“Megapolisi” laži: Javna (htv) kuća i vlada nacionalnog rastrojstva
Mediji?! „Tražim čovjeka”. O,Diogene! “Makni mi se sa sunca”, reče Aleksandru. Eto, to želimo: mediji,maknite se, sami ćemo odabrati svoje Sunce!
{jathumbnail off}Moralne horizontale
„Zmija što je tvog oca na smrt ujela sada nosi krunu njegovu”, čuvši očev glas, Hamlet shvati!
Živimo li u ‘dobu užasa’, ‘graditelja piramida’, sadomazohizma, izoliranja svog razuma od uma? Po mnogočemu , izgleda-da! Oko nas, s aureolama ‘zvijezda’, bauljaju sumnjivi tipovi, kompradori (i kupci i prodavači) zagađenih ideala, jalovih kriterija, sumnjivih morala. Svakodnevno nam se i smiju -hineći smješak – dok nam s ekrana ‘prodaju maglu’. Prepoznajemo li njihovu himbu, zaplotnjaštvo? Shvaćamo li? Po mnogočemu, izgleda – ne! Naravno, ima i onih koji su ‘na drugo brdo tkani’. Često i oni podlegnu ‘autoritetu’ utemeljenom na obmani ili ‘znanosti’. Zato poslušajmo i mi ‘svoj glas’, svog Duha, glas naših očeva, svoj Um, i shvatit ćemo!
Današnji jezik morala i etike je ozbiljno poremećen, a njihova praksa pogotovo. Znamo da su se takva ‘iskliznuća’ događala i junacima Olimpa. Ipak, mislim da to moramo priznati, ova bezočna, svakidašnja eksterminacija, tamanjenje, već je poprimila odlike poremećaja. Poremećaj proizlazi i iz prevlasti samovolje vođenih polemika naherenih ‘autoriteta’ upitne političke, kulturne i ine nadgradnje. Vođeni upitnim vrijednostima ‘iskaču iz kolosijeka’, uvrnuto induciraju, stvarajući opće ‘obvezujuće’ zaključke.
Ne mare za volju, slijed uzajamnih potreba, pobudu, pravo,konačno i um onoga kome de obraćaju. Čvor postaje nerazrješiv. Ni Aleksandar ne bi pomogao. Moralna uvjerenja, čak i argumentirana uvjeravanja, ‘protivnik’ šutne u kut kao stari krpaš. Postojao je moral Atene,moral Europe (npr. u 13.st.). Pretpostavke i načela etike i morala bi svatko rado priskrbio, te ih, kao svoj ‘izum’ rado univerzalizirao. Zato česti ‘ratovi’ raznih morala teže i ‘racionalnoj superiornosti’ nad konkurentima. Radi li se tu često i o ‘moralu’? Dakako! Pogotovo kada se koriste najradikalnije inačice ideja nesumjerljivosti, tj. podupire totalni relativizam.
Zagrabimo duboko iz povijesne riznice ljudskog uma i duha. Sadašnjost, kao i prošlost, ima svoja obilježja, dušu, svoj pečat. Dopustimo i budućnosti bar mogućnost jednakog ‘zanosa’, dar života, sreće, jer „…vremenost se vremeni kao bilujuće-sadašnjujuća budućnost” (M. Heidegger). I ostavimo se mašte, fikcije. Želimo li doći do razumijevanja ljudskih potreba proučimo njihove korijene i sudbine. Uzmimo događaje, pojave, osobe, činjenice. Obzirom da smo i sami sudionici u tim ‘igrama bez granica’ normalno je očekivati sporenja, rasprave, negodovanja. Shvatimo to kao potvrdu širine i dubine naše ljudske drame koja se zbiva oko nas i u nama, i zaokuplja nas.
Mediji
Mediji?! „Tražim čovjeka”. O,Diogene! “Makni mi se sa sunca”, reče Aleksandru. Eto, to želimo: mediji,maknite se, sami ćemo odabrati svoje Sunce! Shvatite i ovo:koliko god vjetar puhao planina ne uzmiče! Prognostičar trendova G.Celente (nasumce odabran, a o tome je napisano i nebrojeno djela govori o medijima kao ‘slugama režima’, ‘priležnicama moći i vlasti’, poljima uhljebljivanja. Kako tamo pronaći čovjeka? Kako nam se sve ovo čini poznato!
Bila jednom HTV-javna, tv. kuća. Ali, mijenja se: institucije,’vrijeme’, ljudi, događaji. Ide se ‘naprijed’. Pogrešno je ići naprijed ako se ide u krivom smjeru! Hrvatska ‘otišla’ na Zapad, HTV na Istok . Da bi kompletirali svoj ‘lik i djelo’, ovaj naš ‘prozor u svijet’, najprije gmižući, pa puzeći, osoviše se u kamarilu ‘ljubljene’ vlasti. Sublimiranim porukama,licemjerno zamotanim u pravednost, ljubav,’med i mlijeko’., uz razrađene tehnike manipulacije, krenuše njihove bojne u ‘bombardiranje’ pučanstva. Naivni zagrizu mamac. Pomete ih tsunami i ostavi, često, nepopravljivu štetu.
Medijska haranga ‘ide’ i na kartu čestih hrvatskih vrludanja, vješto ih koristi, a posebno ‘gađaju’ temeljne narodne vrijednosti. Tim moralnim, intelektualnim uškopljenicima ništa nije sveto. Mora se priznati da imaju i ‘jaku logistiku’ u vladi nacionalnog rastrojstva, kao i ostalih ‘vrhova vlasti’, koji narodu sagradiše Potemkinova sela, a njima na pladnju izručiše ‘ostalo’ blago u obliku besplatne ‘koncesije’. Ne oklijevajući oni udariše. Medijska gerila razularenih Janusa, bez objave, krene u boj. Domovini ‘uklizavaju’, kljaštreći ‘do kosti’; otadžbini se dodvoravaju, tepaju, besramno gmižu…
‘Logistika’ nije zadovoljna i traži još. Lažna spektakularizacija, ridikulozna estradizacija, egocentričnost ‘glavnih faca’ razgoliše i ono malo tv štiha. Idiotiziranje i zagluplivanje naroda infantilnim, trećerazrednim serijama (a sadržaj im je posebna priča) ‘maštovitih naslova’. Gdje je kultura? Znanost? Moralne i etičke posljedice takove totalitarne propagande imaju pogubne učinke naročito po istinu, osjećaj za istinu , uvažavanje Čovjeka. Ali ‘junačine’ odoše i mnogo dalje.
Siročad ljubljenog satrapa
Iako ne možemo shvatiti kako su ‘glavne’ zvijezde porno dive, nezajažljive feministkinje, ex yutel-ovci, arhitekti i graditelji kulture smrti, ubojice života, a teme: new age, individualizam, hedonizam, sodomizam itd., još strašnija su saznanja da nas ‘logističari’ uvode u egzistencijalno ništavilo, tugu, pustinju,močvaru…. Kako tek ‘uživamo’ u nedjeljnom ručku kada nam ga, svako malo, garniraju načertanijaši, memorandumaši, poneki gazimestanac… Javna,htv kuća! Grozno! Blasfemija! Ali, ne odustaju.
Petokrakaši ,ta siročad ljubljenog im ‘satrapa’ žele do kraja iscijediti dugo uskladištavanu mržnju i bijes. Slijede svoj usud. ‘Logistika’ prati korak. Nije li im sljedeći korak , program, ili plan 22: „Hrvatska krpica”? – podsjetimo se 1886. god.,’Riječka krpica’. ‘..et hunc ,Romane, caveto’.
Zaboravili su da Sava nije potekla uzvodno, a drugi dio te ‘umotvorine’ ljubljenog im satrapa se jest ostvarila. Ostvarili su je baš oni koje ‘naši Jude’ najžešće zasiplju svojim ‘sotonskim stihovima’. Bilo je, jest i biti će: „Navik on živi ki zgine pošteno”. Stoga, uzalud im faustovski ugovor, neće steći dar bogatstva (pogotovo uma) i ‘druge’ mladosti. ‘Memorandum’ im neće zaživjeti!
„Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik”, psalam 11. Sigurno da i u takvim ‘megapolisima’ laži ima i pravednika. Oni se ‘usude misliti’. Zato dožive neugodnosti, trpe dok mogu ili postaju skromnici. Čekaju ‘bolje dane’. Ako se drznu postaju ‘zavjerenici’, žigosani, stigmatizirani. Jer skoj-evac,još od ’87., ne prašta.
Levijatanizirani mediji, uz potpomagače, će i dalje proždirati ‘svoje’ građane. Adoranti ‘Memoranduma’ će se i dalje klanjati, ali Sava će i dalje teći nizvodno. Ne uvidjevši da su se izgubili čak u ‘svojoj’ kući u pokušajima nametanja tuđinskih ideja, svjetonazora,’planova’; prividno samodostatni; čvrsto samorazorni; čekajući mig nalogodavca, i dalje će živjeti u ‘uzvišenoj lišenosti svrhe, poput cvijeća u polju’. Pulvis,cinis et nihil !
Ante Luetić
