Riječ solidarnost straši razvijeni svijet
Dragi redovnici i redovnice, prazni samostani nisu za to da ih Crkva pretvori u hotele i da zarađuje novac. Prazni samostani nisu vaši, oni su za meso Kristovo, a to su izbjeglice.
{jathumbnail off}Ne trebamo se bojati razlika! Bratstvo nam očituje da su one bogatstvo – istaknuo je Sveti Otac govoreći izbjeglicama u Centru Astalli, Isusovačkoj službi za izbjeglice u Italiji, koji je posjetio jučer popodne. Okončavajući posjet Papa je navratio u menzu, a potom u Crkvu al Gesù, u kojoj je grob patra Pedra Arrupea, utemeljitelja Isusovačke službe za izbjeglice.
U Rim izbjeglice stižu nakon dugoga, teškog, iscrpljujućeg, a često i opasnog putovanja. Mislim na mnoge majke koje podnose te teškoće kako bi svojoj djeci osigurale budućnost i nadu u bolji život. Ovdje i u drugim dijelovima svijeta na izbjegličkim boravišnim dozvolama često piše „međunarodna zaštita“, a te osobe su primorane živjeti u krajnjoj bijedi i „bez mogućnosti da započnu dostojan život“ – primijetio je Sveti Otac te zahvalio Centru i drugim crkvenim službama, javnim i privatnim, koje se skrbe o izbjeglicama, a izbjeglice je potaknuo da ne gube nadu.
Valja pomoći da se povrati pouzdanje! Treba svjedočiti da se prihvatom i bratstvom može otvoriti prozor budućnosti, pa i vrata, i da uvijek ima budućnosti. A lijepo je da uz isusovce za izbjeglice rade muškarci i žene, kršćani i nevjernici kao i sljedbenici drugih religija, ujedinjeni za opće dobro, što je za nas kršćane ljubav Boga Oca u Isusu Kristu – objasnio je papa Franjo.
Napominjući da je sveti Ignacije Lojolski želio da u rimskoj kući, gdje je stanovao, bude i prihvatilište za siromašne, te da je pater Arrupe 1981. godine ustanovio Isusovačku službu za izbjeglice odlučivši da se rimsko sjedište nalazi u Centru Astalli, Papa je rekao da se radni program isusovaca i njihovih suradnika sažima u tri riječi: služiti, pratiti i braniti. Služiti znači prignuti se nad potrebitim i pružiti mu ruku, kao što se Isus sagnuo da opre noge Apostolima. Služiti prije svega znači s potrebitima uspostaviti ljudske odnose i veze solidarnosti – istaknuo je papa Franjo.
Govoreći pak o solidarnosti, Papa je rekao da riječ solidarnost straši razvijeni svijet. Ljudi je izbjegavaju, za njih je poput neke ružne riječi. A ona je naša riječ! Služiti znači prepoznati i udovoljiti traženju pravednosti i nade; znači zajednički tražiti stvarne putove oslobođenja – objasnio je papa Franjo dodajući da krhkost i jednostavnost siromaha razgolićuje naše egoizme, naše lažne sigurnosti, a omogućuju iskusiti Božju blizinu i nježnost, da se život prihvaća s Božjom ljubavlju, s milosrđem Oca koji se pažljivo i strpljivo skrbi o nama, o svima nama – naglasio je Sveti Otac.
Papa je poželio da se svi, „sve osobe koje stanuju u Rimskoj biskupiji“, propitaju o svojem služenju drugima; znaju li služiti kao što je Krist služio, dajući svoj život za sve, a potom je objasnio značenje riječi ‘pratiti’ navodeći primjer Centra Astalli, koji prati osobe do njihova uključivanja u društvo. Sam prihvat nije dovoljan – kazao je Papa dodajući da istinsko milosrđe zahtijeva i „od nas – Crkve “ kao i grada Rima da svima bude priznato ljudsko dostojanstvo.
Govoreći pak o značenju riječi ‘braniti, rekao je da označuje svrstavanje uz slabijega, čija se prava krše i guši želja za pravednošću. Papa je istaknuo da se prihvatu siromaha i promicanju pravednosti imaju posvećivati ne samo stručnjaci nego i pastoralno djelovanje, formacija budućih svećenika i redovnika, župe, te crkveni pokreti i zajednice, a potom se obratio redovnicima i redovnicama.
Dragi redovnici i redovnice, prazni samostani nisu za to da ih Crkva pretvori u hotele i da zarađuje novac. Prazni samostani nisu vaši, oni su za meso Kristovo, a to su izbjeglice. Gospodin poziva da se u zajednicama, kućama i praznim samostanima odvažnije i velikodušnije živi prihvat. Naravno, nije jednostavno, potreban je razbor, odgovornost i hrabrost – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:
Pozivam dakle da se nadjača napast duhovne svjetovnosti kako bi bili blizu posljednjima. Potrebne su nam zajednice koje će konkretno živjeti ljubav. Redovi uglavnom mladih ljudi ovdje i u drugim centrima svaki dan čekaju topli obrok. Te nas osobe podsjećaju na patnje i drame čovječanstva. Ali nas ti redovi također opominju da svi možemo nešto učiniti. Dostatno je pokucati na vrata i reći: „Evo me, kako mogu pomoći?“ – kazao je Papa te potom zahvalio izbjeglicama jer brane svoje i naše ljudsko dostojanstvo.
Bio je dan radosti i ohrabrenja za Centar Astalli, za izbjeglice i sve koji velikodušno rade – rekao je pater Giovanni La Manna, ravnatelj Centra Astalli, govoreći o jučerašnjom Papinu posjetu. Na izlasku iz Crkve del Gesù, Papu je čekalo veliko mnoštvo naroda i njegov povratak u Vatikan ispratilo klicanjem i gromoglasnim pljeskom.
Pape se u ozračju stvarnog bratstva susreo rimskim izbjeglicama. Stigao je bez pratnje i pozdravio sve koji su u redu čekali topli obrok, također i one koji su jeli, a u kuhinji je uzeo komadić kolača, zatim posjetio ambulantu i pomolio se u kapeli. Sveti se Otac zadržao u razgovoru s dvadesetak izbjeglica iz Afrike, Pakistana, Afganistana te jednom ženom iz Kolumbije. Među izbjeglicama ima inženjera, nogometaša, novinara, cijelih obitelji, , a svi su žrtve prijetnji, otmica, nasilja; pobjegli su i sada traže dostojanstvo i poštovanje. Papa je pozorno slušao njihove pripovijesti – ustvrdio je pater Lombardi.
U Crkvi je Sveti Otac zajedno s jednom koptskom obitelji iz Egipta, na grob patra Arrupea položio buket cvijeća i slušao pripovijest jedne učiteljice koja je pobjegla iz Sirije, zemlje – kako je rekla – bez budućnosti, jer u njoj se ne može pohađati škola, moliti ili živjeti. Papi je o ratu govorio Adam, izbjeglica iz Darfura, čiji su prijatelji izginuli putujući Mediteranom. On danas želi da se poštuju njegova prava te da se može istinski uključiti u društvo.
Papa je tom zgodom podsjetio na glavne odrednice pontifikata: ne strašiti se razlika, nadu održavati živom, zauzimati se za potrebite – primijetio je pater Lombardi dodajući da posjet Lampedusi i Centru Astalli ima isto obilježje. Papina je poruka vrlo jasna: Ne treba se bojati živjeti kao zajednica koja se skrbi za svakoga i bori se protiv globalizacije ravnodušnosti – zaključio je pater La Manna.
Izvor: Radiovaticana
