Hrvatska akademska zajednica “Kralj Tomislav”: Hrvatska propada demografski, biološki i kao država
“Ima li većeg dobra od onoga što
državu spaja i čini je jedinstvenom?”
(Platon; Država)
{jathumbnail off}Republika Hrvatska se nalazi u teškoj gospodarskoj i političkoj krizi, koja je dodatno potaknuta i krizom morala gotovo u svim segmentima državne vlasti i uprave. Uzrok takve duboke gospodarske i političke krize ne leži samo u objektivnoj situaciji i nasljeđu, te objektivnim poteškoćama, već prvenstveno u subjektivnom ponašanju vladajućih struktura koje su postale bezobzirne, nasilne i ne predstavljaju nacionalne interese i brigu za boljitak cjelokupnog naroda.
U brojnim segmentima upravljanja državom naziru se obrisi samodopadnosti, a sve više i obrisi puzajućeg povratka u doba staljinizma i njegove metode vladanja.To dokazuje više slučajeva protuzakonitog postupanja prema istaknutim pojedincima.
Vlada u svome radu i postupanju je neinventivna, postala je konfliktna i na sve strane otvara potpuno nepotrebne frontalne sukobe; sukob s EU, sukob s Njemačkom, sukob s Češkom, sukob s Mađarskom – sve same prijateljske zemlje, a na unutarnjem planu stoji latentni frontalni sukob s cjelokupnom braniteljskom populacijom, sukob s mljekarima, sukob sa seljacima, sukob s politikom školskih programa, sukob s katoličkom Crkvom, sukob s liječničkom strukom i sl. Učestalo, svjesno ili nesvjesno javno sramote i vlastitu državu neodgovornim izjavama njenih pojedinih članova u različitim visokim susretima u zemlji ili u inozemstvu, čime podcijenjuju i vrijeđaju dostojanstvo hrvatskog naroda kao cjeline.
U gotovo bolesnom političkom ozračju kojeg već primjećuju brojne države i istaknuti pojedinci u svijetu, a poglavito one najsnažnije europske zemlje, nije moguće privući strane investitore, koji zbog takovg ponašanja vladajućih struktura investicijski Hrvatsku obilaze u širokom luku. Vlada nema programe, vlada nema vizije, ne sagledava niti želi realno sagledati pravo stanje stvari koje vodi cijeli narod i državu prema daljnjem razaranju gospodarstva s nesagledivim posljedicama, koje mogu rezultirati i unutarnjim međusobnim sukobima i dovesti u pitanje jedinstvo RH kao države.
Raslojavanje po ideološkoj osnovi
Ona ne vidi ili ne želi vidjeti realnost, ne želi sagledati stvarni svijet oko sebe onakav kakav jest, već se zatvorila u neki svoj paralelni virtualni svijet koji ima malo veze sa stvarnošću. Indikativan je i najnoviji slučaj u Vukovaru gdje i dijelovi policije otkazuju poslušnost Vladi.
Hrvatsko društvo sve se više raslojava i po ideološkoj osnovi, koje se hrane različitim gledanjem i tumačenjem povijesti sve do Domovinskog rata, ali i po socijalnim razlikama između bogatih i siromašnih. Veliki dio naroda doveden je na samu granicu bijede, dok neki slojevi, a među njima i vladajući, žive u luksuzu razbacujući se sredstvima poreznih obveznika na raskošno življenje, na skupa putovanja u inozemstvo, na preskupe automobile, jahte, mobitele i sl.
Mladi stručni ljudi već masovno napuštaju svoju domovinu i odlaze ne samo u EU već uglavnom u daleke prekooceanske zemlje, odakle im nema povratka. Hrvatska propada demografski i biološki i kao država. Nezaposlenost iz dana u dan rapidno raste, smanjuje se broj radnih mjesta njihovim zatvaranjem, a stečaj gospodarskih subjekata je zaredao kao na pokretnoj traci. Kreditni rejting zemlje već odavno je svrstan u kategoriju – smeće. Sve stagnira, sve sustavno propada. Narodu je oduzeta sadašnjost, a oduzima mu se i nada u budućnost.
Veliki broj građana živi u bijedi ili je već duboko pao u dužničko ropstvo, zbog čega brojni gube svu svoju imovinu i postaju beskućnici. Vlada je neosjetljiva na socijalno stanje stanovništva. Uvode se novi i novi porezi koji se objektivno ne mogu naplatiti, pa to još dodatno pogoršava situaciju jer su mnogi prisiljeni zatvoriti svoje radnje, obrte i tvrtke, a time otpuštati i svoje uposlenike.
Vlada pristupa rasprodaji u bescijenje i ono još malo preostalog nacionalnog bogatstva, bez imalo milosti i osjećaja za nacionalni ponos i dostojanstvo. Monetizira koncesijom u bescijenje i hrvatske autoceste na više desetaka godina čime pljačka I uništava i buduće naraštaje hrvatskog naroda. To je najskuplji način krpanja rupa u Državnom proračunu, jer šteta od prodaje gledano prema budućnosti je višestruka na desetke puta veća od trenutne koristi. Prodaja jedino preostale nacionalne banke HPB, Croatia osiguranja i davanja autocesta pod dugogodišnju koncesiju, pravi je čin bezumlja.
Bahatost
Vlada, psihozom koju stvara na javnoj sceni, pokazuje da se uspaničila umjesto da situaciju smiri i pokuša uspostaviti mirni i razumni dijalog sa socijalnim i drugim partnerima, ponaša se bahato i pribjegava diktatu ne prihvaćajući ničija mišljenja i argumente, pa ni one najvećih stručnjaka koje odbacuje s prijezirom. U cijelosti se premrežila, kroz sve državne institucije, bivšim udbaškim kadrovima iz doba komunizma koji su uvijek stajali na pozicijama suprotno Hrvatskoj i njenim nacionalnim interesima, a u cijelosti se odrekla i hrvatske dijaspore u kojoj leže snažni potencijali nacionalnog razvoja.
Narod se pretvara u dužničko roblje, ostaje bez ijedne nacionalne banke, bez ijednog nacionalnog osiguravajućeg društva, stranac će mu gospodariti autocestama, a uskoro će doći na bubanj i energetika, poljoprivredna zemljišta, vode, šume i sl. Narodu neće ostati ništa osim praznog imena hrvatske države i njenih insignija.
Došlo je krajnje vrijeme da se povuče veliko zvono na uzbunu.
Prije nego cijela kriza preseli na ulice, u masovne prosvjede koji mogu vrlo brzo prerasti i u nasilje i nemire, mogu lako izbjeći kontroli, pa tako pretvoriti i cijelu zemlju u europsku Siriju. Silovanje Vukovara ćirilicom pokazuje koliko Vlada nema ni najmanje osjećaja za ratno stradalništvo i nacionalno dostojanstvo naroda, a i ni najmanje pijeteta prema gradu mučeniku i simbolu hrvatskog stradanja.
Slijedom naprijed izloženog, trebalo bi razmišljati o tome da u ovom teškom društvenom, političkom i gospodarskom trenutku Hrvatske, da se kao jedino logično rješenje nameće potreba da se imenuje Vlada nacionalnog spasa koja bi se sastojala isključivo od najboljih stručnjaka iz domovine i dijaspore, a ne od političkih sebičnih, nestručnih i počesto neiskusnih stranačkih podobnika.
Postojeća vlada gotovo da je u cijelosti promašena, počesto antinacionalno raspoložena. U Vukovaru, ali i drugdje kao da upravo postupa po scenariju Memoranduma 2 SANU, i kao takva objektivno više nije u mogućnosti išta napraviti a kamo li izvući cijeli narod i državu iz duboke moralne, gospodarske i političke krize u koju su dovedeni.
Nadalje, Vladi nacionalnog spasa treba dati posebne ovlasti u vremenskom trajanju od jedne godine, do raspisa i provedbe izvanrednih parlamentarnih izbora. Također, u toj godini dana zadužiti Vladu da pripremi sveobuhvatnu izmjenu Ustava RH, koji bi bio predložen na donošenje novom stranačkom izabranom parlamentu, po isteku mandata Vlade od jedne godine.
Ustav, u kojeg bi trebalo ugraditi nacionalne interese i stremljenja naroda za radom, redom i sigurnosti i posebno zaštitom nacionalnih vrijednosti i sloboda, kao i snažno povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. Ustav koji bi odražavao volju ogromne većine hrvatskog naroda, ustav koji ne bi dopustio rasprodaju nacionalnih i gospodarskih vrijednosti, ustav koji bi na temeljima kršćanskog morala jamčio budućnost i ravnopravnost te opći prosperitet svim građanima RH, kao i svim izvandomovinskim Hrvatima, te jamčio jedinstvo RH kao države.
Glas razbora
Hrvatski narod je u svojoj povijesti imao mnogo teških trenutaka, a ovo je trenutak u kojem vlada oholost koja ga vodi u još dublje političko i gospodarsko porinuće.
Hrvatska akademska zajednica „Kralj Tomislav”, uslijed iznijetog, diže glas razbora i poziva sve hrvatske domoljube, intelektualce, znanstvene i kulturne institucije, političke stranke, braniteljske udruge, udruge građana i cijelo hrvatsko građanstvo, radništvo, seljaštvo, studente, školarce, da podrže ovu Deklaraciju. Dok je još vrijeme i dok je to još moguće, situaciju trebamo razriješiti ustavno, pravnim demokratskim sredstvima, legalitetom a ne nasiljem s bilo čije strane koje nas može dovesti u još težu gospodarsku i političku krizu.
Kao građani želimo mir, slobodu i prosperitet, želimo samo dobro svom narodu i nitko mu taj mir, tu slobodu i to dobro ne smije oduzeti ili uskratiti. Sloboda je poput ruže vjetrova i ima pravo puhati iz bilo kojeg pravca, jer svi narodi svijeta vole vjetrove slobode bez obzira iz kojeg smjera dolazili.
dr. sc. Petar Vučić/hkv.hr
