Protudruštvo i njegovi nositelji
Mladi znanstvenici otvoreno kažu kako se ne mogu baviti problemima hrvatskog gospodarstva jer u tome slučaju ne mogu steći uvjete za napredovanje. Takvim se pristupom hrvatska znanost dovodi na marginu društva, a Hrvatska u sve ovisniji položaj o multinacionalnim kompanijama koje su s financijskim sektorom nositelji modernog porobljavanja radnika.
{jathumbnail off}Dugogodišnji znanac kaže mi da bi aktualni sastav Ustavnoga suda Republike Hrvatske trebalo zvati sud za zaštitu zdravoga razuma. Takav naziv, ne treba dvojiti, nametnuo mu se nakon posljednjih odluka. Jednom je suspendirao kriterij od najmanje 25 tisuća riječi nametnut općeinformativnim dnevnim novinama pa će i te novine sada plaćati najniži porez od pet posto.Nedavno je Ustavni sud ukinuo Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja koje je donijelo Nacionalno vijeće za znanost, ne bez ‘blagoslova’ Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, o čemu svjedoči činjenica da se u obranu toga Pravilnika nije digao netko od osnivača Nacionalnog vijeća za znanost (Hrvatski sabor), štoviše potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner odlučno ga je kritizirao. Ministru znanosti, obrazovanja i sporta Željku Jovanoviću pred Ustavnim sudom u relativno kratkom vremenu pada već treća odluka. Nešto ranije Ustavni je sud vratio u demokratsku proceduru zdravstveni odgoj te zaustavio usklađivanje udžbenika s nepostojećim pravopisom, koji je ministar naručio od Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kako bi što potpunije ‘balkanizirao’ hrvatski jezik.
Aktualnom odlukom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Ustavni je sud zabranio bilo kakvu reviziju stečenih znanstvenih zvanja. Zaštićen je i hrvatski jezik i onaj dio znanosti (društvene znanosti) koje se bave nacionalnim temama. Istodobno zaključio je kako ograničavanje napredovanja gotovo samo preko stranih časopisa i pisanje na stranom jeziku ograničava slobodu znanstvenog stvaralaštva. Istodobno s time danas se nameće pitanje zašto je hrvatskoj znanosti onemogućeno sudjelovanje u ostvarivanju projekcije razvoja Hrvatske.
Posljednjom odlukom Ustavni je sud zahvatio društvene znanosti od nacionalnoga značaja, međutim, sa sličnim se problemom susreću prirodne i tehničke znanosti, gdje radovi moraju biti od fundamentalnog značaja i gotovo isključivo na engleskom jeziku. Mladi znanstvenici otvoreno kažu kako se ne mogu baviti problemima hrvatskog gospodarstva jer u tome slučaju ne mogu steći uvjete za napredovanje. Takvim se pristupom hrvatska znanost dovodi na marginu društva, a Hrvatska u sve ovisniji položaj o multinacionalnim kompanijama koje su s financijskim sektorom nositelji modernog porobljavanja radnika.
Protudruštvo u Hrvatskoj je vrlo organizirana tvorevina
Odluku Ustavnog suda o Pravilniku o napredovanju u znanstvena zvanja ministar znanosti iskoristio je za još jedan javni obračun s Ustavnim sudom. Pokušavajući dovesti u pitanje odluku Ustavnog suda, spominjao je proteklog tjedna po medijima lobiste po zagrebačkim fakultetima koji su doveli do navedene odluke te zaprijetio da će sljedeći sastav Ustavnog suda biti znatno stručniji.
{jathumbnail off}Što može reći o stručnosti ustavnih sudaca ministar koji je u dosadašnjem mandatu poznat samo po aferama jer svega čega se dotakne, pretvara se u pravilu u općenacionalnu aferu, zasebno je pitanje. Međutim, svojom najnovijom izjavom ministar znanosti podsjetio je javnost još jednom kako u Hrvatskoj funkcionira protudruštvo. Ono nije nikakav novum niti nepoznanica u stručnim, napose sociološkim i politološkim krugovima. Ono svoju misiju počinje s mesijanskim obećanjima, a završava kao destrukcija.
Protudruštvo u Hrvatskoj stoljećima funkcionira kao rijetko dobro organizirana tvorevina, suprotstavljena realnom društvu, hrvatskoj državi, naciji i narodu, nekad u okvirima carstva i kraljevstva, drugi put u okviru prošlostoljetnih totalitarnih sustava, i sada kao neoliberalni i neokomunistički konglomerat, koji Hrvatsku hoće pretvoriti u predziđe Europe, regionalni privjesak, kako bi ju zadržalo na periferiji modernizacije sa svim naslijeđenim problemima.
Puzajuća okupacija
Neokomunističke strukture okupirale su sve glavne institucije blokirajući razvoj hrvatskoga društva. Od uspostave hrvatske države, kao puzajuća okupacija, osvajala je instituciju po instituciju uspostavljajući svoju ideologiziranu matricu. Radi se o vrlo maloj, ali dobro organiziranoj skupini koja nadzire izvršnu vlast i javne medije, stvarajući dojam neke društvene snage i masovnosti. Paradoks je što su nositelji protudruštva često birani na izborima i legalno izabrani, ma što to značilo.
{jathumbnail off}Stvaranju protudruštva najveći je prinos dao američki multimilijarder Georg Soros svojim zalaganjem za razvoj tzv. otvorenog društva. Treba znati kako je Popperovo ‘otvoreno društvo’ sasvim nešto drugo od Sorosovih kukavičjih jaja koja raznosi svijetom gradeći po svojoj mjeri kvazidemokraciju i protudruštva. On sam u Hrvatskoj je udario temelje za novo protudruštvo koje sve više postaje glavna brana razvoju hrvatskoga modernog društva temeljena na europskim pravnim stečevinama.
Glavnom okosnicom protudruštva više nije mogla biti ona nacionalna skupina koja je pokazala svoju fašistoidnu agresivnost tijekom posljednjeg rata, zato se užurbano razvijao ‘nevladin’ sektor, najprije na račun razvikanog ‘filantropa’, a kasnije na račun poreznih obveznika, kao temelj protudruštva. Dok je protudruštvo bilo ograničeno na razne marginalne udruge, nije bilo opasnost za državu, kao sada kada su pristaše ideje protudruštva postali dionici same vlasti.
Projekti
Projekti nositelja protudruštva poznati su. Javni ih mediji stalno besplatno promiču, bez mogućnosti rasprave i uvažavanja stručnih stajališta. Mogu se prepoznati u inzistiranju na povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, lansiranju teze o građanskom ratu, a ne agresiji na Hrvatsku, u ‘novom i jedinstvenom’ Hrvatskom pravopisu, u prodaji Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, u tzv. monetizaciji hrvatskih autocesta da bi se navodno spasilo državu od bankrota, u uništavanju hrvatskih seljačkih domaćinstava, prepuštanju hrvatskog dijela Jadrana za bezobzirni ribolov strancima, prometnoj izoliranosti juga Hrvatske itd.
Oduzimanje svih nacionalnih atributa, razaranje i rasprodaja domicilnih gospodarskih subjekata glavni su strateški smjerovi na kojima inzistira protudruštvo, koje u pravilu uvijek nastupa protiv općeg interesa i realnog društva. Jedino demokratskim suprotstavljanjem nositeljima protudruštva može se otvoriti perspektiva hrvatskoga društva u cjelini, a napose njegovom gospodarstvu.
Zahlađenje političkih odnosa s Njemačkom, koja je mogla biti važan gospodarski partner, samo je posljedica funkcioniranja aktualnog protudruštva u Hrvatskoj, koje nema legitimitet u narodu, a održava se na vlasti zahvaljujući raznim manipulacijama, neučinkovitoj i slabo organiziranoj oporbi i uspavanim intelektualnim elitama koje još ne prepoznaju let ptica pred oluju.
Svi su izgledi da Hrvatska, kako bi se očuvalo protudruštvo pred demokratskim valom, postane uzorna policijska država, koja čuva periferiju od demokratskih procesa. Demonstraciju takvih trendova imali smo priliku već vidjeti u prigodi skupe zabave koju si je priredila upravljačka elita slaveći ulazak u Europsku uniju. Je li u Europsku uniju ušla Hrvatska ili protudruštvo? Ako je ušlo protudruštvo, onda opetovana upozorenja Nigela Faragea u Europskom parlamentu imaju puno opravdanje i treba ih primiti vrlo ozbiljno.
Izvor: Marko Curać/Hrvatski tjednik
