Tvrtko Dolić: Vladajuća oligarhija namjerno uništava Hrvatsku i pri tome se basnoslovno bogati
ISCRPLJIVANJE HRVATSKE – Strani namjesnik Slavko Linić, provodi ćiriličnu reformu financija u RH. Stranci u RH neće plaćati porez na kuće ili stanove u njihovom vlasništvu! PDV u turizmu i ugostiteljstvu za glavne je sezone smanjen, tako da stranci i strani turisti prođu bolje.
{jathumbnail off}Vlada štiti stranu “konkurentnost”. Tako se trudi srušiti sve cijene stanova u domaćoj ponudi, a cijene stranih, uvoznih proizvoda, uključujući europske, ostaju visoke. Kada je interes stranih kompanija da ovdje prodaju neki svoj proizvod, Vlada hitno guši konkurentnu domaću proizvodnju.
Ova država koja to nije godišnje nas košta 20 milijardi eura! Nadajmo se da broj nezaposlenih neće rasti. Državnih nametnika ima koliko i nezaposlenih – to je nekakvo pravilo. Otmu nam 20 milijardi kuna. Uglavnom su to dojučerašnji stranci, gladni dotepenci, koji su stigli na ovaj prostor nakon masovnih pogroma domicilnog stanovništva. Koje gospodarstvo može toliko zaraditi? Koje gospodarstvo može biti konkurentno u ovoj preskupoj, stranoj državi uvezenih barbara?
Okolo se dijele socijalne naknade bez jasnih i smislenih kriterija, bez središnje evidencije. Svih 8 milijardi kuna oduzmu nam, ili nas toliko zaduže, mirovine po posebnim uvjetima, uključujući one povlaštene, posve besmislene. Zemlja smo malobrojnija od Berlina, a prenapuhana ministarstva bila bi balast i današnjoj snažnoj i razvijenoj Njemačkoj. Dodajte parazitski Zagreb, 127 drugih gradova, 428 općina, svu silu nametničkih instituta i udruženja, i niz malih Hitlera na državnom i lokalnom nivou. I tko uvodi red u RH – neuredno Ministarstvo financija! Slavko Lijenić zna se prometnuti u poletnog mladića – našao je snage za posjetiti lokalne šerife i uvjeriti ih kako je porez na nekretnine dobar za sve nas.
Kada pogledamo u što se pretvorila ta preskupa RH, možemo reći da je suvišna. Ako su se avnojske granice i avnojske vlade pokazale besmislene i okupatorske, kome treba ovakva neprirodna država? Nekakva sramotna tvorevina, uspostavljena za zaštitu komunističkih ubojica! Koju god državu osnujemo, nešto ne štima. Bit će da Hrvatima nikakva država formacijski ne odgovara. Možemo voditi jedan grad ili veće selo, i to je naš maksimum. S druge strane, Slavko Linić može uspješno voditi manji partijski ogranak i to je njegov maksimum. Dam ruku u vatru da je prije dolaska sovjetske agenture crvena Rijeka bila slabašan Potok. Vrijeme je da Lijepu Našu reorganiziramo u jedan jedini grad i tako dramatično reduciramo državnu administraciju.
Anacionalna nacionalna socijaldemokracija
Iako se po imenu i prezimenu to tako ne čini, Guste Santini nije stranac, nego domaće gore list. Profesor je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Upozoravao je Slavka Linića kako će snižavanjem stope PDV-a u turizmu i ugostiteljstvu zakinuti proračun za par milijardi kuna i to na ime prihoda generiranog izvana. Znamo kakve je bijesne ispade imao Linić kada se to u stvarnosti potvrdilo. Pa naravno da je to tako i da je Linić sve poduzeo da tako bude. Sezona je prošla, stranjerosi su se povukli doma, pa Linić podiže stopu PDV-a u turizmu i ugostiteljstvu. U uvjetima demografske katastrofe Hrvata, “socijaldemokrat” Linić ukida povlasticu za kupnju prvog stana i podiže PDV za dječju hranu! I na običnu sanitarnu vodu iz vodovoda! Naime, pojavili su se jeftini domaći šamponi, pa su se Hrvati počeli redovno prati, pa je takva domaća proizvodnja živnula, što se u konačnici odrazilo na slabiji uvoz strane kozmetike. Nakon što smo se svi mogli jeftino oprati, postalo je evidentno da vlast zaudara i smrdi. Vjerovali ili ne, svi Hrvati nalickanog Linića u Dnevniku jednostavno uoče, doduše nerado, a ja osobno osjetim njegov komunistički zadah. Kada smanjim ton i tako stišam taj piskutavi partijski glas, osjećam se bolje. Ako pogledamo što je sve uništio za ove dvije godine, Linić se ne može oprati do kraja života.
Linić je domaćoj sirotinji razrezao i veći PDV na šećer, ulje i mast! To će kratkoročno napuniti proračuna a dugoročno ga potkopati, jer pada ostala potrošnja. Isto se dogodilo kada su Linić i koalicija Kukuriku povećali PDV-a na izrabljivačku četvrtinu. Unutar vladajuće koalicije Kukuriku jedino je Dragan Kovačević iz HNS-a smogao hrabrosti reći Liniću da pročita koju knjigu. Financijski inženjering početkom novog milenija stvorio je dojam da Ivica Račan, Slavko Linić i Partija nešto znaju o ekonomiji. Novac je bio jeftin, a zaduženost relativno mala. Partija se dosjetila kako ipak upropastiti zemlju – generira deficit na sve moguće načine, a onda prodaja obiteljskog srebra postaje nužnost. Od 2007. proračun se stalno povećava pod izgovorom proaktivne politike proračuna, a proizvodnja pada, pa je tako nepotrebno isisano silnih i nenadoknadivih 10 milijardi eura! Bože, smakni sve “naše” političare, bez iznimke!
Zar novac nije imovina?
Kovačević se javno usprotivio porezu na nekretnine. Santini naglašava da RH nema poreznu bazu niti za povećanje poreza niti za uvođenje novih poreza. Porezi se ne skupljaju od imovine, već od dohotka, prihoda, prinosa, koji su stvorili tu istu imovinu. Ispada da ćemo trostruko oporezivati određenu imovinu, jednom kroz dobit, drugi put kroz dividendu, a treći put kroz porez na nekretnine. Po Liniću, imovinu čine samo nekretnine. A gdje su štednja, dionice, obveznice, zlato, srebro, dragulji, špekulativna zarada? Po Liniću, 10 milijuna kuna na privatnoj štednji nije imovina, dok neku naslijeđenu kuću vrijednu 50 tisuća kuna treba oporezivati. Hrvati su svoju imovinu stekli mukotrpno, kroz generacije – oporezivanje nekretnina je retroaktivno oporezivanje dohotka, koji su imperije ovoga prostora davno provele. Neka nam Linić vrati ono što su opljačkale Austrougarska i obje Jugoslavije, pa onda možemo razgovarati o porezu na nekretnine. Da ne govorimo o tome kako su nekretnine danas glavna jamstva prilikom odobravanja kredita, odnosno da su stvarni vlasnici nekretnina zapravo strane banke – dakle, Austrougarska, Europa i Jugoslavija su ponovno tu, na najgori način, kao naša zla kob. Zašto Linić ne oporezuje poslovne banke, ili korporacije poput Agrokora i Atlantica, kako je to proveo genijalni Viktor Orban u Mađarskoj? Direktne posljedice uvođenja poreza na nekretnine bit će dodatno osiromašivanje srednjeg sloja, pad kupovne moći i potrošnje, i totalni kolaps tržišta nekretnina.
Na stranu ekonomska logika, sve govore sami pojmovi. Zar ne-kretnina nije oročeni novac štediše koji za njega ne-pokretno leži u nekoj banci? Sve je to besmisleno, jer dok uredni štediša bere kamatu, vrijednost glavnice pada. Jeste li možda čuli za valutnu klauzulu za štednju u kunama? Nego, zašto je izostao porez na kamate štednje? Zašto država ne oporezuje oročenu štednju i tako potakne tržište nekretnina? Posve sam siguran da bi Slavko Linić bio protiv poreza na nekretnine, da smo svoje kuće i stanove predali bankama, na korištenje slično onom kako koriste našu štednju. Činjenica je da porez na nekretnine već postoji: najmodavac stana plaća porez na najamninu. Nedosljednost sustava ukazuje na korupciju sustava, a ona je uvijek u službi struktura, a strukture su na ovom prostoru uvijek bile tuđinske. “Štediše” uglavnom pripadaju strukturama, a među njima se nađe i sretnika/lopova iz divlje kumulacije našeg divljeg partijskog kapitalizma. Vladajuća oligarhija ima svoje tržište: kumulira proviziju, i kada je konačno pretvara u nekretnine, ruši cijene nekretnina. Nakon što se banda namiri, cijene nekretnina rastu.
Mutne poststečajne “predstečajne” nagodbe
Prisjetimo se samo napada na suca Mislava Kolakušića jer je predstečajnu nagodbu za Dalekovod poslao na ustavni sud. Ovih dana smo svjedoci kako su istom nagodbom povezana društva Dalekovoda htjela prenapuhati postojeće tražbine i time oštetiti stvarne vjerovnike i državu. Poduzeće Konsolidator je sa 150 milijuna kuna uloga trebalo steći 79,83 posto temeljnog kapitala! U svemu tome je zastrašujuće da sudac Kolakušić nije dobio podršku sudstva i nevladinih organizacija, nego je protiv njega pokrenuta medijska hajka. Čak je Ivo Josipović, predsjednik RH, ugrozio trodiobu vlasti i stavio se na stranu Linića. Onako kako je to učinio Branko Grčić u slučaju Franak. Ovdje napominjem da bi Ivo Josipović bio loš gradonačelnik Lijepe Naše – za takve je “niš koristi funkcija predsjednika RH” idealna dužnost. Najviše simpatija Linić je postigao kod korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, jer će im po novom zakonu pasti kamatne stope, iako se to dogodilo poslije presude Radovana Dobronića, koja je vratila glavnicu i kamate na početak. Tim potezom je Linić u suradnji sa stranim poslovnim bankama poništio Dobronićevu presudu i tako podržao nastavak najveće pljačke u hrvatskoj povijesti. Ono u čemu je Milanovićeva Vlada odlučna i uspješna je prodaja sustava HPB, CO, Petrokemija i davanje autocesta u koncesije. Poput kradljivca, ne prodaje svoju nego našu najvrjedniju imovinu.
Ima tu svega: neznanja, gluposti, ali i obične ljudske pakosti. Kod Linića se sliva niz ljudskih zluradosti. Slavko Linić ponaša se poput dužnika u eurima koji zlurado promatra agoniju dužnika u švicarcima. Na neki je neki način monetizirao svoj imutak, pa pakosno najavljuje da nam početkom slijedeće godine uz dodatne, odnosno više poreze, stiže i porez na nekretnine. Ovdje se ograđujem od glasine da silni novci godinama odlaze preko njegovog tajnog računa u Trstu – ako je račun tajan, tko je mogao doznati njegovo postojanje? A opet, tko se može posve osloniti na današnje financijsko podzemlje u svijetu. Danas je značajno da su svjetske banke svojom lakomošću proizvele suprotan učinak, pa se na sve strane nudi jeftin novac. Bez obzira na naš kreditni rejting, Vlada može posredno uzeti jeftin novac, ali to ne čini, i to nas treba zabrinuti. Dakle, Vlada RH poduzet će sve da ne uzme jeftin novac. Naprotiv, baš sada kreće u rasprodaju javnih poduzeća i državnih koncesija, u daljnju privatizacijsku pljačku. Sve je to neobjašnjivo, odnosno objašnjivo na samo jedan način: vladajuća oligarhija namjerno uništava Hrvatsku i pri tome se basnoslovno bogati.
Tvrtko Dolić/Croative.net
