Zdravko Tomac: Imali smo viziju
“Nije mi jasno kako je moguće da je nakon sedamstoljetne borbe za vlastitu državu stupanj patriotizma tako slab? Kako to da se u Zagrebu danas zastave mogu nabrojati na prste jedne ruke? Tako je i u drugim mjestima”, kaže Zdravko Tomac.
{jathumbnail off}Na današnji praznik portal Dnevno.hr donosi prigodan intervju s dr. Zdravkom Tomcem. Prenosimo ga u cijelosti.
Tomac, prije dvadeset i dvije godine potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, predstavljao ju je na povijesnoj sjednici Sabora RH na kojoj je donesena Odluka o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Kratko smo porazgovarali s njim.
Kako se vi sjećate tog 8. listopada 1991.?
– Mi smo znali, kad smo preselili Vladu nakon raketiranja Banskih dvora, da postoji plan raketiranja Zagreba i raketiranja zgrade Ine u trenutku kada se bude održavala sjednica i rasprava o samostalnosti Hrvatske. Ljudi su to znali, došli na sjednicu, nitko nije pobjegao. Cijelu noć smo raspravljali o tome hoćemo li napasti vojarne ili ne, koje ćemo poteze vući. Vlada cijelu noć nije išla kući, uži kabinet je prespavao tamo, sve smo pripremili, očekivali napad na Zagreb. No spriječen je preko noći, putem Gorbačova. Bili su to dramatični dani, dramatični sati. U toj situaciji smo donijeli ispravne, povijesne odluke. Na toj sjednici nije bio državni vrh. To je vjerojatno zabranjeno iz sigurnosnih razloga jer je dan prije pokušano obezglavljivanje Hrvatske. Ja sam se šalio pa sam rekao da su se u toj situaciji odlučili da Šeks predstavlja Sabor, a ja Vladu jer je to najmanja šteta (smijeh).
Kako vidite Hrvatsku danas? Očito je da je oni koji su se borili za samostalnost nisu ovako zamišljali, što je uopće pozitivno u cijeloj priči?
– Imali smo viziju. Govorili smo da postoje dvije etape ostvarivanja te vizije. Prva etapa je oslobađanje, teritorijalna cjelovitost i stvaranje suverene, demokratske hrvatske države. To smo ostvarili. Bez rata ne bi mogli. Danas imamo Hrvatsku kao demokratsku državu, sa svim nedostacima. Željeli smo da se Hrvatska riješi Balkana, da postane dio zapadne civilizacije, Srednje Europe, da se udruži sa demokratskim državama svijeta. Drugi cilj je bio ulazak u NATO i Europsku uniju. Ove godine smo taj drugi cilj ostvarili, bez obzira na sve probleme. Na taj način je ova generacija hrvatskog naroda ostvarila svoje povijesne težnje i stvorila preduvjete da hrvatski narod ima sudbinu u svojim rukama. Nezadovoljni smo kako Hrvatska izgleda, kako je uređena, vodstvom, političkim odnosima… Sve su to problemi koji se mogu riješiti i u rukama su hrvatskog naroda. Opća ocjena je da smo ostvarili velike ciljeve za koje smo se borili. Ova generacija ostvarila je ono što druge nisu uspjele. Na sadašnjim i budućim generacijama je da na tim temeljima izrade jednu bolju Hrvatsku.
Ali običan čovjek najviše osjeća negativne posljedice lošeg upravljanja državom.
– Današnja Hrvatska je razočarala mnoge. Ona je u mnogočemu lošija od onog što bi mogla biti. Ali opet napominjem, to je sve u našim rukama. Danas sam išao po Zagrebu i razočarao se. Nije mi jasno kako nakon sedamstoljetne borbe za vlastitu državu, kad smo tu državu izborili, kako je stupanj patriotizma tako slab? Kako to da se u Zagrebu zastave mogu nabrojati na prste jedne ruke? Tako i u drugim mjestima. Kako to da nemamo osjećaj ponosa? Slavimo te praznike samo kao neradni dan. Nemamo pravo tako se ignorantski odnositi prema onom što smo postigli. Borba još uvijek nije završena jer se naša sjajna pobjeda pokušava osporiti. Još uvijek postoji proces na Haškom sudu Hrvatima iz BiH. Nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, gdje se Hrvatska optužuje kao zločinačka organizacija, agresor, još uvijek je pritisak iz Rusije, Srbije, Velike Britanije, koji pokušava promijeniti istinu o našoj prošlosti, još uvijek u Hrvatskoj djeluje peta kolona bez koje ne bi imali tako velike muke da dokažemo istinu o našoj velikoj pobjedi. Znači, s jedne strane sam zadovoljan jer su glavni ciljevi ostvareni. S druge strane, nezadovoljstvo mene i velikog dijela naroda političkim strukturama, strankama, medijima, intelektualcima, političkom elitom, koja cijelo ovo vrijeme nije izvršila ono što treba. Pred nama su veliki zadaci, ali imamo temelje.
Često naglašavate neriješenu situaciju Hrvata u BiH.
– Jedino što nije napravljeno, a to je veliki problem, je podčinjenost i neravnopravnost hrvatskog naroda u BiH. Stalno ističem da, ako Hrvati tamo ne opstanu kao ravnopravan narod, kroz 50 ili manje godina doći će u pitanje opstojnost hrvatske države. Nacionalno pitanje Hrvatske nije do kraja riješeno i zato ne razumijem kako to da hrvatsko političko vodstvo ne razumije da nerješavanjem političkog pitanja u BiH u pitanje može doći sve drugo što smo ostvarili.
Kako se državni vrh danas odnosi prema Vama i drugim ljudima koji su bili aktivni sudionici stvaranja Hrvatske?
– Osobno sam prilično razočaran, s obzirom na ulogu koju sam imao, da kad se pravi prijem sa širokim brojem ljudi, ili svečane sjednice, kao da ne postojim. A pozivaju se ljudi koji su tada bili u autu ili nigdje, ili su čak bili protiv hrvatske samostalnosti. To je danas Hrvatska. Mi ne poštujemo tradiciju, ne poštujemo ljude, bez obzira na to što su oni danas, jesu li se politički razišli ili nisu. Da ne spominjem sramotan odnos prema Tuđmanu. Tuđman je najzaslužniji za hrvatsku državu. Kad smo ulazili u Europsku uniju nitko ga nije ni spomenuo. Svima se zahvaljuje osim njemu. Tuđman je najzaslužniji za stvaranje Hrvatske vojske. Čak i danas, na zadnjoj proslavi u Kninu, opet se pričalo o svemu i svačemu, a nitko nije zahvalio Tuđmanu niti rekao nešto o njegovoj ulozi. Tako i danas, kad slavimo Dan neovisnosti; nisam čuo ni na televiziji, ni u novinama, nitko nije dao jedan objektivan prikaz kakvu je ulogu odigrao Franjo Tuđman i kako bez njega ne bi imali što imamo.
Hvala Vam.
Autor: Zoran Stupar/Dnevno.hr
