara?
– Da. One su dosta koncentrirane unutar Švicarske jer je neutralna. To je jednostavan sistem – oni ulaze svuda. To se dogodilo Rusima, zemljama iz Istočnog bloka. Jedini koji su se uspješno oduprli su Poljaci, svi ostali su pali. Kako se to radi? Oni znaju gdje su područja koja određeni stručnjaci dobro pokrivaju. Ja sam im, primjerice, zanimljiv zato što su procjene investicijskih rizika koje sam radio u svojih 30 godina pogođene skoro 95 posto. Oni gledaju samo koliko ti njima donosiš koristi. Angažiraju vas ili odvjetnički uredi ili agencije. A iza njih stoje predstavnici špekulativnog kapitala koji su povezani s bankama. Da sam pristao, moj bi zadatak bio da u pretprogramu pronađem pogreške i da za moguće investicijske rizike – socijalne, političke, ekonomske, pravne – kažem, ako se određeni rizik aktivira, kako će biti saniran. Oni se tada povlače konzultirati i sa svojim bankarima odlučuju hoće li u to ići. Nakon toga nastupa politika koja vrši pritisak. A naše političke elite pokazale su da ih se može lomiti kao suhu trsku.
Osim što će nas tiskati da im prepustimo šume i vode, Talijani sada pripremaju vršenje dodatnog političkog pritiska na sljedeći način: ‘Dat ćemo vam novac, ali našu ribarsku flotu morate pustiti sve do svoje obale’. Opravdanje će biti isto kao Linićevo – morali smo ih pustiti jer su nam dali pet eura pa sad dva mjeseca imamo za mirovine.
Tu se ne može dogoditi ništa dobro dok se u Hrvatskoj ne pojavi nova generacija mladih ljudi koji će znati stvar okrenuti drugačije. Puno je načina na koje se to može riješiti, ali naše političke elite preumorne su od bahatosti, nemorala i neznanja, njima je dobro i zašto da se gnjave. Potrebni su radikalni rezovi, ali očito nijedna politička opcija u Hrvatskoj to ne može.
