Linićev new-deal bez javnih radova, bez proizvodnje i bez svjedoka
Najava da bi država trebala otkupiti problematične nekretnine banaka podsjeća na saniranje banaka krajem 90-tih godina. Vraćamo li se u mračno doba jugoslavenskog etatizma?
{jathumbnail off}Država je u minusu, ali kupuje! Stanove koje nitko neće! Država će te stanove skupo platiti, a jeftino prodati ili jeftino iznajmiti, samo zato da do kraja sruši tržište nekretnina. Tko će kupiti stan uz prognozu da će cijene stanova i cijene najma dramatično pasti? Uz takvo nastojanje Vlade!
Naravno, banke će tako prikupljena sredstva vratiti državi kao skupi kredit.
Linić i SDP nisu dobili podršku HNS-a za ukidanje povlastice za kupnju prve nekretnine! Zanimljivo, Vlada i dalje ne prepoznaje demografski problem kao ključni za ovu zemlju. Ali je novi porez ipak tu – PDV na prihode od najma stambenog prostora! Vlada čini sve da umanji raspoloživi dohodak kućanstva. U sili imovine koju su banke preuzele, ima i one koja ne samo da gubi vrijednost, nego se pojavljuje problem visokih troškova održavanja iste. I sada bi država trebala preuzeti te “prljave” nekretnine i prljave poslove oko njih. Tko će iznajmiti te nekretnine? Tko će brinuti o tim nekretninama? Linić i njegovi trabanti pravdaju to ubiranjem PDV-a, a praktično će država platiti PDV samoj sebi! Iz šupljeg u prazno!
Linić ide na ruku bankama. Ponovno pohodi SAD, dokazujući da tamo nitko ne nudi kamatu ispod 7 posto. Ići će kamata i na 11 posto? Ne vjerujete? Ostavite Linića i Milanovića na vlasti još godinu dana, pa ćemo plaćati kamatu od 50 posto. Cilj tog sijanja straha je proglasiti uspjehom i plemenitošću banaka njihovo ulaganje u obveznice s kamatom od 6,5 posto. To je zaista degutantno, 100 posto nepodnošljivo.
Ekonomska javnost grozi se izravnog kreditiranja države od strane HNB-a. Doći će do inflacije, do udara na tečaj, razno razne parole izlaze iz usta ekonomskih dogmatičara. Nismo mi SAD, i tome slično. Pa, zar inflacija u RH unazad godinu dana nije izrazito visoka, nekarakteristično za gospodarstva koja bilježe kontinuirani pad gospodarske aktivnosti? Američki FED konstantno emitira dolare, a SAD imaju stopu inflacije manju od 2 posto, i FED to neće prestati činiti dok inflacija ne prijeđe 2,5 posto i nezaposlenost padne ispod 6,5 posto. Kao što je rečeno, koda nas je u 2012. inflacija bila 3,7 posto, a danas je nezaposlenost 18,4 posto. I, HNB ne poduzima ništa! Nužno je da se država direktno zaduži kod HNB-a uz kamatu od 1-2 posto, uz garanciju fiskalnih reformi. Umjesto toga, HNB otpušta rezerve poslovnim bankama, koje onda te iste rezerve plasiraju državi uz kamatu od 6-7 posto.
Kako pomoći bankama? Pada im ekstra dobit!
Kada država treba pomoći dužnicima u francima, onda ta ista država već godinama ne postoji, ali kada dobit bankama padne sa 2 milijarde na milijardu i to prvenstveno zbog rezervacija, što nije stvaran financijski trošak, onda je odmah panika i te iste licemjerne banke traže pomoć od države i održavaju razno razne skrivene sastanke. Banke su od 2000. pa do 2013. ostvarile konsolidiranu neto dobit od 38 milijardi kuna (godišnje 3 milijardi kuna), dok je bruto dobit iznosila oko 50 milijardi kuna. U prvoj polovici ove godine iskazale su dobit od 1,26 milijardi kuna. Odmah je to proglašeno velikim problemom u bankarskom sektoru. Slušali smo o novoj bankarskoj krizi, slaboj dobiti, i tome slično. Dok tisuće građana ima egzistencijalne probleme, dok tisuće poduzeća ima blokirane račune, dok mladi nikako ne pronalaze posao, a ako ga i nađu rade na teret države za 1.600 kn, banke i njihovi plaćenici u javnosti prikazuju dobit od 1,26 milijardi kuna za pola godine kao krizu bankarskog sektora! I tko je kriv za sve to? Dvojicu hrabrih sudaca, Mislav Kolakušić i Radovan Dobronić!
Gdje je nestala dobit od 38 milijardi kuna koja je godinama akumulirana u bankarskom sektoru? Ta dobit koja je iscrpila bilance poduzeća i građana, i od RH stvorila zemlju ovisnu o inozemnom kapitalu. U protekle dvije godine inozemne banke su povukle oko 40 milijardi kuna kapitala iz bankarskog sustava RH. Prema podacima HNB-a, taj iznos je puno manji. Guverner HNB Boris Vujčić negira činjenicu da kapital bježi iz RH, jer banke nisu povukle kapital kroz smanjenje kapitala (jer bi došle u probleme sa adekvatnošću kapitala), nego su smanjile svoje inozemne obveze prema bankama maticama i na taj način povukle likvidnu imovinu u inozemstvo. Vujčić to ne vidi kao bijeg kapitala, nego kao smanjenje obveza, ali su zapravo banke-mamice povukle svu akumuliranu dobit.
Od izbijanja krize na ovamo, banke kreditiraju samo državu, uz visoke kamatne stope. Znamo da je kreditiranje građanstva glavni motor razvoja i nositelj potrošnje, a preko toga i industrijskih projekata, odnosno proizvodnje i zaposlenosti, i ostvarivanja državnih prihoda. Banke kod nas nude kamate po 3 puta većim stopama nego što se nude vani. Zadužuju se kod ECB-a po stopama od 0,5 posto, a onda kod nas plasiraju kredite po nevjerojatnim stopama od 7-8 posto. Žive od postojećih lihvarskih kredita u švicarcima, smanjuju kamatne stope na štednju i kreditiraju državu, ostvarujući visoke prinose. Daljnji razvoj ih ne zanima, nego ucjenjuju državu kod presude u švicarcima i otkupa nekretnina, kao dva glavna reketa za nesmetano daljnje zaduživanje države. Dok iskorištavaju “našu” državu, banke tu državu proglašavaju krivcem za recesiju. A zapravo su strane poslovne banke pretvorile RH u uvozničku i rentijersku ekonomiju, uz podršku HNB-a.
HNB je mjenjačnica i institut, a ne nacionalna banka
Financijski sustav je stabilan i vrlo likvidan i to je rezultat provođenja ispravne monetarne politike – tako sebe hvali Boris Vujčić. Bože moj, poslovne banke godinama ostvaruju ekstra profit na račun poduzeća i stanovništva, a kada netko ostvaruje ekstra profit, onda je dobro kapitaliziran i stabilan, za razliku od poduzeća i stanovništva koji muku muče sa skupim kreditnim obvezama. Vujčiću je likvidnost spočitnuo i
bivši guverner Željko Rohatinski, onaj koji ga je i instalirao na svoje mjesto – likvidnost je prividan fenomen bankarskog sustava generiranog izvana, zarobljen u bilancama poslovnih banaka i HNB-a? Koji je smisao visoke likvidnosti, ako ona ne može biti distribuirana poduzetnicima i građanima? Koji je smisao financijske stabilnosti ukoliko je hrvatsko gospodarstvo na infuziji? Da li uopće možemo govoriti o financijskoj stabilnosti kada je inozemni dug veći od godišnjeg bruto domaćeg proizvoda? Da li se može govoriti o financijskoj stabilnosti kada iz financijskog sustava u posljednje dvije godine nestane 40 milijardi kuna kapitala?
Inflacija je u 2012. iznosila 3,7 posto, u uvjetima petogodišnje recesije i rasta nezaposlenosti, a glavni cilj HNB-a je održavanje stabilnosti cijena. Naravno da su cijene nestabilne, odnosno da konstantno rastu, i tu HNB pada već na prvom cilju. Inflacija od 4 posto karakteristična je za gospodarski rast 4-6 posto, a ne za već petogodišnji pad gospodarstva. U SAD-u je granična stopa inflacije 2,5 posto, i svaka viša je alarmantna. Zasluge za porast cijena pripadaju i Liniću, koji je poreznim akrobacijama djelovao na povećanje cijena. Poduzetnici su to prevalili na potrošače, jer nemaju prostora za daljnji rast troškova.
Rijetki kritičari aktualne monetarne politike spočitavaju Vujčiću nezainteresiranost za stanje u gospodarstvu. Čak i vrlo konzervativni Rohatinski gledao je monetarnu politiku šire od inflacije, tečaja i stabilnosti, od puštanja likvidnosti kojim je spasio proračun i njegovo nevoljko gledanje na poslovnu politiku banaka, koliko god se nekima činilo upravo suprotno. RH je već petu godinu u recesiji, nezaposlenost poprima katastrofalne razmjere, ali guverner Vujčić pere ruke od toga i krivi središnju vlast. I tu Rohatinski spočitava Vujčiću pasivnost. Da li se uopće može govoriti o bilo kojoj ekonomskoj politici da je uspješna (a monetarna se prikazuje kao uspješnom), ako je hrvatsko gospodarstvo izgubilo u pet godina 20 posto svoje vrijednosti? Što je HNB napravio u posljednjih godinu dvije? Postoji li bilo kakva ideja u glavama čelnih ljudi HNB-a?
Sa prodajom HPB-a, posljednje zdrave nacionalne banke, RH je izgubila zadnji branik financijske suverenost, bez kojeg nema vođenja ikakve nezavisne ekonomske politike. Još je apsurdnije to što je država u vrijeme prodaje ušla u sumnjivu dokapitalizaciju propalog bankarskog sektora (Centar i Vaba banka) i time pokazala svu svoju nesposobnost i dvoličnost. Bilo bi dovoljno da država i javna poduzeća isplaćuju plaće svojim zaposlenicima preko HPB-a, i ta bi banka ubrzo postala vodeća u zemlji. Prodala bi se za deset puta veću cijenu! Pogledajmo kriminal države u slušaju HP-a, koji je imao 100 milijuna prihoda na ime dostave mirovina na kućnu adresu. Možda ste pomislili da će HPB preuzeti taj biznis? Ne, na svoje će doći strane poslovne banke. Čini se da Linić, Milanović i Vlada brinu o punjenju proračuna, a to je već providna laž. Njihova jedina preokupacija je kako sav naš novac prebaciti u strane poslovne banke, najprije u zemlji, a onda u inozemstvu.
Tvrtko Dolić/Croative.net
