Taoci smo bolesne politike
Nevjerojatno da zemlja koja je izručila svoje generale odbija izručiti osobu koju sumnjiče za ubojstvo – u drugoj državi
{jathumbnail off}Kada bi u ovom trenutku upitali hrvatske građane, po čemu će pamtiti prve tjedne članstva u velikoj europskoj obitelji, gotovo sigurno bi odgovor većine bio po – Josipu Perkoviću.
Sapunica oko Josipa Perkovića odnosno neprihvaćanja Hrvatske da osobu koja je osumnjičena za sudjelovanje u ubojstvu u Njemačkoj osamdesetih godina prošloga stoljeća izruči Njemačkoj uoči same proslave ulaska Hrvatske u EU prerasla je u prvorazredni politički skandal.
Iako to nikada nitko nije htio potvrditi, upravo zbog toga vodeća europska političarka, njemačka kancelarka Angela Merkel nije htjela uveličati hrvatsku proslavu kraja dugogodišnjeg i trnovitog puta u Europsku uniju. Na kraju krajeva, upravo zbog Lexa Perković, cijela ceremonija proslave pomalo je pala u drugi plan.
Iako je već to bio znak da se Europa, a posebice Njemačka, ne slaže s hrvatskom izmjenom Europskog uhidbenog naloga koji je, osim Perkovića, na slobodi ostavio i nekoliko prekaljenih kriminalaca, vladajući nisu odustali. Naprotiv, premijer Zoran Milanović i dalje je odbijao kritike na svoj račun inzistirajući na tome da se ne štiti nikoga pa tako ni Josipa Perkovića.
Povlačio je razne adute, od toga da se tim izmjenama štiti hrvatske branitelje pa do toga da je nelogično da neke europske zemlje mogu usvajati izmjene Europskog uhidbenog naloga, a eto Hrvatska ne. No, hrvatska mu javnost, barem većina, nije vjerovala niti mu vjeruje. Građani su uvjereni da se u izmjene išlo isključivo zbog Josipa Perkovića. I njegove zaštite.
A da s izmjenama Europa nije oduševljena, pokazuje poruka potpredsjednice Europske komisije i povjerenice za pravosuđe Viviane Reding koja je, nakon što iz Zagreba nije pristigao odgovor hrvatskog Ministarstva pravosuđa vezano za zakon o europskom uhidbenom nalogu unatoč tome što je u petak 23. kolovoza istekao rok za slanje odgovora u Bruxelles, poručila da od Europske komisije očekuje jasnu kaznu Hrvatskoj.
Hoće li do toga doći i što će ta kazna značiti, u ovom je trenutku teško reći. No, dojma smo da je Hrvatska postala talac jednog čovjeka – Josipa Perkovića.
Nevjerojatna je činjenica da zemlja, koja je uz manje ili veće probleme izručila generale pobjedničke Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, odbija izručiti osobu za koju njemačko pravosuđe ima ozbiljne indicije da je sudjelovala u ubojstvu Stjepana Đurekovića davne 1983. godine.
Ako je Josip Perković uistinu sudjelovao u tom ubojstvu, onda za to treba odgovarati. S druge strane, ako je nevin, jedino mjesto na kojem to može dokazati je sud. Uistinu je nepotrebno da zbog jednog slučaja i jednog čovjeka Hrvatska već na samom početku EU članstva bude obilježena kao zemlja koje ne želi surađivati i prihvaćati EU norme i pravila ponašanja.
No, ako postoji neki razlog zbog kojeg Perković ni u kojem slučaju ne smije biti izručen Njemačkoj, onda o tome javnost treba biti obaviještena. U suprotnom će priče o tome kako ga ne žele izručiti jer puno zna o onima koji vladaju Hrvatskoj i o onima koji su vladali ovom zemljom, od naklapanja postati službena verzija cijele ove frke oko izmjena Zakona o europskom uhidbenom nalogu.
Vrijeme zaštićenih osoba i raznih mitova u Hrvatskoj je trebalo odavno završiti. Upravo zbog toga, Perković treba biti izručen Njemačkoj pa neka mu tamo dokazuju krivnju ili nevinost. Neka ga oslobode ako uistinu nema ništa s ubojstvom Stjepana Đurekovića. Ili, neka ga osude ako je u tome sudjelovao. Njegov slučaj nikako ne bi smio biti slučaj cijele zemlje. Tako bi, valjda, trebali razmišljati i vladajući.
Autor: Ivan Klarić/Politika plus
