Podle igre: Aparatčik Ivin (Goldstein) ponovno u akciji
Ivinova tvrdnja da je ZAVNOH – čijom je odlukom Hrvatska ušla u protuhrvatsku Jugoslaviju – izvorište hrvatske državnosti i više je nego apsurdna
{jathumbnail off}Kao što je poznato, pred oko godinu i pol dana Danijel je Ivin u emisiji „Nedjeljom u 2″ iznio tvrdnju da Bleiburg nije bio gubilište i da na Bleiburgu nije bilo žrtava. Istom je prilikom postavio pitanje saborskog pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom. Nedugo nakon toga uputio je otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Sabora Borisu Špremu, kojim je zatražio da se preispita odluka o pokroviteljstvu Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Daljnji scenarij je također poznat: ubrzo nakon Ivinova pisma Sabor je zaista ukinuo pokroviteljstvo nad komemoracijom, uz obrazloženje kako njezino financiranje izaziva podjele u društvu.
S obzirom na to da Danijel Ivin (inače nepravomoćni osuđenik za malverzacije s Geotehnikinim stanom) u političkom životu Hrvatske ne predstavlja gotovo ništa, a jednak mu je status i u području historiografije, posve se logičnim nameće zaključak kako je on samo odradio glasnogovornički dio posla. Iza odluke o ukidanju pokroviteljstva zapravo je stajala sadašnja vlast, dok je Ivin odradio medijsku pripremu terena. Tvrdnja da na Bleiburgu nije bilo žrtava pritom je bila sredstvo za „opsjeniti prostotu”.
Naime, svakom je ozbiljnom čovjeku jasno da je Bleiburg simbol, sinonim za toponimiju smrti nakon rata posijanoj od „Vardara pa do Triglava”, izabran za mjesto komemoracije zato što se na drugim mjestima komemoracije nisu mogle održavati, a one se nisu mogle održavati jer su ta mjesta bila dijelom tadašnje komunističke Jugoslavije.
Dakako, i sama tvrdnja da na Bleiburgu uopće nije bilo žrtva predstavlja ordinarnu laž. Upravo su na Bleiburgu započele egzekucije i Križni put hrvatskog naroda. No, da umanjujući važnost Bleiburga vladajući zapravo štite biografije svojih očeva i stričeva, jasno je i malome djetetu.
Razlog zbog kojeg podsjećam na sve ovo je taj što se je Ivin ovih dana ponovno oglasio otvorenim pismom predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskog Sabora, predsjedniku Vlade i hrvatskoj javnosti. U pismu Ivin predlaže ni manje ni više nego to da se 12. lipnja – datum osnivanja ZAVNOH-a – proglasi kao Dan državnosti u Republici Hrvatskoj.
Ivin bi datum osnivanja ZAVNOH-a proglasio kao Dan državnosti
U pismu tako čitamo:
„Glavni državni praznik Republike Hrvatske nije određen u skladu s njenim Ustavom. Dovoljno je navesti odnos prema ZAVNOH-u, kojeg Ustav jasno označuje kao izvorište hrvatske državnosti. Njegov se značaj zanemaruje na razne načine, pa i određivanjem glavnog državnog praznika prema manje važnijim događanjima, i to na dva dijela, čime je smanjena njegova vjerodostojnost (…) Predlažemo zato da se datum osnivanja ZAVNOH-a, 12. lipnja, proglasi za jedinstveni nacionalni praznik hrvatske države. Istovremeno je potrebno ukinuti dosadašnje praznike sličnog karaktera, da bi se na taj načini sam Ustav Republike Hrvatske napokon postavio uspravno na svoju pravu i temeljnu ravninu, kako mu i pripada”.
Mišljenja sam da je sadržaj ovog pisma ilustrativan za političko-ideološki i mentalni sklop ne samo Danijela Ivina, nego i onih čije stavove on javno promiče. Riječ je o malobrojnoj, ali vrlo utjecajnoj skupini ljudi (može ih se lako prepoznati po tome što se protive izručenju Perkovića Njemačkoj) koja se nikada nije pomirila s raspadom bivše Jugoslavije. Iako je posve jasno da je Jugoslavija predstavljala negaciju hrvatstva u njegovoj biti, da se je radilo o eklatantno protuhrvatskoj tvorevini, oni i danas propovijedaju tezu da je ZAVNOH izvorište hrvatske državnosti.
Pritom se ne daje objašnjenje kako je moguće ZAVNOH smatrati „izvorištem hrvatske državnosti”, kad je isti taj ZAVNOH na trećem zasjedanju u Topuskom (8.-9. svibnja 1944.) donio odluku o pristupanju Hrvatske komunističkoj Jugoslaviji – protuhrvatskoj tvorevini (a da je riječ o protuhrvatskoj tvorevini ne svjedoči samo Bleiburg, nego i kasniji teror u doba Jugoslavije, egzekucije onih koji su se borili za samostalnu Hrvatsku, gušenje svake ideje koja je mirisala na hrvatstvo, te krvavo finale u Vukovaru kojim su marširali pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA)).
Kako je moguće nešto što je bez ikakve dvojbe protuhrvatsko smatrati temeljom hrvatske državnosti? Tvrdnja da je ZAVNOH – čijom je odlukom Hrvatska ušla u protuhrvatsku Jugoslaviju – izvorište hrvatske državnosti, dokaziva je jednako kao što je dokazivo postojanje vodene vatre ili drvene peći.
Uostalom, Ivin bi kao povjesničar trebao znati da hrvatska povijest niti počinje niti završava sa ZAVNOH-om i Jugoslavijom. Hrvatska državnopravna tradicija starija je od jednog tisućljeća (spomenimo samo pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru 879.) i upravo je na toj tradiciji nastala današnja samostalna i neovisna hrvatska država.
No, Ivin je očito nepatvoreni ljubitelj Jugoslavije, pa stoga ZAVNOH smatra neprijepornim prapočelom hrvatske države. A onaj komu je ZAVNOH prapočelo hrvatske države i „izvorište hrvatske državnosti”, tomu su posve sigurno događaji iz Domovinskog rata „manje važni”.
Zašto su mu manje važni? Upravo zato što je Domovinski rat u bitnome bio borba protiv istih onih koji su nas „oslobodili” 1945. (da je Hrvatska zaista bila oslobođena 1945. ne bi ni došlo do rata devedesetih). Zalaganjem pak za ukidanje praznika vezanih uz osamostaljenje Republike Hrvatske, Ivin pokazuje ne samo to da su mu ti događaji „manje važni”, nego i to da te događaje smatra nečim negativnim, što je opet posve razumljivo, jer bi od ljubitelja Jugoslavije bilo teško očekivati da ima pozitivno stajalište o datumima vezanima uz hrvatsko osamostaljenje.
Odrađuje li Ivin i ovaj put glasnogovornički posao?
U slučaju ukidanja komemoracije na Bleiburgu Ivin je, kako smo napomenuli, nastupio kao glasnogovornik sadašnje vlasti. Nameće se stoga pitanja nije li Ivin i u ovome slučaju također glasnogovornik vladajućih? Smatra li i sadašnja vlast da su događaji iz Domovinskog rata „manje važni”? Sudeći po ravnodušnosti kojom obilježavaju državne praznike i politici koju vode, a koja je protivna hrvatskim nacionalnim interesima, nije isključeno da je tome baš tako.
No, ničija nije gorila do zore i svaku „obijest kaznila je povijest”, tako da će i protuhrvatskoj politici vladajućih doći kraj. A ono što bi trebao biti jedan od prvih poteza nove vlade, pod uvjetom da će se raditi o istinski hrvatskoj vlasti, jest ukidanje ideologizirane ustavne preambule koja ZAVNOH spominje kao „izvorište hrvatske državnosti”. Kao nešto što je u svojoj biti protuhrvatsko, ZAVNOH nije niti može biti „izvorište hrvatske državnosti”. Izvorište hrvatske državnosti je tisućljetna hrvatska državnopravna tradicija i Domovinski rat, koji je bio potpuna negacija jugoslavenstva u svim njegovim oblicima.
Ustavna preambula je ta – a ne komemoriranje Bleiburga – koja izaziva podjele u hrvatskom društvu. Ako je devedesetih možda djelomično i imala svrhu za vanjsku uporabu (iako nisam ni tome sklon vjerovati), danas je ona posve nepotrebna. I ne samo nepotrebna, nego i štetna.
Sve dok će se ZAVNOH spominjati kao „izvorište hrvatske državnosti” i jugoslavenstvo će visiti nad Hrvatskom kao Damoklov mač. Upravo je ustavna preambula ta koja ljubiteljima Jugoslavije daje legalitet za njihovo djelovanje.
Govoreći o najprikladnijem datumu za Dan državnosti, mišljenja sam kako je to 30. svibnja. Taj je datum u narodu bio općeprihvaćen i nije bilo niti jednog valjanog razloga za njegovo ukidanje. Hrvatska vlast trebala bi taj datum ponovno proglasiti kao Dan državnosti. Datum koji se sada slavi kao Dan državnosti – 25. lipnja – trebalo bi proglasiti kao Dan neovisnosti.
Kao što je to u članku „Dan nevisnosti Hrvatske jest 25. lipnja!” pojasnio prof. dr. Davorin Rudlof, Republika Hrvatska proglašena je neovisnom i samostalnom državom na svečanoj sjednici Sabora 25. lipnja 1991. Kasnijim niti jednim aktom, uključujući Brijunsku deklaraciju – podsjeća Rudolf – nisu stavljeni izvan snage akti o uspostavljanju neovisne i samostalne države Hrvatske doneseni 25. lipnja 1991., te stoga nema nikakva valjana razloga za još jedan državni praznik kojim bi se obilježavao nastanak hrvatske države.
Autor: Davor Dijanović/hkv.hr
