Visoko učilište laži i obmane – Beograd
Beogradske Večernje novosti: Međugorje je nastalo nad srpskim žrtvama
{jathumbnail off}U tekstu kojeg se ne bi posramili ni najbolji majstori propagande, laži i konstrukcija, srbijanski najtiražniji dnevni list, Večernje novosti, udario je po svjetski poznatom svetištu u Međugorju. Nije to ništa novo, priča je već poznata i uhodana. No, iako smo mislili da su takve konstrukcije stvar prošlosti, članak Aleksandra Palića , pod naslovom ‘Kako je Međugorje postalo hrvatsko svetilište’, nas itekako demantira. Gomilom nabacanih teza, autor nas podsjeća na najcrnje dane srbijanske propagande s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, kada se preko novinskih stupaca pripremao teren za rat. Očito da su stare navike ostale, a poznato je da tipkovnica trpi svašta i svakoga. Ipak, teško se ne zamisliti nad činjenicom da je, u vremenima kada se cijeli svijet komunikacijski i tehnološki povezuje, u Srbiji javnost manipulirana ovakvim besramnim propagandnim člancima.
Vrli pisac neki tako je krenuo u pravi obračun s poviješću, Crkvom u Hrvata, Vatikanom, etnogenezom, lingvistikom, narodom i nacijom, pazeći da nešto slučajno ne izostavi. ‘Kraj prevare u Međugorju ili novi zamah za hrvatsko svetilište nastalo nad srpskim žrtvama?’ postavlja ‘ingeniozno pitanje’ na početku članka srbijanski novinar. Ide dalje, pa povezuje Drugi svjetski rat, događaje s početka 80-ih godina prošlog stoljeća iz Međugorja, a na kraju završava na nedavnoj hrvatskoj ‘povijesti’ – noćnim klubovima na Pagu. ‘Sve ovo odvija se pored mesta gde se nalaze kosti hiljade srpske dece i žena, ubijenih u dva logora’, kaže za tulumarenje na Zrću.
Sve je urota, zavjera, samo Srbi su žrtve, jame su pune njihovih kostiju, katoličke mise su za njega ‘propaganda ustaštva’, da nabrojimo samo neke bisere iz članka. Tekst kao da je pisan u maniri najbolje agipropovske propagande pod mentorstvom notornog krivotvoritelja povijesti Viktora Novaka. U isti kontekst se dovode različiti događaji iz povijesti koji jedni s drugima nemaju nikakvu poveznicu, pokazuje se duboko nerazumijevanje rada vatikanskih institucija, a čak ni Papi ne zna autor navesti točno ime (‘papa Franja’). No, u svakom ludilu ima sistema, tako i ovaj članak ne bi trebali shvatiti neozbiljno, već kao simptom stanja u jednom društvu koje nikako da se istrgne iz zagrljaja povijesnih zabluda.
‘Ovo zapravo uopće ne govori o Međugorju, nego svjedoči o stanju u Srbiji. Ništa se nije promijenilo u odnosu na ‘memorandumska vremena’. Na ovaj članak svakako treba obratiti pozornost, a napad na Međugorje jedna je od metoda ponovnog oživljavanja mita o srpskom stradanju’, kaže povjesničar Josip Jurčević.
Novinar Palić donosi i izjave dvojice sugovornika: jedan je povjesničar Dragan Petrović, a drugi je bivši ministar vanjskih poslova SRJ Vladislav Jovanović. Njih su se dvojica također ‘iskazali’ u zaključivanju, pa tako prvi smatra da je hrvatski nacionalni identitet ‘građen na katoličanstvu i suprotstavljanju Srbima’, dok drugi priziva tezu Jovana Dučića kako su Hrvati jezik usvojili od Vuka Karadžića. Ti mene zovi vojvodo, a ja ću tebe serdaru!
Povjesničar Jurčević smatra da ovakvi članci pokazuju da Srbija nije prošla katarzu nakon ratova koje su vodili 90-ih godina. ‘Očito je da Srbijom upravljaju strukture koje su sudjelovale u zločinim u ratovima 90-ih. Ne treba smetnuti s uma da su u nastanku Memoranduma SANU sudjelovali srbijanski intelektualci, poput pisca Dobriše Ćosića. Ovakvi tekstovi su apsolutno opasni čim se toliko energije troši na takve stvari. Koji su ciljevi ovakvih tekstova?’, pita se naš sugovornik.
O brojkama koje se spominju u tekstu, povjesničar Jurčević kaže da su to propagandne brojke koje ne počivaju na nikakvim stvarnim činjenicama.
Valja se posjetiti kako je prekapanje po kostima poslužilo i kao svojevrsna uvertira u rat i srpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Treba samo prolistati srbijanske novine iz tog vremena da se čovjek uvjeri kolika je razina političke mobilazicije bila u to vrijeme, a sve pod egidom otkopavanja ‘jama’ i ‘srpskih kostiju’. Stoga i ovakve konstrukcije iz srbijanskih medija ne treba shvaćati olako.
Izvor: Damir Galić/Dnevno.hr