Vjerojatno zvuči čudno, ali Milanović je veći vjernik od Josipovića
Po cijelom svijetu događaju se brojna svjedočanstva ljudi koji veći dio života nisu marili za Boga pa su se ipak obratili. Među najpoznatijima je slučaj ‘ikone ateizma’, dr. Antony-a Flew-a, koji je prošle godine na konferenciji za medije rekao: “Sazvao sam ovu konferenciju da vas obavijestim da sam postao vjernik”.
{jathumbnail off}Za razliku od kvocijenta inteligencije, ‘kvocijent’ vjere je nemoguće izmjeriti, a da se to nekako i može, možda bi se iznenadili rezultatima. Možda bi se dogodilo da poneki deklarirani vjernik ima slabiji rezultat od uvjerenog ateista a kakva pobožna kumica s placa veći od nekog crkvenog velikodostojnika? Tko bi to znao, kad testovi i sprava koji bi tako nešto izmjerili (još) ne postoje. Jedino što imamo i na temelju čega bi se nekome mogla ‘izmjeriti’ vjera, nevjera ili nešto između, jesu riječi koje govori i životni stil.
Uzmimo za primjer premijera Milanovića i predsjednika Josipovića. Premijer je, kaže za sebe – ateist, ne vjeruje u Boga i ne pokazuje interes za vjeru. Predsjednik je, kaže – agnostik, a to je zapravo neka nesigurna varijanta ateista, netko tko ostavlja mogućnost da ‘nešto’ ipak postoji. I sad, tko bi od njih dvojice bio veći vjernik? Pa ako je ateizam vjera u nepostojanje Boga, a agnosticizam nesigurnost u tako nešto onda je veća vjera ateista od agnostika. Dakle, Milanović je veći vjernik od Josipovića! Sportskim rječnikom rečeno, premijer protiv predsjednika trenutno vodi 1:0! No, to se može promijeniti.
Stari crkveni oci su govorili, čovjek je ‘ranjen’ Bogom, što bi značilo da u prostoru čovjekova duha postoji ‘ranjeno mjesto’ koje samo Bog može zaliječiti kroz osobni odnos s Njime. Da je tome tako dokaz su brojne religije i suvremeni religiozni pokreti koji nude duhovnost i svaki na svoj način sliku ‘Boga’ ili božanskoga. Čovjek ranjen Bogom, nešto mora staviti u ranu koja krvari pa vrišti za pravim Bogom ali ako ga ne susretne, stavlja u nju bilo što, što se putem nađe, a naći se danas može zaista svega i svačega.
Nije svejedno je li osoba susrela živoga Boga Biblije ili je zapela u nekoj novovjekoj kvaziduhovnosti i pseudokršćanstvu. Nije čak isto je li osoba susrela Boga u Katoličkoj crkvi ili nekoj drugoj kroz povijest odijeljenoj. I kako su svi, baš svi ljudi ‘ranjeni’ Bogom tako su to i premijer i predsjednik Hrvatske. Ništa više ali niti ništa manje. Rekao bi veliki, najprije grješnik, pa Bogotražitelj, zatim obraćenik i napokon biskup i crkveni naučitelj sveti Augustin: ‘Nemirno je srce čovjekovo dok se ne smiri u Bogu.’ Osjećaju li taj sveti nemir u svojoj duši premijer Milanović i predsjednik Josipović? Nema sumnje jer i oni su ljudi. Pitanje je samo kako će tko od njih s tim nemirom izaći na kraj.
Po cijelom svijetu događaju se brojna svjedočanstva ljudi koji veći dio života nisu marili za Boga pa se ipak obratili. Među najpoznatijima je slučaj velikog promotora ateizma, ‘ikone ateizma’ dr. Antony-a Flew-a koji je prošle godine na konferenciji za medije rekao: ‘Sazvao sam ovu konferenciju da vas obavijestim da sam postao vjernik. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica, morao sam prihvatiti da Bog postoji’. Dr. Antony Flew je profesor filozofije na najpoznatijim svjetskim sveučilištima, autor brojnih knjiga koje osporavaju vjeru u Boga, od kojih je najpoznatija ‘Bog i filozofija’. Profesor Flew bio je junak ateista, a njegove rasprave s religioznim znanstvenicima bile su njihov omiljeni program širom svijeta. Brojni klubovi ateista štovali su ga kao ikonu a onda se dogodio obrat. Napisao je autobiografsku knjigu ‘Priznajem: Postoji Bog! Kako je najortodoksniji svjetski ateist promijenio svoj stav’.
Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica, morao je prihvatiti da Bog postoji. Znanost ga je dovela do spoznaje Boga i susreta s Njim ali tome je doprinijelo i još nešto: Bio je radikalan! To i Bog cijeni! U Otkrivenju piše: ‘O da si barem vruć ili hladan, ali jer si mlak izbaciti ću te (čitaj: ispljunuti) iz usta’, kaže Isus. Stoga papa Franjo ima pravo kada kaže da se ‘sigurni’ ateisti mogu ‘iskupiti’. Oko ovoga termina bilo je dosta prijepora ali pazite, papa nije rekao: SPASITI, to dolazi jedino po vjeri u Isusa Krista i po ispovijedanju te vjere. Nikakva dobra ili religiozna djela ne mogu zamijeniti vjeru u Isusa Krista jer jedino vjera u Njega daje spasenje – život u izobilju već ovdje na Zemlji s još puno boljim nastavkom u Vječnosti.
No, da se vratimo, na ‘ranjenost Bogom’ koja u konačnici svakog radikala dovodi do obraćenja i susreta s Isusom Kristom i Njegovom Crkvom. Stoga, ‘iskupljenje’ bi bilo nešto kao joker neznanja koje je najčešće uvjetovano odgojem i sredinom odrastanja ali s time nitko ne može biti siguran jer Bog nudi kao što reče Kant i moralni zakon koji svatko normalan otkriva u sebi i zvijezde na nebu koje govore Njemu na čast. Stoga, isprike ipak za nevjeru nema. Postoji samo oholost srca koje ne želi priznati da ima netko iznad njega. Kažu da je Voltaire rekao svojim prijateljima da mu na samrti ne smiju dovesti svećenika za ispovijed. I nisu, iako je zapomagao da se želi ispovjediti umrijevši u teškim mukama. Nikome za poželjeti. A mogao se pomiriti s Bogom na vrijeme kao i dr. Flew i mnogi drugi.
Završimo mi s našim junacima. Jesu li oni baš ‘toliki’ ateist i agnostik kao što se predstavljaju? Nije li premijer rekao da mu netko od djece ide na vjeronauk i ne uživa li predsjednik u gospelu? Za premijera nisam čuo da bi to netko rekao ali za predsjednika je naš poznati karizmatik fra Ivo Pavić natuknuo da bi mogao biti dobar kršćanin. Do takvog obrata i konferencije kojom bi to predsjednik obznanio urbi et orbi, premijer je još uvijek u vodstvu. Poruka obojici koju ionako u srcu osjećaju bila bi: S time ne treba otezati, jer život s Bogom je i ljepši i bolji, (i vama i narodu koji vodite) a u paketu još ide i Vječnost. Ajmo dečki…
Autor: Dražen Bušić/Dnevno.hr
