Ivan Miklenić: Napadi bijesa
Neizbježan je dojam da kod dijela političara sve više vlada bijes što njihovo vlastito ili uvezeno ideološko uvjerenje doživljava sve veće poraze
{jathumbnail off}Taj bijes koji političari ne smiju javno pokazati, pa to uglavnom i ne čine, prenosi se zato na neformalne glasnogovornike koji onda, tako ohrabreni, izlaze u najširu javnost s nevjerojatnim i nevjerodostojnim konstrukcijama i optužbama na račun Katoličke Crkve ili njezinih pojedinaca.
Kad u ime vladajuće koalicije i u ime svoje političke stranke predsjednik Odbora za ustav doslovno glasno govori: »Građani na referendumu odlučuju o pokretanju postupka promjena ustava. Nakon toga Sabor o tome raspravlja i donosi odluku«, ili da o promjeni ustava može odlučiti samo Sabor te da ga ne mogu mijenjati građani na referendumu; zastupnici nisu obvezni glasovati sukladno odluci većine na referendumu… onda najširoj javnosti ne preostaje nego da ili u to povjeruje ili da to ne prihvati učvršćujući se u razočaranosti stavovima vladajućih. Ni vladajućima ni dijelu javnosti nije pomoglo što je oporba žestoko kritizirala te izjave, kao i odluku Odbora za ustav koja ostavlja mogućnost nepoštivanja volje većine jer je protuustavna. No, kad je 28. listopada Ustavni sud doslovno objavio: »Odluka kojom Ustavni sud potvrđuje da je konkretan narodni ustavotvorni referendum, na kojem se narod većinski izjasnio ZA, proveden u skladu s Ustavom ujedno znači i da je Ustav promijenjen na dan održavanja tog referenduma s trenutačnim pravnim učinkom, koji datum Ustavni sud deklaratorno utvrđuje u svojoj odluci koju objavljuje u ‘Narodnim novinama’«, razotkrivena je politička i politikantska manipulacija. Vladajuća politika doživjela je od Ustavnog suda težak udarac pa ima razloga za bijes koji se ne smije javno očitovati.
Budući da je nemoguća daljnja realna rasprava o učinku referenduma, svojevrsni glasnogovornik vladajuće koalicije u Jutarnjem listu od subote 2. studenoga u tekstu pod naslovom »Što slijedi: zabrana pobačaja?« traži, a zapravo i najavljuje, promjenu Zakona o referendumu tvrdeći: »Ne može par stotina tisuća ljudi odlučivati o sudbini društva.« Premda piše da treba poštivati stav Ustavnoga suda, komentator piše da taj stav »otvara bezbroj apsurdnih opcija, od kojih se prilično teško zaštititi«, te potpuno proizvoljno tvrdi: »Suglasnost većine birača s ulaskom katoličke definicije braka u Ustav Republike Hrvatske neće, naprotiv, biti legitimirana nikakvom stvarnom većinom.« Ponajprije, da je brak zajednica žene i muškarca nije nikakva »katolička definicija« već je to univerzalna naravna vrednota usađena svakome čovjeku, i civilizacijska tekovina koja se zbog ljudskih slabosti ne poštuje potpuno, ali nikada do najnovijega doba zapadne kulturne revolucije nije bila osporavana tako snažno svim sredstvima, uključujući i zakonodavno nasilje. A što se pak tiče »stvarne većine« i legitimiteta odlučivanja, komentator prešućuje činjenicu da 22. siječnja 2012. više od 56% punoljetnih osoba nije sudjelovalo na referendumu o (ne)pristupu Hrvatske Europskoj Uniji, pa nitko ni u Hrvatskoj ni u svijetu ne dovodi u pitanje legitimitet te pozitivne odluke. Autor očito zastupa demokraciju koja omogućuje prevlast stava njegovih istomišljenika, ali osporava i mogućnost demokracije koja bi omogućila prevagu stava s kojim se ne slažu njegovi istomišljenici. Nije li to zagovaranje zloporabe demokracije?
Bijes dijela političara i njihovih glasnogovornika vjerojatno izaziva i rezultat istraživanja koje je za HRT provela Promocija plus koji je pokazao da će na referendum o zaštiti izvornog pojma braka izići više od 62% pitanih građana (50,7 izlazi sigurno, 11,2 vjerojatno, a 9,2 još ne zna), a koji bi – kako se uzima – trebali predstavljati i postotak ukupnoga biračkog tijela. Već sama tolika zainteresiranost građana za sudjelovanje na predstojećem referendumu pljuska je politici koja želi nametati ideološke stavove zapadne kulturne revolucije. Za njih je očito u najmanju ruku zbunjujuće što je interes za referendum o braku znatno veći negoli za (ne)pristup Hrvatske Europskoj Uniji.
Neizbježni bijes dijela političara izvrsno je ozračje za traženje, kako narod kaže, dlake u jajetu. Upravo to se dogodilo u nevjerojatnom medijskom napadu u Dnevniku HTV-a 2. studenoga i Jutarnjem listu na biskupa Pozaića nakon njegove propovijedi na Mirogoju koja je javnosti predstavljena kao nečuveni napad na sadašnje vlasti u Hrvatskoj. Osporena rečenica biskupa Pozaića glasi: »Čovjek Blaženstva pozvan je da progovori svaki put kad istina postane predmet trgovine, kad ‘dizanje ruku’ u ime demokracije potaje ritual u prilog zločinačke ideologije trenutačnoga režima. Blaženstva rađaju preobrazbu duha i srca, ne prevrat.« Iz te rečenice svojevrsni glasnogovornici dijela političara uzeli su samo četiri riječi i pretvorili ih u glavnu temu propovijedi. »Govorio je, doslovce, o ‘zločinačkoj ideologiji trenutačnoga režima’« – tvrdi komentatorica u Nedjeljnom Jutarnjem, dodajući: »Rigao je politički bijes. Nizao je litanije mržnje.« Budući da je cijela propovijed dostupna javnosti, neopterećenima i zainteresiranima za istinu nije potrebno ništa o njoj tumačiti, ali se ne može ne postaviti pitanje otkud tolika potreba da se u tolikoj mjeri falsificiraju stavovi Katoličke Crkve i njezinih predstavnika u Hrvatskoj da se govori čak »o zastrašujućoj talibanizaciji ovdašnje Crkve«. Nisu li te neopravdane ocjene i potvore samo potvrda zatomljenoga ideološkoga i političkoga bijesa što kakva-takva hrvatska demokracija ipak ograničava vladajućima nametanje svoga ideološkog stava?
Ivan Miklenić/glas-koncila.hr
