U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt održana tribina “Nova agresija na Vukovar”
Sunić: Ćirilica u Vukovaru je tempirana bomba; Tomasović: Nećemo se predati!
{jathumbnail off}Potresnim video pismom mrtvom tati ratniku počela je druga večer u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, koja se od ponedjeljka u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt održava u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.
Video, objavljen na YouTubeu, tehnički je dodatno pripremio poznati ratni snimatelj Petar Malbaša, a pušten je na samom početku, uoči tribine “Nova agresija na Vukovar”, na kojoj su gostovali dr. Tomislav Sunić i Mario Tomasović, a moderirao je Marijo Popović.
No, prvo je pušten video, koji su svi odgledali šutke, nakon čega je većina nazočnih u dvorani ostala duboko potresena, mnogi i suznih očiju.
– Ja se često pitam što mi je trebalo da se prije 15 godina vratim u Hrvatsku, jer ovo je groteska, travestija, ovo je sprdačina, da se izrazim pravom riječju, od onoga što sam sanjao i očekivao, dok sam godinama boravio i radio u inozemstvu – kazao je dr. Tomislav Sunić, sveučilišni profesor i politolog, obrativši se nazočnima na početku svog obraćanja nazočnima na tribini.
– Onda, kad vidim ove časne branitelje, što tek njima prolazi kroz glavu, ne samo dvije tisuće njih koji su napravili samoubojstvo, nego desetke puta više njih koji sebi sigurno postavljaju “O, Bože, je li ovo stvarno ta Hrvatska za koju smo se borili do devedeset pete, i devedeset šeste, o kojoj smo toliko sanjali?”.
“Nametanje ćirilice je nova agresija na Hrvatsku”
Branitelji su omogućili sve sinekure vrhuški na vlasti, počevši od Splita, pa sve do Banskih Dvora i Pantovčaka. Znači, ti ljudi bez obzira što misle o braniteljima i dragovoljcima, moraju jednu stvar konstatirati – oni se vas boje. Oni se vas itekako boje. Jer, tu se radi o stotinjak, dvjestotinjak tisuća branitelja, koji su ovu državu stvarali i koji su ovu državu zadužili. Neću sada govoriti o jednoj nacionalnoj, nego prvenstveno po jednoj građanskoj strani.
Budimo objektivni, ovo što se devedeset i prve dogodilo u Vukovaru je katastrofa, ali ono što se četrdeset i pete dogodilo s Nijemcima i civilima je mega katastrofa – nastavio je dr. Sunić. Potom je istaknuo da se problemi u današnjem Vukovaru ne mogu sagledati ne znajući ono što se u prošlosti događalo na tom hrvatskom prostoru.
– Prvo krenimo od ćirilice, koja je danas simbolika. Jer, nametanje ćirilice predstavlja novu agresiju na Vukovar i na Hrvatsku. Budimo realni: ćirilicu koriste i naši prijatelji Bugari, njome je pisao jedan velikan poput Dostojevskog, ali ćirilica u ovim današnjim okvirima je tempirana bomba. Ako ova Vlada ima iole pameti, to će zaustaviti. Jer, sada u svakom slučaju nije prigodno o tome uopće razmišljati. Inzistiranje na ćirilici će dovesti do opasne polarizacije u Hrvatskoj. Upravo na simbolici ćirilice već sada možemo vidjeti koliko je hrvatsko društvo polarizirano.
“Uvedite natpise na njemačkome jeziku”
Ako već tjeramo mak na konac, ako Vlada već inzistira na uvođenje ćirilice, ja ovdje postavljam pitanje: zašto onda ne uvedemo i trojezične natpise, na kojima bi se pisalo i na njemačkom jeziku? Jer, baš u istočnoj Slavoniji, u Osijeku, Vukovaru, Slavonskome Brodu, tamo je živjelo puno Nijemaca, folksdojčera. Ne zaboravimo da je folksdojčera bilo 200 tisuća u Hrvatskoj, u endehazijskim granicama, a da je po završetku Drugog svjetskog rata 200 tisuća Nijemaca nestalo!
Znači, ako već idemo u povijest, ako idemo u pravdu, iako više ne znam u kakvom se ona obliku u današnjoj Hrvatskoj uopće manifestira, onda stavimo i natpise na njemačkom jeziku. Jer, Nijemci koji su tu živjeli, prolazili su četrdeset pete i četrdeset i šeste slične kalvarije poput kalvarija koje su prošli stanovnici Vukovara i Škabrnje. Pa, stradalo je po pouzdanim podacima više od 50.000 Nijemaca u komunističkom teroru, poslije 1945. godine – istaknuo je dr. Tomislav Sunić.
Potom je dodao kako želi biti kritičan i prema dragovoljcima i Hvidri.
– Ako već toliko opravdano inzistiramo na protivljenju ćiriličnim natpisima, što je onda s trgovima, poput onoga u Zagrebu, koji nosi ime Josipa Broza Tita? A to se pitanje ne povlači od 2000. godine, nego još od Tuđmanova doba. Eto, jedan prijedlog: ako već inzistiramo na micanju ćiriličnih ploča, inzistirajmo i na micanju partizanske i jugokomunističke ikonografije – kazao je dr. Tomislav Sunić, uz buran pljesak nazočnih.
“Glavni krivci za rat su jugokomunisti”
Potom je za kraj svog izlaganja istaknuo tko su, po njemu, glavni krivci za rat i agresiju koje smo prošli.
– Glavni krivci ovoga rata, glavni krivci nisu nacionalisti, nisu čak ni srpski nacionalisti, glavni krivci za Vukovar i Škabrnju, i za sva ostala stradanja su jugokomunisti. Nakon što su poubijali cijeli građanski stalež, odmah poslije Drugog svjetskog rata, vladali su 45 godina. Imali su vrijeme riješiti i nacionalno i ekonomsko pitanje, a što su napravili? Ništa nisu napravili, jer cijeli njihov sustav je bio zasnovan na teroru i na laži, od 1945. do 1990. godine. A na što se pozivaju danas njihovi potomci? Na pederastiju i na lezbijke, samo su izmijenili svoju retoriku, malo je ušminkali. Sad oni govore o pederastima, o ljudskim pravima, o manjinama i tako dalje, a nekad su te zvijeri motikama i čekićima ljude ubijali! – kazao je prof.dr. Tomislav Sunić, pozdravljen pred punom dvoranom Nadbiskupskog sjemeništa.
Potom je riječ uzeo Mario Tomasović, predsjednik splitske Hvidre i publicist, ujedno član Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Njegovo izlaganje posebno je snažno odjeknulo tribinom “Nova agresija na Vukovar”.
– Danas pitam hrvatske branitelje, a ima ih ovdje dosta, ali pitam i ostale ovdje nazočne: Jesmo li mi pobjednici u Domovinskome ratu? Sudeći po sadržaju i kvalitativnoj ispuni jednog društva, njegovog uređenja, gospodo draga, mi nismo pobjednici. U formalnom, dekorativnom aspektu, imaju državni stijeg, državni grb i državnu himnu, mi imamo obilježja slobodne nacije, ali samo to. I ništa više. Tu prestaje sva priča o teško izborenoj hrvatskoj državi u Domovinskom ratu. A profesor Sunić je rekao “i svi oni ratovi prije i stradavanja preko ovoga poništavaju, neutraliziraju”.
Značaj obrane Vukovara ’91. i danas
Hrvatska vojska je te jeseni 1991. godine imala sveukupno 26 oklopno mehaniziranih sredstava, odnosno tenkova i transportera, a JNA 1.600. Grad Vukovar je branilo između 1.800 do 2.000 hrvatskih branitelja iz svih krajeva, a JNA je s paravojnim postrojbama imala na užem prostoru 30.000 vojnika. U vojnoj doktrini je omjer 1:3 između onoga tko se brani i onoga tko napada. Dakle, napadač treba imati tri vojnika na jednog branitelja.
A Srbi su u napadu na Vukovar imali 15 vojnika na jednog našeg. Što se tiče oklopno mehaniziranih sredstava, bio je omjer jedan naprava 40 u koristi Srba. I što se dogodilo? Takva naša vojska Zbor narodne garde i jake snage MUP-a uspjele su izdržati u potpunom okruženju čak skoro tri mjeseca. Da je Vukovar, kao što su agresori planirali, pa u tjedan dana, imali li bi otvoren koridor kroz Slavoniju, zaobišli bi Osijek , i vrlo brzo došli bi do Zagreba. Na Vukovaru su bile vezane dvije Armije JNA, izmijenilo se čak 80.000 agresorskih vojnika, dok hrvatski branitelji nisu imali nikakva osvježenja ni pojačanja – istaknuo je Tomasović.
“Vlast uništava hrvatsku državu”
– Običan hrvatski narod muči se jadan, sagiba svoju kralježnicu pod teretom socijalne i ekonomske krize, općeg beznađa i depresije. Ono što danas primjećujemo, a ja kao član Stožera za obranu hrvatskog Vukovara to također kažem: nemojte doći kad bude kasno. Političari bi trebali biti pametni ljudi koji promišljaju neke pojave i događaje i za budućnost izvlače zaključke, te preventivno djeluju da se ne dogodi zlo.
U Hrvatskoj, od 2000. godine naovamo, na političkoj sceni, u kontinuitetu, imamo političke oligarhije, koje na najvulgarniji način rastaču snove hrvatskih branitelja i uništavaju hrvatsku državu! – istaknuo je Tomasović prekinut uz gromoglasan pljesak.
– Svi ti njihovi planovi, bilo njih 21 ili 210 su se pokazali neučinkovitima. Isto tako, treba kazati, ini prije ovih koji su došli na vlast, nisu nam otvorili perspektivu, nego su nam ubili i ono malo što smo imali. Jer, njihova je materijalna megalomanija zasjenila u Europi i svijetu najpoznatije slučajeve.
“Vukovar su Zadro, Vodotoranj… Vukovar je suza”
– Vukovar je slomio kralježnicu JNA i osigurao ostatku Hrvatske da se konsolidira, da osvojimo vojarne i naoružamo se. Zato taj geostrateški značaj obrane Vukovara treba posebno cijeniti. U onom simboličkom značenju, o Vukovaru su napisane najljepše pjesme, napisane su knjige.
Vukovar je Blago Zadro, Vukovar je dr. Vesna Bosanac, Vukovar je dr. Juraj Njavro, Vukovar je Marko Babić, Vukovar je Vodotoranj. Vukovar, to je suza. To je Vuka na utoku u široki Dunav. Vukovar, to je naša zadnja istočna pošta. Srušili su Bizantinci vukovarske barokne građevine, srušili su gedže dvorac Eltz, perivoj su spalili, ali vidite, simbol nisu uništili – kazao je tiho, mirno i spokojno Mario Tomasović, još jednom prekinut pljeskom.
– Zanimljivo, što je više napadan, što je više krvario, taj simbol je postajao sve već i jači. E, sad, zašto Vukovar, zašto ćirilica? Postoje dvije vertikale u Domovinskom ratu. Jedan je Vukovar, kao simbol otpora, a drugi je Knin i oluja kao simbol pobjede. Oluju su nastojali dezavuirati, uz pomoć stranih saveznika, ali kasnije su se Amerikanci iskupili. Ne samo to, oslobođeni su, sad će biti godinu dana generali Mladen Markač i Ante Gotovina, jer su vodili pravedan, oslobodilački rat.
Simbol otpora neće nikad pasti
Vukovar, simbol otpora, tu se homogenizira cijeli hrvatski narod u jedinstvu, u tišini, u pijetetu, u molitvi. I svatko od nas uvijek doživi pročišćenje suočen s veličinom žrtve Vukovara. Dakako, da nekome odgovara da se to razori. Dragi prijatelji, što ćemo s onim osjećajima kojima ćemo se odavde razići, kada budemo obuhvaćeni osjećajima? Treba uraditi nešto konkretno. Jer, Domovini slijede veliki, teški dani, na obzorju nemamo veliki razlog za optimizam, ali mi moramo napraviti zbog sve što je u našoj moći zbog naše djece.
Ja mogu samo apelirati na sve nas skupa, na sve dobronamjerne, da obratimo pažnju na ovu izmrcvarenu zemlju, da pazimo na našu djecu. Nemojmo im zatvarati prozore budućnosti, nego otvoriti prozore perspektive. U konačnici, ako ova djeca koja ovdje sjede, u Hrvatskoj ne vide perspektivu, onda se mogu vratiti na početak svog izlaganja i kazati, da se nismo ni trebali boriti za svoju državu. To bi bilo najporaznije.
Znači, hrvatski vojnik ne smije plakati, mi se ne smijemo predati, pogotovo mi hrvatski branitelji koji smo još u snazi, mi se ne smijemo niti hoćemo predati. I to je naš kategorički imperativ – kazao je na kraju emotivnog izlaganja Mario Tomasović, zaključivši njime i drugu, više nego uspješnu večer održanu u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju.
JOŠKO DADIĆ/dalmacijanews.com
Foto: Vojko Bašić / CROPIX
