Ivan Miklenić: Što sve otkriva jedna provala?
Vijest o provali u zagrebački stan udovice u udbaškom atentatu ubijenoga Stjepana Đurekovića pojavila se prvo u inozemstvu, konkretno u njemačkom dnevniku »Frankfurter Allgemeine Zeitung«. Zašto je ta, za Hrvatsku iznimno važna vijest, prešućena u gotovo svim domaćim medijima?
{jathumbnail off}Dio hrvatske javnosti, zahvaljujući Novoj TV, ipak je doznao za provalu u zagrebački stan udovice u udbaškom atentatu ubijenoga Stjepana Đurekovića. Gledajući profesionalno novinarski, ta vijest je iznimno intrigantna i relevantna te u normalnim okolnostima ne bi moglo biti medija koji imalo drži do svoga digniteta i svoje vjerodostojnosti, a da mu ta vijest ne postane tema. Štoviše, s pravom se u normalnom koliko-toliko demokratskom društvu očekuju i očitovanja mjerodavnih državnih služba kao i političara o takvom nemilom događaju. No sve je to izostalo, tek je vijest prenijela Nova TV, poneki portali i Večernji list (više nego indikativno!) u rubrici »Vijenci & kaktusi« u kojoj se ocjenjuje TV-program.
Ta vijest, za hrvatsku javnost politički sigurnosno i etički iznimno važna, pojavila se prvo u inozemstvu, konkretno u uvijek profesionalnom, serioznom i vjerodostojnom dnevniku »Frankfurter Allgemeine Zeitung« koji izlazi u Njemačkoj. Ta činjenica snažno podsjeća na vremena kad su istinu o događajima (osobito o brojnim nepodopštinama komunističkog režima) u bivšoj saveznoj državi donosili strani mediji, a domaći su ih ili prešućivali ili krivotvorili. Više je nego zastrašujuće ako je razlika između stanja u bivšoj saveznoj komunističkoj državi i današnjoj Hrvatskoj, kad je riječ o takvim pojavama, samo u tome što je sada vijest ipak, makar s nekoliko dana zakašnjenja, procurila u javnost kroz malobrojne medije. Do zaključenja ovoga teksta nije se javno oglasilo niti jedno državno tijelo, niti jedan političar – kao da je riječ o jednoj od gotovo svakodnevnih provala u kiosk.
Ta je provala, bez sumnje, prvorazredni politički i sigurnosni incident. Iskazivanje je to krajnje bešćutnosti prema udovici, starijoj gospođi, koja je u cijelom slučaju tragična žrtva komunističko-udbaške zavjere. Provala u njezin stan još je jedno otvoreno gaženje žrtve i pokazatelj beskrupuloznosti kad se radi o zaštiti interesa pojedinaca i točno određenih skupina. Taj incident otkriva da je tek sada, početkom rujna 2013. godine, netko u Hrvatskoj shvatio da bi se ipak moglo dogoditi suđenje za sudjelovanje u udbaškim zločinima, a sve dosada nikome od mjerodavnih takvo nešto očito nije padalo ni na kraj pameti. Incident, htjeli to priznati ili ne, otkriva jako puno o hrvatskoj stvarnosti, otkriva ne samo zaštićenost onih koji su sudjelovali u režimskim terorističkim zločinima nego i njihovu dominaciju u društvu koja nije dopuštala da se ta pitanja opće glasno postave. Incident skida masku s tobožnje demokracije u Hrvatskoj i potvrđuje kontinuitet moći i kontroliranja zemlje onih istih snaga koje su je kontrolirale za komunističkog režima.
Nemili incident provale u stan Đurekovićeve udovice otvara još brojna druga važna pitanja. Prvo od takvih pitanje je tko je zapovjedio i tko je izvršio tu provalu. U današnjoj Hrvatskoj na to pitanje ne postoji jasan odgovor: moguće je da je zapovijed došla iz legalnih, regularnih državnih struktura, a moguće je također da je takva zapovijed došla iz vrška upravljačke piramide bivših jugoslavenskih tajnih služba koje po svjedočenju inozemnih eksperata i dalje funkcioniraju u svim novonastalim državama na teritoriju bivše SFRJ. Odgovor na tu dilemu hrvatska javnost najvjerojatnije nikada neće doznati, premda ima itekako pravo na tu informaciju. I glede izvršitelja provale u stan Đurekovićeve udovice javlja se dilema: Jesu li to izvršili pripadnici ili pripadnik regularnih tajnih služba Republike Hrvatske ili su pak to izvršili pripadnici ili pripadnik neregularnih, ilegalnih tajnih služba bivše savezne države? Također odgovor na to važno pitanje iznimno je važan za hrvatsku javnost i za državu Hrvatsku, a ipak se čini iluzornim da će istiniti odgovor ikad biti objavljen.
Taj incident nameće, dakle, iznimno važno pitanje: Funkcionira li u današnjoj Hrvatskoj uz izabranu i legalnu vlast također skrivena paravlast? Ako bi odgovor na to pitanje bio potvrdan, a mnogo je razloga da se tako zaključuje, onda se nameće i drugo jednako bitno pitanje: Tko zapravo kontrolira Hrvatsku legalna vlast ili ilegalna paravlast? Mnoge indicije postoje, osobito u obavještajnoj tajnoj sferi, da uz regularne tajne službe funkcioniraju i bivše jugoslavenske tajne službe, a čiji položaj postaje nesiguran neumoljivim zahtjevom Europske Unije da Hrvatska poštuje obvezu koju je potpisom prihvatila, tj. da prihvaća kao zakonit i obvezujući europski uhidbeni nalog. Da je bivšim tajnim službama neprihvatljivo procesuiranje stroge hijerarhijske upravljačke vrhuške, posve je razumljivo. No, kakva je uloga Vlade u sprečavanju toga neizbježnog procesuiranja, po onoj narodnoj da je pravda spora ali dostižna? Želi li Vlada i njezin predsjednik zaista zaštititi tu udbašku vrhušku ili su i Vlada i njezin predsjednik na to prisiljeni? Kakav god bio odgovor na ta pitanja, Hrvatska je u višestrukom gubitku. Smije li legalna vlada svjesno voditi zemlju u gubitke, poteškoće, sankcije i nevjerodostojnost na međunarodnoj razini?
Slučaj te provale u stan Đurekovićeve udovice aktualizira i slučaj Frana Živičnjaka, autora knjige »U vječni spomen« u kojoj je opisao aktere i svoje uspomene na partizanski pokolj u Maceljskim šumama 1945. godine. Autor Živičnjak je kratko vrijeme nakon izdavanja te knjige godine 1998. nađen mrtav u svome stanu u Šubićevoj ulici u Zagrebu te postoje čvrste indicije da je zapravo mučki umoren, kako se navodi u drugom izdanju te knjige iz 2008. godine. I taj slučaj mediji su potpuno ignorirali te samo malobrojni znaju za njega. No taj slučaj ipak čeka na rasvjetljenje, i dok se god ono ne dogodi, u Hrvatskoj neće biti zdrave demokracije.
Autor: Ivan Miklenić/Glas Koncila
