Yogyakarta – deklaracija o LGBT pravima
Iz LGBT udruga i od strane vladajućih struktura stalno stižu novi zahtjevi u pogledu LGBT prava, a da pri tom nitko ne pojašnjava što to točno sve obuhvaća. Slično nastupa i novooformljena grupa 11 zemalja kojoj nas je ministrica Pusić samovoljno priključila.
{jathumbnail off}Na zatvorenom sastanku 11 zemalja, Vesna Pusić je 26. rujna u New Yorku samovoljno priključila Hrvatsku asocijaciji 11 zemalja tzv. “LGBT Core Group”. Iako nije dobila mandat od Hrvatskog sabora, Vesna Pusić je Hrvatsku priključila grupama koje zahtijevaju uvođenje posebnih međunarodnih mehanizama koji bi štitili LGBT prava. Takve grupe zemalja nastaju kao rezultat propalih napora da se unutar međunarodnih institucija, odlukom većine zemalja, ustanove mehanizmi koji bi obvezivali sve zemlje članice da jamče posebnu zaštitu određenim skupinama koja ide dalje od onoga što međunarodni zakon već jamči svim pojedincima, neovisno o spolnoj orjentaciji.
Navikli smo i u Hrvatskoj te preko međunarodnih dužnosnika slušati kako se uporno ponavlja sintagma o potrebi zaštite LGBT prava. Tokom godina položaj LGBT osoba se u Hrvatskoj, kao i u ostalim zapadnim zemljama, uvelike poboljšao u pogledu njihove sigurnosti i zaštite od nasilja. Hrvatska još od srpnja 2003. ima Zakon o istospolnim zajednicama prema kome homoseksualci već 10 godina imaju pravo na uzdržavanje i zajedničku imovinu i taj zakon izričito zabranjuje diskriminaciju ove vrste zajednice u odnosu na prava koja regulira. Međutim, iz LGBT udruga i od strane vladajućih struktura stalno stižu novi zahtjevi u pogledu LGBT prava a da pri tom nitko ne pojašnjava što to točno sve obuhvaća. Slično nastupa i novooformljena grupa 11 zemalja kojoj nas je ministrica Pusić samovoljno priključila potpisujući Deklaraciju o prestanku nasilja i diskriminacije prema pojedincima na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Podsjećamo da je krajem lipnja Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) s čak 24 glasa protiv i 3 za odbila radikalna načela Yogyakarte koja je do sad najsveobuhvatnija službena deklaracija o LGBT pravima koja se sastoji od ukupno 29 načela usvojenih 2006. godine na sastanku u Yogyakarti od strane stručnjaka za LGBT prava. Svrha ove deklaracije je stvoriti nove pravne obveze koje bi se nametnule neovisnim državama putem zaobilaženja standardnih zakona i procedura koji su propisani kod uvođenja takvih obveza. U nastavku pročitajte tekst u kome se navode radikalni zahtjevi koji se inače podmeću kao „kukavičje jaje“ pod sintagmom LGBT prava i borbe protiv nasilja i diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Što stvarno donosi Yogyakarta?
Kada je krajem lipnja Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) s čak 24 glasa protiv i 3 za odbila radikalna načela Yogyakarte (deklaracija o LGBT pravima) novine su vijest prenosile kao ponižavajući poraz koji je homoseksualni lobi doživio pred jednom od najvažnijih međunarodnih organizacija za sigurnost. Gotovo istovremeno, točnije 24. lipnja 2013., Vijeće Europe usvojilo je obvezujuće smjernice za EU diplomate u pogledu zaštite prava LGBT osoba koje su u nekim dijelovima slične načelima Yogyakarte, ali ipak ni izdaleka toliko radikalne. Nešto ranije istog mjeseca ruski je parlament izglasao dva zakona kojima se kažnjava širenje homoseksualne propagande među maloljetnicima i vrijeđanje vjerskih osjećaja, u što spada i održavanje gay prideova. Skroz suprotno od obvezujućih smjernica za EU diplomate koje LGBT aktiviste proglašavaju naročito ranjivom skupinom koju treba štititi, te preporučaju sudjelovanje u povorkama ponosa i druge načine promicanja vidljivosti LGBT događanja, te promicanje prava LGBT osoba kroz obrazovanje. Nešto kasnije Putin je potpisao zakon koji zabranjuje posvajanje djece istospolnim parovima u svrhu zaštite djece od „diktiranog netradicionalnog seksualnog ponašanja“ i oslobađanja djece od „duševnih boli i stresa koje, po istraživanju psihologa, često prolaze djeca koju su odgajali istospolni roditelji“.
Zanimljivo, opet istovremeno (26. Lipnja), u Americi se dogodio presedan da je na Vrhovnom sudu proglašena neustavnom bitna odredba federalnog Zakona o obrani institucije braka (The Defense of Marriage Act – DOMA) u slučaju Windsor. Taj federalni zakon daje pravo američkim državama u kojima nisu legalni istospolni brakovi na nepriznavanje takvih brakova sklopljenih u drugim državama. Isto tako se ovim zakonom onemogućuje širenje prava na federalne povlastice koje proizlaze iz bračnog statusa na istospolne brakove sklopljene na teritoriju država koje ih dozvoljavaju. Strahuje se da će proglašenje neustavnom ove odredbe biti opasan presedan koji će s vremenom prisiliti sve američke savezne države na legaliziranje istospolnih brakova.
Sredinom srpnja i Velika je Britanija napravila neke od finalnih koraka kako bi se i u toj državi legalizirali istospolni brakovi. Neki bi stoga rekli da je rušenje ‘Yogyakarte’ pred parlamentarnom skupštinom OESS-a samo jedan mali i nebitan korak unazad, odnosno „you win some, you lose some“ situacija. Možda je to stvarno tako, ali je zanimljivo da radikalna načela Yogyakarte ne predstavljaju ni više ni manje nikakva druga prava osim svih onih prava koja homoseksualci po defaultu dobivaju čim se u nekoj državi izjednače heteroseksualni i homoseksualni brakovi.
Što sve podrazumjevaju načela Yogyakarte?
Načela Yogyakarte ima ukupno 29 i prema svakom od njih izvedene su odredbe zakona koje bi države koje ih prihvate trebale inkorporirati u domaće zakonodavstvo:
– Prema načelu 12 države bi trebale eliminirati i zabraniti svaku diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta u privatnom i javnom sektoru, uključujući državne službe kao što su vojska i policija.
– Prema načelu 13, partner ili supružnik homoseksualne i transrodne osobe trebao bi uživati prava i povlastice koja država daje bračnim partnerima u pogledu zdravstvenog osiguranja (koje mora pokrivati i promjenu spola) te mirovina i drugih beneficija koje ostaju udovicama i udovcima nakon smrti bračnog partnera, bez obzira da li u toj zemlji postoji ili ne postoji institucija istospolnog braka ili registriranog partnerstva.
– Načelo 16 govori o pravu na obrazovanje koje mora biti prilagođeno seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu osobe. Države takvo obrazovanje moraju osigurati kroz obrazovne metode i nastavne kurikulume koji moraju odražavati potrebe i interese učenika svih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta kao i seksualne orijentacije i rodne identitete njihovih roditelja. Drugim riječima, u nastavnom planu i programu svih vrtića, osnovnih i srednjih škola moraju biti vrijednosno izjednačene sve seksualne orijentacije kao i svi tipovi obitelji.
– Načelo 18 zabranjuje bilo kakvo liječenje, uključujući psihijatrijske ili psihološke terapije odnosno savjetovanja koja imaju za cilj promjenu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta kao zdravstvenog stanja koje treba liječiti ili suzbijati.
– Načelo 19 je vrlo zanimljivo i odnosi se na slobodu mišljenja i izražavanja te su prema njemu države dužne osigurati da zakoni koji reguliraju javni red i mir, javni moral, javno zdravstvo i sigurnost ni u kom smislu ne ograničavaju niti diskriminiraju pravo na mišljenje i slobodu izražavanja različitih seksualnih orijentacija ili rodnih identiteta. Isto tako, države moraju osigurati da pravo na mišljenje i izražavanje drugih ljudi ne smije kršiti prava i slobode osoba različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta.
– Prema načelu 20 sve su države dužne osigurati adekvatnu policijsku zaštitu svim vrstama mirnog okupljanja (povorke ponosa i sl.) i udruživanja osoba drukčije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te osigurati da zakoni koji reguliraju javni red i mir, javni moral, javno zdravstvo i sigurnost ni u kom smislu ne ograničavaju njihovo pravo na mirno okupljanje i udruživanje.
Zaobilaženje Obiteljskog prava koje svaka država ima pravo uređivati svojim nacionalnim zakonodavstvom sukladno vlastitim tradicijskim vrijednostima
– Načelo 24 odnosi se na pravo na zasnivanje obitelji. Prema tom načelu postoje različite vrste obitelji. Države su dužne poduzeti sve zakonske i druge mjere kako bi svakoj osobi, bez obzira na njenu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, omogućila pravo na posvajanje djece ili medicinski potpomognutu oplodnju (uključujući doniranje sperme). Država mora donijeti zakone i provoditi takvu politiku koja priznaje različite vrste obitelji, uključujući obitelji koje ne nastaju kroz potomstvo ili brak, te poduzeti sve zakonske i druge mjere kako nijedna obitelj ne bi bila podložna diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta njenih članova u pogledu socijalne skrbi i zdravstvenog osiguranja, drugih beneficija itd. Također, kod posvojenja ili drugih postupaka i odluka tijela socijalne skrbi, sudova i drugih administrativnih i zakonodavnih tijela najbolji interesi djeteta moraju biti jedini prioritet, ali se seksualna orijentacija ili rodni identitet osobe kojoj se dijete povjerava ne može smatrati protivnim ili inkompatibilnim najboljim interesima djeteta. U svim zemljama koje priznaju istospolne brakove ili registrirana partnerstva države su dužne donijeti potrebne zakonske i druge mjere kako bi sva prava, privilegije, dužnosti ili beneficije koje su priznate raznospolnim brakovima ili partnerstvima bila izjednačena s pravima i obvezama u istospolnim brakovima odnosno registriranim partnerstvima, a što se tiče nevjenčanih partnera, sve države su dužne donijeti takve zakonske i druge mjere koje omogućuju nevjenčanim istospolnim partnerima ista prava i obveze koje imaju nevjenčani raznospolni partneri.
– Načelo 25 nalaže da se izbriše svaka zabrana koja osobama drukčije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta onemogućuje službu u vojsci i policiji kao i u drugim državnim službama.
– Načelo 27 pod posebnu zaštitu države stavlja aktiviste i organizacije koje štite ljudska prava osoba drukčije seksualne orijentacije i rodnih identiteta
Novi posebni zakoni, delikti i institucije koje bi protežirale LGBT osobe
– Prema načelu 28, država mora poduzeti potrebne mjere, kao na primjer revidirati svoje zakone i javne politike kako bi osigurala da žrtve kojima se krše ljudska prava na temelju drukčije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta imaju puni pristup svim mehanizmima pravnog lijeka, novčanih naknada, obeštećenja, kompenzacije, rehabilitacije i svim društvenim sredstvima koji bi onemogućavali daljnje kršenje prava. Država mora osigurati pravovremeno rješenje svih postupaka koji imaju za cilj zaštititi prava LGBT osoba odnosno njihove zahtjeve za obeštećenjem, uspostaviti učinkovito djelovanje institucija i standarda u pogledu prava LGBT osoba, upoznati sve LGBT osobe o postojanju svih pravnih lijekova i mehanizama koji su na snazi u svrhu njihove zaštite, a svima koji nisu u mogućnosti sami plaćati sudske i druge troškove pružiti financijsku pomoć kako bi mogli tražiti novčane naknade, obeštećenja, kompenzacije, rehabilitaciju i slično putem sudskih sporova, te ukloniti sve moguće pravne zapreke koje bi mogle ometati LGBT osobe u pokretanju takvih sporova.
– I na kraju, načelo 29, koje je naročito zgrozilo kongresmena Chrisa Smitha, zamjenika voditelja američke delegacije pri OESS-u, zbog toga što sukladno tom načelu države moraju ustanoviti nove zakone, delikte i institucije kako bi svaki zločin počinjen protiv LGBT osoba bio sukladno kažnjen i kako nijedna osoba koja prekrši njihova prava, čak i kada se radi o službenicima vlade, ne bi mogla izbjeći kaznu. Isto tako, u slučaju kršenja prava LGBT osoba i tužbi koje pokreću LGBT osobe državne institucije dužne su odmah temeljito istražiti sve slučajeve i pronaći adekvatne dokaze kako bi se osiguralo provođenje učinkovitih sudskih postupaka. Posebne institucije moraju nadgledati način na koji se provode zakoni i javne politike koje imaju za cilj elimirati diskriminaciju ljudi na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Sve što stoji na putu kažnjavanju osoba koje povrijede prava LGBT osoba mora biti uklonjeno.
Navedena načela prisutna su kroz razne mehanizme u većini zapadnih zemalja u kojima su ozakonjeni istospolni brakovi, a neka od ovih načela ostvaruju se i tamo gdje istospolni brakovi nisu još legalni, i to putem zakona sličnih Zakonu o suzbijanju diskriminacije ili putem političke dominacije političkih stranaka koje su postale servis za opsluživanje LGBT udruga, kao što je to slučaj u Hrvatskoj te naročito u SAD-u pod Obaminom administracijom. Ovo zorno prikazuje koliko je jaka financijska moć homoseksualnih lobija. No, podmetanje Rezolucije o Priznanju načela Yogyakarte kod primjene međunarodnih zakona o ljudskim pravima u pogledu seksualne orijentacije i rodnog identiteta na usvajanje parlamentarnoj skupštini OESS-a način su da se države članice prisili na promjenu nacionalnih zakonodavstava u pogledu obiteljskog prava i reguliranja bračne zajednice. Sličan takav vrhovni mehanizam ustanovio bi se otvaranjem posebnog UN-ovog ureda za globalno nadziranje LGBT prava što se pokušalo istovremeno s podmetanjem Rezolucije o priznanju načela Yogyakarte pred OESS-om. Države članice odbile su dopustiti otvaranje takvog ureda pri UN-u jer bi se time određenim grupama moralo zajamčiti posebnu zaštitu koja ide dalje od onoga što međunarodni zakon jamči svim pojedincima.
Da li LGBT prava spadaju u temeljna ljudska prava?
Zbog čega onda od domaćih političara slušamo kako inicijative poput „U ime obitelji“, kojom se želi zaštititi postojeće stanje prema kome je „brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.“ (Čl. 5 Obiteljskog zakona), žele određenim skupinama uskratiti temeljna ljudska prava? Institucija braka nastala je temeljem prirodnih zakona na kojima počiva sam život. Nastala je kako bi društvo zaštitilo i stavilo pod kontrolu čovjekov nagon za prokreacijom i postala institucija koja s najmanje upliva države pruža najbolji okvir za primarnu socijalizaciju djeteta jer mu putem majke, oca, djedova, baka i drugih krvnih srodnika daje sve ono što mu praiskonski treba u najosjetljivijim godinama njegova razvoja.
Država odnosno društvo nema mandat dodijeljivati određena prava samo zato što ih netko unedogled zahtijeva. Ukoliko se posegne za promjenom prirodnih zakona, društvo mora biti svjesno da će u slučaju da nekim skupinama omogući prava veća od onih koja im po prirodi pripadaju morati drugim skupinama uskratiti neka njihova temeljna ljudska prava. Primjerice, kada su zapadna društva legalizacijom abortusa dala majkama pravo da ubiju svoje nerođeno dijete, fetusu odnosno djetetu tim je činom uskraćeno prirodno pravo na život. Na isti način zakonsko izjednačavanje braka i istospolnih zajednica znači da bi se većina trebala odreći nekih svojih vrlo bitnih prava. U ta prava između ostalog spadaju temeljna ljudska prava djeteta i roditelja zajamčena Konvencijom o pravima djeteta i drugim međunarodnim dokumentima (koja se upravo u Hrvatskoj krše nasilnim provođenjem Zdravstvenog odgoja koji se temelji na rodnoj ideologiji), prava vjernika i vjerskih zajednica na punu slobodu vjeroispovjedi, pravo na slobodu mišljenja, izražavanja i javnog informiranja. Na sve nas to upozoravaju događanja u zemljama u kojima je do ‘bračne jednakosti’ već došlo, a sve crno na bijelo stoji u načelima Yogyakarte koja je OESS nedavno odlučno odbacio.
Izvor: zdravstveniodgoj.com
