Dr.Tomac: Hrvatsku je podijelila izdajnička politika vladajućih
Kada se govori o Josipovićevoj politici ne smije se zaboraviti da je on napravio strateško partnerstvo s Velikom Britanijom, državom koja je u vrijeme pada Vukovara krivotvorinama i lažima pokušala sakriti srpske zločine i prikazati masakre kao djelo hrvatskih vojnika
{jathumbnail off}Veličanstvena kolona sjećanja u kojoj je bilo više od 100 tisuća ljudi pokušava se silnom medijskom promidžbom pretvoriti u veliki skandal, i prikazati kao uvrjedu vukovarskim žrtvama. Zadnjih nekoliko dana traje neviđena medijska i politička kampanja u koju se uključio državni vrh, političke stranke pa i Hrvatski sabor kako bi se sakrila istina da je u Vukovaru hrvatski narod poslao jasnu poruku državnom vrhu da ne prihvaća njegovu politiku prema Vukovaru, prema Domovinskom ratu i prema Srbiji kao što nije ni prihvaćao i politiku prema Haaškom sudu.
U toj medijskoj halabuci skriva se istina i pokušava se sakriti da podjele u obilježavanju tragedije Vukovara nisu posljedica jačanja nacionalizma a još manje organiziranog HDZ-ovog nastojanja da vukovarsku žrtvu zloupotrijebi za dolazak na vlast. Pod svaku cijenu nastoji se sakriti istina da je Hrvatsku podijelila politika državnog vrha, a posebno višemjesečno nastojanje da se silom uvede ćirilica koja vrijeđa vukovarsku žrtvu, branitelje i sve ljude koji su prošli pakao srpske okupacije.
Stjecanjem okolnosti imao sam prilike biti na HRT-u u režiji u kojoj je bilo moguće vidjeti ne samo sliku koja je išla u javnost nego i sve druge slike koje javnost nije vidjela a bez čega se nije mogla dobiti potpuna istina o tome što se događalo u Vukovaru. Nakon prijenosa iz Vukovara na prvom programu HRT-a na Četvrtom programu imao sam prilike zajedno sa Zoranom Šangutom uživo odmah komentirati ono što se je dogodilo u Vukovaru.
Kako mnogi građani nisu bili informirani da ide ta emisija na Četvrtom programu, s obzirom na sve ono što se događa zadnjih dana i na sve pokušaje krivotvorenja istine smatram svojom moralnom obvezom ukratko iznijeti argumente koji mogu pomoći svakom da dobije uvid u cjelinu i uzroke političke krize u Hrvatskoj.
U toj emisiji rekao sam da mislim da je ustvari dobro što se jasno pokazala podjela na dvije politike. Da je dobro što je ogromna većina osim nekoliko stotina ljudi podržala Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara, a ne politiku državnog vodstva. Dobro je što su generali Gotovina i Markač bili u koloni za Vukovarsku Hrvatsku.
Rekao sam, a to i dalje mislim, da je ipak Stožer napravio jednu pogrješku koja je omogućila državnom vrhu da napuštanjem kolone optuži Stožer i sve sudionike Vukovarske Hrvatske da su uvrijedili uspomenu na Vukovar i nanijeli sramotu ne samo Vukovaru nego i Hrvatskoj. Bez te pogrješke koja je omogućila protuofenzivu poražene politike državnog vrha, državni vrh morao bi priznati poraz svoje politike, mijenjati ju ili odstupiti. Ovako su dobili priliku da zahvaljujući monopolu na medije, posebno na televiziji, prijeđu u strahovit protunapad, kojim žele skinuti svaku odgovornost za podjelu u Hrvatskoj koju su napravili i koja traje već mjesecima.
Dakle, ustvrdio sam, da je glavni krivac za ne jedinstvo, za “skandal” u Vukovaru, za podjele, državni vrh, a osobito predsjednik Republike Ivo Josipović i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Evo glavnih argumenata za takvu moju tvrdnju. Ivo Josipović već duže vremena zastupa stajalište da Hrvatska treba povući svoju tužbu za genocid koji je učinila Srbija ne samo u Vukovaru, ali najviše u Vukovaru, nego i u cijeloj Hrvatskoj.
Ivo Josipović svojim prijateljstvom s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem a posebno zajedničkim dolaskom u Vukovar legalizirao je i prihvatio srpsku koncepciju da nije bilo jednog krivca, da nije glavni krivac velikosrpska agresija nego da se radilo o građanskom ratu i sukobu s podijeljenom krivnjom. Josipović je tada prihvatio podvalu da nema genocida i da su organizirani i provedeni masovni zločini sa ciljem da se istjeraju svi Hrvati iz Vukovara i da se pripoji Srbiji izjednače s pojedinačnim zločinima koji su Hrvati učinili u obrani.
Nakon pobjede četnika u Srbiji i Miloševićevih najbližih suradnika, kada su četnici i službeno rehabilitirani i pretvoreni u antifašiste, kada je na čelo došao četnički vojvoda i kada je Srbija obnovila svoju imperijalnu velikosrpsku politiku prema Hrvatskoj Josipović je nakon kolebanja tropoljupcem prihvatio i Nikolića i s njim nastavio ono što je s Tadićem započeo. Nije ga smetalo što je Nikolić javno izjavio da je Vukovar srpski grad i da tu Hrvati nemaju što tražiti.
Ivo Josipović je i službenim posjetom Republici srpskoj legalizirao tu zločinačku tvorevinu. Svojim govorom u Parlamentu Bosne i Hercegovine u kojem je optužio državno i vojno vodstvo ′90-ih godina na čelu s Franjom Tuđmanom za sve zlo u Bosni i Hercegovini, podržao je politiku sadašnje ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić da je Hrvatska agresor u Bosni i Hercegovini. Politika Josipovića i Vesne Pusić amnestira velikosrpsku osvajačku politiku i preuzima krivnju na Hrvatsku koje nema.
Ivo Josipović, što je neuobičajeno za predsjednika države, tužio je Ustavnom sudu Hrvatski sabor i tražio da Ustavni sud poništi Zakon o ništetnosti pravnih akata Jugoslavije i tužiteljstva i vojnih sudova bivše JNA na bazi kojih je Srbija počela progoniti i optuživati hrvatske branitelje s tezom da su Hrvati u Vukovaru krivci a ne velikosrbi. Ivo Josipović pretvorio je crvenu zvijezdu petokraku koju su nosili krvnici u svom zločinačkom pohodu u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj u zvijezdu slobode i demokracije. Ivo Josipović je u svom govoru u Izraelu o ustaškoj zmiji u srcima Hrvata potaknuo i dao argumente velikosrpskoj promidžbi koja od okupacije Vukovara do danas hrvatske branitelje tretira kao ustaše.
Ivo Josipović prilikom službena posjeta Srbiji nije se suprotstavio velikosrpskoj politici, koja ponovno vrlo agresivno pokušava hrvatski Vukovar pretvoriti u srpski Vukovar, nego je podržao nerazumnu odluku Vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem da bez obzira na sve što se dogodilo u Vukovaru treba odmah i na silu uvesti ćirilicu. Ivo Josipović nije izvukao nikakvu pouku iz činjenice da su mu vukovarske majke okrenule leđa kada je došao s Tadićem u Vukovar.
Na žalost, Ivo Josipović nije izvukao nikakvu pouku ni iz činjenice da je stotinu tisuća Hrvata iz svih krajeva Hrvatske ali i inozemstva došlo podržati Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara i suprotstaviti se njegovoj i Milanovićevoj politici ćirilizacije i srbizacije Vukovara. Pogrješku Stožera Josipović i Milanović vješto su iskoristili da se pokažu kao žrtve navodno nacionalističke politike te da krenu u žestok protunapad na svim televizijama i u svim novinama, dobivši ekskluzivu da pričaju koliko im je drago, da optužuju i vrijeđaju branitelje tvrdeći da u njihovim srcima nema ljubavi ni pijeteta za Vukovar.
Josipović ističe da u njegovom srcu ima ljubavi i pijeteta za Vukovar. Ja to ne osporavam niti bilo tko može bilo kojem čovjeku osporiti, ali osporavam njegovu politiku, a on je predsjednik države koji bitno utječe na politiku te tvrdim da njegova politika, njegova djela, pokazuju da nema osjećaja za hrvatski Vukovar i da zajedno s Milanovićem nameće ljudima pod firmom provedbe zakona i europskih standarda ćirilicu koja je za sve one koji su prošli pakao Vukovara simbol okupatora koji ih podsjeća na zločine i pakao koji su proživjeli. Takvoj Josipovićevoj politici i u Vukovaru su se suprotstavili Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, hrvatski branitelji i hrvatski narod. Svi oni poslali su mu jasne poruke.
Na žalost, žestoke riječi i optužbe koje izriče predsjednik države pokazuju da on ne želi vidjeti istinu i da ne želi mijenjati svoju politiku nego da ju je spreman nastaviti bez obzira što će ona dovesti do daljnjih podjela. Hrvatski narod traži jedinstvo i treba mu jedinstvo, ali se to jedinstvo ne može postići na Josipovićevoj politici. Hrvatski narod je u Vukovaru pokazao još jedanput da ne prihvaća jedinstvo na Josipovićevoj politici, da je spreman ići u sukobe s takvom politikom i da ne će odustati od obrane hrvatskog Vukovara.
Kada se govori o Josipovićevoj politici ne smije se zaboraviti da je on napravio strateško partnerstvo s Velikom Britanijom, državom koja je u vrijeme pada Vukovara, krivotvorinama i lažima pokušala sakriti srpske zločine i prikazati masakre kao djelo hrvatskih vojnika. Konkretno, britanska politika je lansirala lažnu informaciju sa slikama, svakako krivotvorenim, kako su hrvatski vojnici u Vukovaru ubili i masakrirali 41 srpsko dijete.
Sve britanske novine su to objavile na naslovnim stranicama, kako ne bi u svijet došla istina koju su četnici javno priznavali pjesmom: “Slobo, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate.”
Britanci su šest mjeseci pomagali da se sakrije istina o logorima u koje su srpski okupatori odveli tisuće Vukovaraca. I danas britanska politika kao i uvijek je na strani velikosrpske politike. I zato se s pravom postavlja pitanje, kako je moguće da hrvatski predsjednik sklapa strateško partnerstvo s Velikom Britanijom i da pomaže u ostvarivanju britansko-srpske politike na Balkanu. Toj i takvoj politici Ive Josipovića hrvatski narod je u koloni od stotine tisuća ljudi poručio jasno i glasno: Predsjedniče Josipoviću, ne prihvaćamo takvu Vašu politiku. Zbog te politike ne želimo da budete s nama u koloni za vukovarsku Hrvatsku.
I Zoran Milanović također je doživio slom svoje politike, slom politike nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar. Ali i on kao Josipović umjesto da mijenja svoju politiku još jače optužuje vukovarske branitelje i desetke tisuća Hrvata i najavljuje da će ustrajati na ćirilizaciji Vukovara. Hrvatski narod složnije nego ikada demonstrirao je odlučnost odbacivanja Josipovićeve i Milanovićeve politike koja ljudima u Vukovaru nasilno nameće ćirilicu, koja htjeli to priznati ili ne posredno, pomaže velikosrpsku strategiju obilježavanja Vukovara kao srpskog grada.
Za velikosrpsku politiku ćirilica nije pitanje pisma i ravnopravnosti nego je dokaz da je Vukovar srpski grad i da će ponovno postati srpski grad prije ili kasnije. Veliki transparenti na nogometnim utakmicama u Beogradu i Banjoj Luci na kojima piše Vukovar na ćirilici i skandiranje ustaše, ustaše ili Vukovar je srpski, pokazuju da je ćirilica simbol za velikosrpsku politiku i srbizaciju Vukovara kao i ′91 godine. I za Hrvate u Vukovaru koji su prošli pakao okupatora, silovanja, ubojstva, razaranja, izgone, logore, koji i danas traže grobove svoje djece, ćirilica također nije obično pismo nego je politički simbol koji ih podsjeća na zlo i u kojem oni s pravom vide želju velikosrpske politike da se jednog dana to zlo ponovi.
Dakle, Josipovićeva politika koja je prihvatila amnestiju velikosrpske politike, koja je prihvatila britansku koncepciju novih odnosa na Balkanu i Milanovićeva politika nasilnog uvođenja ćirilice kao jednog od bitnih simbola te britansko-josipovićevo-pusićkine politike uzrok je podjela. Dobro je što su te podjele postale javne i vidljive. Bez obzira na monopol Josipovića i Milanovića u medijima ipak ima dovoljno informacija o istini i svaki Hrvat ima mogućnost da na temelju činjenica i svojih osjećaja donese svoje osobne sudove i opredijeli se za politiku za koju misli da je u interesu hrvatskog naroda.
Zbog svega toga za mene je puno veći škandal kako se silom nameće Vukovarcima ćirilica pod firmom provođenja zakona nego činjenica da je došlo do okretanja leđa hrvatskog naroda državnom vrhu. U dvorište bolnice nitko iz kolone nije pristupio, tako da nije točno da ljudi nisu znali u koju kolonu trebaju ići. Državni vrh je ostao sam sa sobom, s nekoliko stotina ljudi i dočekao je pogrješku Stožera koji ih nije htio spriječiti da idu do spomen groblja nego je htio dati do znanja da ih ne prima u svoju kolonu.
Napuštanje Vukovara za državni vrh je bio spas u zadnji čas. Prikazali su se kao žrtve i krenuli su u protunapad i neviđenu medijsku kampanju. Dobili su prostor na televizijama koliko god ime je trebalo, satima su govorili kako bi pokušali svoju krivnju za podjele Hrvatske sakriti, optužiti druge i negirati istinu da im je hrvatski narod okrenuo leđa. Bit će šteta za Hrvatsku ako Josipović i Milanović nastave sa svojom politikom jer mogu nanijeti još veće štete nego do sada.
Zato sam smatrao svojom obvezom, kao potpredsjednik ratne Vlade koji je sudjelovao i proživio pakao velikosrpske agresije napisati ovaj članak kao osobni prilog borbi za istinu. Uvjeren sam da će Vukovar ponovno ujediniti Hrvatsku kao i ′91 godine i da će nas ponovno spasiti od nove velikosrpske agresije.
Prof. dr. Zdravko Tomac
Izvor: glasbrotnja.net
